Jaki igrači – mali dioničari

Najveći proizvođač savitljive ambalaže imao je burnu prošlost opterećenu kontroverzijama. Hypo banka prisiljena je prodati tvrtku koja je tek u 2009. došla na pozitivnu nulu. Hoće li ta transakcija biti manje dvojbeni od prošlih?

M i smo hrvatska tvrtka savitljive ambalaže – tako se opisuje zadarski Aluflexpack, a zapravo je riječ o tvrtki u vlasništvu austrijske države koja se upravo prodaje, najvećoj kupcu sa sjedištem u Austriji.

Naime, nakon što je Hypo Alpe-Adria banka nacionalizirana, većinski udjel u Aluflexpacku stekla je Austrija koja je s Europskom komisijom naredila Hypo banci da se riješi vlasništva u svemu što nije bankarski posao. Među prvima na red je došao Aluflexpack, ujedno član konzorcija koji je privatizirao šibenski TLM. Aluflexpack je, navodno, još sredinom prošle godine bio obaviješten da će ga Hypo banka prodati u iduće dvije godine.

Sad je informacija o prodaji procurila u medijima, a austrijski Wirtschaftsblatt objavio je da se među potencijalnim kupcima ističe Teich, tvrtka iz austrijske grupacije Constantia Packaginga koja je preko svoje tvrtke Duropack već preuzela hrvatskog proizvođača papira Belišće. U Constantiji nisu htjeli komentirati tu informaciju uz napomenu da ‘stalno istražuju potencijal za rast i mogućnosti razvoja’. Teicha još nema u Hrvatskoj. Riječ je o tvrtki koja se bavi proizvodnjom sličnom kao Aluflexpack i radi za iste industrije.

• Banka kao cjelina mora smanjiti svoju bilancu kako bi ponovno bila profitabilna. To smanjenje ukupne imovine i ponovno fokusiranje na osnovnu djelatnost jasna je strategija Upravnog odbora, ali i zadaća koju daje Europska komisija. Hypo nije pod pritiskom da proda Aluflexpack, zato razmatra samo kvalitetne partnere za kompaniju koja nije naš osnovni biznis. Proces će se voditi u skladu s najvišim međunarodnim standardima spajanja i preuzimanja – kažu u Hypo banci.

U Aluflexpacku pak, čiju Upravu vode Alexander Oborny i jedan od trojice bivših vlasnika Ivo Pastuović, kažu da se komuniciranje s javnošću ‘duboko kosi s njihovim uvjerenjima’, pa smo ostali uskraćeni za nove informacije o tvrtkinu poslovanju i strategiji. Nekomuniciranje s medijima u Aluflexpacku slučaju ne začuđuje s obzirom na mnogo afera i spekulacije o pranju novca s kojima su se povezivali bivši vlasnici. Priča o Aluflexpacku počinje 1981., kad su Zdenko Zrilić, Ivo Nižić i Ivo Pastuović u Zadru osnovali Folijaplast iz kojeg je poslije nastao Aluflexpack. Riječ je o lokalnim tajkunima bliskima ministru Božidaru Kalmeti koje se povezuje s dolaskom Hypo banke na plodno zadarsko područje, a Zrilić je neko vrijeme bio i savjetnik te banke. Poslovanje je nakon nekoliko godina krenulo silaznom putanjom pa se Folijaplast, nakon što bivši vlasnici nisu mogli vraćati kredite, a država nekoliko puta sanirala posrnuo tvrtku, pod novim imenom Aluflexpack našao u portfelju Hypo banke.

• Nismo htjeli sami preuzeti Folijaplastove dugove na sebe jer je ta tvrtka nekoliko puta sanirana, a loša Uprava nastavila je stvarati nove dugove. Nismo vjerovali Upravi, pa su sanaciju izvršili drugi najveći vjerovnici – Hypo banka, Kraš i Franck. Tek kad su oni počeli preuzimati dugove, priključila se i država, naš je uvjet bio samo jedan: smjena stare Uprave. Nakon toga konsolidacija tvrtke uspješno je provedena – rekao je Slavko Linić, SDP-ov potpredsjednik u tadašnjoj koalicijskoj Vladi. Pastuović se nakon nekog vremena ipak vratio u Upravu, navodno na traženje Nadana Vidoševića kao člana Nadzornog odbora.

Kakva je točno bila uloga Hypo banke u tom slučaju i kako je ona poslovala s bivšim vlasnicima, ostaje nejasno. Budući da nema transparentnih podataka, godinama se gomilaju spekulacije vezane uz tu tvrtku. Tako je, navodno, Folijaplast primjer manipulacije državnim jamstvima jer je Hypo banka svojedobno naplatila jamstvo od 40 milijuna maraka od Ministarstva financija da bi ga prenijela na novoosnovanu tvrtku Aluflex Folija Pack Umag, koja je uzela kredit od 52 milijuna eura u Hypo banci za kupnju cijelog Folijaplasta. Spominjalo se čak i 80 milijuna eura koji su fiktivnim kreditima izvučeni preko Aluflexpacka.

