SINDROM ‘BURNOUT’ Izgaranje na poslu ne donosi probitak ni radniku ni poslodavcu

Jedna od najpoznatijih svjetskih istraživačica sindroma izgaranja na poslu Christina Maslach, profesorica na Berkeleyju, u travnju dolazi u Zagreb. U krizi taj je sindrom još istaknutiji i prijeti postati ozbiljnim problemom ne samo za zaposlene i njihovo zdravlje nego i učinkovitost tvrtki.

Profesorica psihologije i prorektorica za preddiplomski studij na kalifornijskom sveučilištu Berkeleyju Christina Maslach na poziv izdavačke kuće Mate i Zagrebačke škole ekonomije i managementa 8. travnja dolazi u Zagreb gdje će održati predavanje o konceptualnome modelu izgaranja na poslu. Do spoznaje o sindromu izgaranja na poslu (engl. burnout syndrome) došla je istražujući emocije. Kao apsolventa psihologije na Sveučilištu Stanford počela je provoditi eksperimentalna istraživanja kojima je nastojala otkriti kako ljudi tumače neodređena stanja uzbuđenosti – kojim se znakovima koriste i koje informacije traže kako bi objasnili neodređene osjećaje. Nakon što je doktorirala 1971., zaposlila se na Berkeleyju i nastavila istraživati emocije, ali na nov način. Početna je istraživanja provodila na zdravstvenim radnicima i zaposlenicima čiji posao uključuje pomažanje ljudima i zajednici, pri čemu je promatrala kako se nose sa snažnim emocionalnim pritiskom na poslu. Neki su radnici svoje teškoće u intervjuima opisivali kao izgaranje, zato se Maslach usmjerila na opisivanje tog fenomena. Njezin rad urodio je jednim od najčitanijih djela o izgaranju na poslu ‘Maslach Burnout Inventory – MBI’, mnogim člancima i knjigama, uključujući ‘Burnout: The Cost of Caring’.

Njezina istraživanja pokazala su se vrlo važnima, posebno zato što je ta tema u nekim zanimanjima bila tabu jer je priznanje izgaranja značilo da profesionalci katkad mogu biti (i jesu) ‘neprofesionalni’. Mnogi ljudi pripisuju taj fenomen, a ako ga priznaju, pripisuju ga neznatnoj, ali očito mentalno neuravnoteženoj manjini. Zbog takvih reakcija istraživanje izgaranja isprva se nije shvaćalo ozbiljno. Međutim, kad su se objavili prvi članci, stajalište se promijenilo. Od klimavih početaka do danas naše znanje i razumijevanje izgaranja veoma je napredovalo. Ideje kojima se objašnjavalo množilo su se i paralelno s njima rastao je broj istraživanja kojima su se provjeravale. Rad na tom području danas se smatra legitimnim i isplativim potvrdom koji može urodit akademskim priznanjem i praktičnim rješenjima. Sudjelovanje u tom istraživanju važnoga društvenog pitanja vrlo mi je uzbudljivo – kaže u razgovoru za Lider Maslach.

Otkriven problem, blisko povezan sa stresom, tražio je i učinkovita rješenja. Odgovornost pri tome nije samo na zaposleniku nego i na poslodavcu ili tvrtki. Izgara se zbog neuskladenosti između posla i osobe, i to na najmanje šest područja: radnom opterećenju, kontroli, nagradačanju, zajednici, pravednosti i vrijednosti. I pojedinac i organizacija imaju svoju ulogu u toj neuskladenosti, stoga oboje moraju odigrati svoju ulogu kako bi postigli bolji sklad između posla i osobe. Prečesto se proizvaju krivci i ljudi se međusobno optužuju kao da je za problem kriv isključivo zaposlenik ili poslodavac. Stvori li se između zaposlenika i poslodavca takvo neprijateljstvo, mali su izgledi za uspostavu partnerske suradnje koja vodi rezultatu na obostranu korist, odnosno ‘idealnome radnom mjestu’ kojim su zaposlenici zadovoljni i zbog kojeg organizacija postižu uspjeh – tvrdi Maslach.

Dodatnu napetost među zaposlenicima potaknula je aktualna ekonomska kriza koja je izazvala njihovu nesigurnost i zabrinutost. Općenito vlada strah od gubitka radnog mjesta i nitko se ne usudi kritizirati radne uvjete ili pokušati promijeniti svoju radnu sredinu. Upravo suprotno, trudi se raditi što više. To znači da se izgaranje na poslu samo pojačava i da nema uvjeta da se posluša i provede Maslachin prijedlog rješenja – iskušavanje raznih odnosa prema poslu i zatim odabir strategije kojom će se nešto promijeniti i spriječiti vlastito izgaranje.

Zapravо, nije riječ o takvu paradoks. Ne potičemo ljudje da promijene uvode odvojeno od svojih poslova. Umjesto toga preporučujemo im da osmišle strategije kojima će smanjiti raskorak između sebe i posla i zatim s odgovarajućim ljudima u organizaciji tražiti rješenja koja će biti na obostranu korist. Osoba će biti angažirana i zadovoljna svojim poslom, a organizacija učinkovitija. Da bi se dogodila promjena pozitivna za sve, nužna su zajednička nastojanja.

Izgaranje na poslu donosi mnogo negativnih organizacijskih troškova. Naprimjer, otkrili smo da se u zdravstvenoj skrbi zbog toga češće izostaje s posla. Moj kanadski kolega Michael Leiter surađivao je s bolnicama u provedbi organizacijskih reformi kako bi se poboljšali odnosi između sestara i liječnika. Uspjeh te intervencije smanjio je izgaranje i izostajanje s posla. Izgaranje također može voditi manjoj učinkovitosti na poslu, češćim prigovorima klijenata na kvalitetu usluge, odnosno skrbi, većem broju zdravstvenih problema zaposlenika i češćem mijenjanju radne snage. Godišnje statistike pokazuju milijarde dolara troškova zbog stresa – kaže Maslach.

Neka područja rada i razine na kompanijskoj ljestvici poslova više su izloženi stresu. Od ljudi na tim mjestima po definiciji se očekuje da izgore na poslu. Obično su to menadžeri, ljudi koji često moraju donositi rizične odluke. Maslach kaže da za sada istraživanja pokazuju da je srednji menadžment izložen najvećem broju izvora stresa i u izrazito je nepovoljnu položaju da im se primjereno suprotstavi.

Šest područja usklađenosti između posla i osobe koja opisujem u knjizi ‘Spriječite sagorijevanje na poslu’ vrijede za sve radnike, neovisno o položaju, stoga menadžeri mogu imati koristi procijene li svoje poslove s pomoću tih šest dimenzija – ističe Maslach.