Robert Beber

Apsolvent među franšizama. Hoće li ambiciozni mladi direktor donijeti više poslovne sreće nesretnomu zagrebačkom paviljonu na križanju Savske i Vukovarske, u kojem dosad nisu uspjeli opstati brojni dućani? Ondje je franšizni lanac GA Bijela tehnika otvorio svoje jedanaesto prodajno mjesto u Hrvatskoj.

Slovenski franšizni sustav. GA d.d. tvrtka je koju je 2001. u Sloveniji osnovao austrijski investicijski fond Horizonte Venture Management GmbH. U Sloveniji GA d.d. ima 19 trgovina, od toga 18 franšiznih i jednu vlastitu. Kod nas pak ima 10 franšiznih trgovina, a upravo otvoreni salon na Savskoj cesti trgovina je u vlasništvu hrvatske tvrtke GA Bijela tehnika d.o.o. Tvrtka je osnovana u svibnju 2006. i u djelomičnom je vlasništvu Slovenaca i navedenog fonda. Bijela tehnika do kraja 2012. imat će sigurno 20-ak dućana, uvjeren je Beber, a u malo kasnijoj budućnosti, dodaje, nije nemoću dosegnuti i 30 prodajnih mjesta.

Iako na prvi pogled na netom otvorenome prodajnom mjestu, u kojem nema više tehnike nego u drugim sličnim dućanima, cijene nisu znatno niže od prosjeka te u kojem je barem pri otvorenu nedostajala šarolikost malih kućanskih uređaja, ne možete razumjeti u čemu je tajna tvrtke koja svake godine uporno podiže ljestvicu prihoda, Beber kaže: – U puno rada te iznimnoj educiranosti našeg osoblja koje vas neće ostaviti bez svih bitnih informacija o uređajima za koje se raspitujete!

A da je Beber veoma samopouzdan, ambiciozan i predan poslu potvrđuju i njegovi suradnici, koji, čini se, teško hvataju korak s njegovim radnim elanom i spremnošću da radi i 12 sati na dan. U njihovim očima lako se uočava veliko poštovanje, ali i oprez. Vodeće mjesto u tvrtki, koja je 2009. imala 1,9 milijuna eura prihoda, preuzeo je u travnju prošle godine i nastavio dizati prihode. U tvrtku GA bijela tehnika d.o.o. Beber je stigao 2007., kada je još imala samo nekoliko zaposlenih i jedno prodajno mjesto. Među njegovim prvim zadacima bili su vođenje marketinga i prodaja, ali ubrzo se upustio u razvijanje franšiznog sustava unutar tvrtke. Kako je još kao student, dok je radio samo honorarne poslove, bio spreman primiti se svakog posla, ne čudi što je već godinu dana nakon ulaska u tvrtku postao zamjenik direktora.

• Kada nešto odlučim, ne odustajem od cilja, pa tako nisam posustajao ni kad sam zvao više stotina potencijalnih franšizera i stalno slušao ‘Ne, hvala’. Kod nas ljudi ne rado preuzimaju poslovnu sudbinu u svoje ruke, dakle odgovornost franšizera. No odbijenice, koje smatram dijelom posla, a ne osobnim promašajem, naučio sam primati u tvrtki u kojoj sam radio prije – kaže Beber, misleći na softverašku tvrtku Infinitas grupa.

• Nije se pronašao u IT branši, za našu vrstu usluga ipak je nužan netko tko se bolje razumije u informatičku djelatnost, ali odmah sam uvidio da je rođen za prodaju. Vrlo je uporan, ne lihi se primiti nijednog posla, sve doteše do kraja, proučit će sve što je potrebno kako bi nešto svladao. Moglo bi se čak reći da je pomalo štreber i da voli kada sve funkcionira kao po knjizi. Premda je samo godinu dana bio kod nas, bilo je vidljivo da će svojom voljom i ambicioznosti nešto postići – kaže Denis Jasarević, tadašnji direktor Infinitas grupe i njezin osnivač zajedno s Hrvojem Sertićem.

U formativnim godinama, dakle tijekom srednje Tehničke škole u Zagrebu, Beber je mislio da će svoj kruh jednog dana ostvariti u nekoj grani elektrotehnike, no školski ga je sustav, kaže, potpuno destimulirao. Kao i većini njegovih vršnjaka, stoga, izazov je postao marketing, pa 1998. godine upisuje Ekonomski fakultet u Zagrebu, na kojem je još apsolvirao. No kako zbog nedovršenih poslova, pa tako i zbog fakulteta nemirno spava, ove jeseni najavio je: ‘Past će diploma!’ No i prije prvog zaposlenja radio je na brojnim honorarnim poslovima, od konobarenja, zaštitarških poslova do utovarivanja robe na tržnicama. Njegovi roditelji, pravi predstavnici hrvatskoga srednjeg sloja, nisu mu, naime, mogli priuštiti odgovarajući džeparac i financirati njegove hobijske poput ronjenja, fotografije, glazbe i drugoga.

• Nikad mi zbog toga nije bilo žao, štoviše, drago mi je što sam rano upoznao realan život i to kako nije lako zaraditi kruh, pogotovo ako nisi uporan. Sva su mi ta iskustva otkrivala nešto novo o ljudima – kaže Beber, priznavajući i to da su ga roditelji i stariji kolege više puta upozorili da spusti loptu, točnije da štedi energiju i ne izgara do kraja.

Popuštanje u zahtjevima prema sebi, pa i drugima, jedna mu je od najtežih lekcija, ali ponosno dodaje da je ove zime sa zaručnicom Ivanom otputovao na dvotjedni godišnji odmor u New York i nakon drugog dana uspio je prestati misliti na zbivanja u tvrtki. Kaže da je kao dječak bio više nemaran i neuredan, ali danas je uvjeren da red na stolu i u ladicama znači i red u glavama, pa na njegovu radnom stolu osim laptopa, Blackberryja i jednog bloka nema gotovo ničega.

Shema uspjeha franšize, dodaje, zapravo je jednostavna, franšizer mora biti vrhunski prodavač, redovito educirati osoblje, imati početni, ne prevelik kapital (do 40 tisuća kuna) i lokaciju, a oni nude provizije, logistiku, marketinšku i programsku potporu te široku bazu podataka. Istina, Hrvati jako sumnjičavo pristupaju modelu franšiznog poslovanja, ali, dodaje Beber, uz mnogo upornosti i rada moguće je učiniti čuda. Upravo kao najaslužniji za razvoj franšizne mreže, s jedne na jedanaest, sam je od prodavatelja došao do direktorskog položaja. Što se tiče ono malo slobodnog vremena koje ima, posvećuje ga svojoj zaručnici, završetku fakulteta, ali i dodatnim usavršavanjima. Prošao je, naime, tečaj brzog čitanja koji, mu kaže bitno olakšava pregledavanje stotina dokumenata koji stižu do njega. Rado bi upisao i tečaj mentalnih mapa te namjerava dublje proučiti sustav računovodstva.