Prema pisanju austrijskih medija, revizorska tvrtka Ernst&Young utvrdila je da je Hypo 2007. u Aluflexpack ponovno ‘upumpao’ 15 milijuna eura jer bi se u suprotnom moralo zatražiti otvaranje stečajnog postupka. Sigurno je da je unatoč prijašnjem pretvaranju duga u kapital Hypo banka zbog problema u poslovanju 2008. proveda dokapitalizaciju Alu-flexpacka u iznosu od 397 milijuna kuna prijenosom dugoročnog duga u dionički kapital. Nakon svega, prema podacima iz financijskog izvješća za 2009., Hypo banka u Alu-flexpackovoj vlasničkoj strukturi ima udio od 95,7 posto.

Rezultati poslovanja za prošlu godinu još nisu poznati poslovnoj javnosti, a prema podacima za 2009. Alu-flexpack je ostvario ukupni prihod od 560,1 milijun kuna, što je 16-postotno smanjenje, i dobit od 630 tisuća kuna. To je pak golem napredak jer je u 2008. gubitak bio čak 277,1 milijun kuna. Taj je gubitak Uprava objasnila smanjenjem vrijednosti dugotrajne imovine u iznosu od 148 milijuna kuna i negativnih tečajnih razlika zbog porasta tečaja švicarskog franka. Alu-flexpackov ukupni preneseni gubitak do sada je otprilike 435 milijuna kuna, a unatoč pretvaranju dugova u kapital ukupne obveze porasle su u 2009. s 253 milijuna kuna na 342 milijuna.

Informaciju o završnom rezultatu poslovanja u prethodnoj godini još nismo dobili, ali na osnovi izvještaja za treći kvartal očekujemo pozitivan rezultat iz operativnog poslovanja. Pre sudan utjecaj na ukupan rezultat imat će saldo financijskih aktivnosti, osobito negativne tečajne razlike – kažu u manjinskom dioničaru Francku.

Inače, Alu-flexpack je najveći proizvođač savitljive ambalaže za kavu, slatkiše, meso, mliječne i prehrambene proizvode te farmaceutsku industriju u Hrvatskoj s tržišnim udjelom od 60-ak posto. Ujedno je treća najveća tvrtka u Zadarskoj županiji, iza Tankerske plovidbe i OTP banke, i najveći zadarski izvoznik. U ukupnim prihodima izvoz čini 70 posto, a najviše se izvozi u Austriju, Italiju, Njemačku, Poljsku, Češku i ostale europske zemlje te one bivše Jugoslavije.

Najveći su kupci u Hrvatskoj Franck, Kraš, Podravka, Lura, Pliva, Ledo i druge tvrtke, a u inozemstvu Ferrero, Bauer, Stork itd. Danas Alu-flexpack ima proizvodne pogone u Zadru i Umagu te zapošljava otprilike 400 ljudi. Osnovna djelatnost jest proizvodnja savitljive ambalaže i prerada aluminijeske folije. Proizvodni pogon u Zadru pretežno je orijentiran na proizvodnju ambalaže namijenjene mlje karskoj i farmaceutskoj industriji, a umaški, koji je Alu-flexpack sagradio početkom devetdesetih u vrijeme rata, na proizvodnju za prehrambenu, konditorsku i mesnu industriju, industriju pića itd. U 2004. omiški Omial postao je dio Grupe Alu-flexpacka. Taj je pogon specijaliziran za proizvodnju steral-programa, posudica (riblje i mesne konzerve) te ‘pillar-proof’-zatvarača.

Tvrtkina je strategija, kao što je napisano na njezinim stranicama, povećanje plasmana proizvoda namijenjenih ponajprije mlje karskoj, mesnoj i farmaceutskoj industriji, orijentacija na velike domaće i međunarodne kupce te zapadno i središnje europsko tržište i povećanje udjela aluminijeske folije u ukupnom plasmanu.

Posljednje je povezano s Alu-flexovim udjelom u šibenskom TLM-u. Naime, zadarski proizvođač član je domaćeg konzorcija koji je potkraj 2007. preuzeo TLM, a Alu-flexpack je u ‘podjeli vlasti’ dobio udio od 75 posto (poslije povećan na sadašnjih 82 posto) u Tvrnici valjanih proizvoda (TVP), u koju je dosad uložio gotovo 50 milijuna eura i znatno povećao proizvodnju. Stoga u prodaji udjela Hypo banke vlasnika neće promijeniti samo Alu-flexpack nego i TVP kao najbolji i najvredniji dio TLM-a.