Ministar obrane Davor Božinović u Abu Dhabiju na Šestan-Buschovu štandu s princem prijestolonasljednikom, šeikom Mohamedom bin Zayedom al-Nahjanom, generalom i ujedno zamjenikom vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Može li jedna mala hrvatska industrija uz podršku, ali bez državnih subvencija i sličnih ‘karitativnih akrobacija’, puniti izvoznu bilancu, pitanje je na koje bi većina odgovorila negativno. Odgovor bi vrlo vjerojatno prati i odmahivanje rukom te ispuštanje gotovo nečujnog zvuka ‘pilh’, kao još jačeg iskaza nepovjerenja u mogućnost istinitosti takve tvrdnje. Usprkos nevjeran Tomama, ona je istinita. Mala, ali izvrsna, kako je opisuju poznavatelji, hrvatska vojna industrija u 2010. napunila je izvoznu bilancu s čak 667 milijuna kuna, što je gotovo jeotporna na recesiju. Godine 2008. izvoz naoružanja i vojne opreme iznosio je oko 400 milijuna, a u 2009. oko 650 milijuna kuna s tim da joj se iste godine ulaskom u NATO otvorilo tržište vrijedno 200 milijardi eura. Iako joj na putu stoji mnoge zapreke, polako ih svladava, dobiva potporu nadležnih institucija, u punom je zamahu i drma u 23 zemlje u Europi, Aziji, Africi, SAD-u i Australiji. Pritom se ne misli na decibele koji nastaju ispuštanjem granate ili povlačenjem okidača pištolja, već prije svega na činjenicu da su hrvatski vojni proizvodi prepoznati kao Rolls Royce među konkurentima.
Sudjelovanje na inosajmovima poput IDEX-a u Abu Dhabiju očit je dokaz da bez promocije i buđenja zanimanja stranih, ali i domaćeg tržišta, nema novih poslova. No, zbog visokih troškova koji iznose najmanje desetak tisuća eura po sajmu hrvatske tvrtke nastupaju zajednički, u koordinaciji s Hrvatskom gospodarskom komorom i državnom Agencijom Alan, također jednim od izvoznika preko kojeg se može prodati vojna oprema.
- Najvažnije je stvaranje uvjeta kako bi poslovi uspjeli, a nama je uspjeh i ako te tvrtke same izvezu. No potencijalni kupci s druge strane vole imati državu jer im to daje garanciju, ulijeva im povjerenje i daje veću sigurnost – ističe direktor Alana Ivica Nekić.
Slično govori i direktorica Sektor za industriju Hrvatske gospodarske komore Zoja Crnečki koja naglašava da su za izvoz proizvođačima nužne potrebne reference iz domaćine zemlje. Njih zasigurno imaju Kroko International i Šestan-Busch koji sa svojim proizvodima, između ostalog, opremaju i hrvatsku vojsku i policiju te bi lježe najveći izvoz vojne opreme u zemlje Srednjeg i Bliskog istoka. Uz bok im stoji i proizvođač brodova Adria-Mar.
No ispred jedinog izvoznika iz područja namjenske brodogradnje od 1991. do danas; u 2009. izveo je opremu u vrijednosti 190 milijuna kuna, a u 2010. oko 200 milijuna kuna; stoje nemali izazovi. Svi su poslovi vezani za Libiju koja je (bila) glavno izvozno tržište, no revolucija Jasmina poremetila je poslovne planove svake tvrtke koja posluje na tom tržištu.
Crnečki naglašava da svaka nestabilnost ovakve vrste negativno utječe na ustaljene procese rada, odlučivanja, procesa nabave opreme. Također, embargo sasvim uklanja mogućnost isporuke, a i financijska sigurnost zemalja koje su u ratnoj situaciji nije sigurna. Stoga je Adria-Mar prekinuo poslove i povukao većinu djelatnika iz predstavništva, no kako kaže direktor Mladen Šarić, očekuju da će se situacija u idućim mjesecima srediti ponajviše zbog zanimanja velikih sila čije tvrtke rade u Libiji te da će se ugovoreni poslovi nastaviti. Adria-Mar je, naime, prošle godine pobijedila Veliku Britaniju, Italiju i Francusku na natječaj za gradnju 40-metarskih brodova, no zbog nastale situacije u Libiji, projekt još nije realiziran. Pobjedom nad jakim silama, dokazali su svoju konkurentnost, a što se pak cijena patrolnih, odnosno ratnih brodova tiče, Šarić kaže da je teško govoriti o konkretnim brojkama jer konačna cijena ovisi prije svega o cijeni ugrađene opreme i rada visoko specijaliziranih stručnjaka. To je i glavna prednost ove specijalizirane grane brodogradnje.
S nedavnog sajma vojne opreme i naoružanja IDEX 2011. u Abu Dhabiju pojedini su se hrvatski proizvođači vratili ‘okrunjeni’ novim ugovorenim poslovima – kaciga ‘made in Croatia’ čuvat će glavu egipatskog vojnika, a pancirni prsluk kuvajtskog specijalca.
- Jasno se vidjelo da je vojna industrija u porastu. Prošla nam je godina bila jedna od boljih, a ove godine očekujemo isti trend – govori Alojzije Šestan, vlasnik Šestan-Buscha koji je u Abu Dhabiju zaključio četverogodišnji ugovor za opremanje egipatske vojske.
Budući da je za početak naručeno sedam tisuća kaciga, a najavljen je i narudžba od pet tisuća kaciga za Južnoafričku Republiku, očekivanje vlasnika tvrtke koja 95 posto svoje ukupne proizvodnje izvozi vrlo su realna. Istim se uspjehom može pohvaliti i Kroko International koji je zaključio ugovor za opremanje kuvajtske specijalne policije i to 40 tisuća komada odora, deset tisuća komada odjeće specijalne namjene i pet tisuća pancirnih prsluka. Osim njih, izgleda da konkretni poslovi čekaju i tvrtku Duro Đaković – specijalna vozila. Na čelu s Bartolom Jerkovićem, ujedno i predsjednikom Zajednice proizvođača za posebne namjene pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koja trenutačno broji oko 40 članova, u Abu Dhabiju vodili su se razgovori s finskom Patrijom o daljnjoj suradnji na proizvodnji borbenih oklopnih vozila.
