Home / Tvrtke i tržišta / B1 PLAKATI

B1 PLAKATI

ljenih vlasničkih promjena, zato se ne upušta u veće zahvate i ne brza u integraciji Belišća. Teoretski, pozitivni sinergijski učinci mogu se očekivati u nabavi strateških sировina i energeta jer zajednički nastup omogućuje i bolji pregovarački položaj. Budući da su Duropackovi proizvodni pogoni većinom u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, a Belišće im je izravni konkurent jedino na tržištu Slovenije, pokrivanjem cijele regije mogu se postići dodatni učinci na marketing, zajednički plasman novih proizvoda, razvoj specifičnih ponuda itd. Budući da je ekonomski neisplativo transportirati kartonsku ambalažu i plasirati je na veće udaljenosti, jedni pogoni ne bi se trebali zatvarati na račun drugih.

Otprilike 85 posto prihoda Belišća prihodi su od proizvodnje ambalažnog papira i ambalaže. Do Duropackova dolaska tvrtka je, prije svega, bila veliki proizvođač ambalažnog papira, a sada se stvari počinju mijenjati u korist ambalaže. Tijekom 2010. u Bilokalnik – IPA-u uloženo je 1,2 milijuna eura, najviše u modernizaciju ‘wellpappa’, tj. pogona koji je srce proizvodnje ambalažne ambalaže. Ostatka prihoda dolazi od tzv. nematičnog poslovanja u nekoliko tvornica i djelatnosti koje zapošljavaju 300-tinjak ljudi. Riječ je o tvornici elektroopreme, suhe destilacije, mehaničke prerade drva i spiralne ambalaže. Plan je Uprave da u jednoj do tri godine iz sustava Belišća potpuno izdvoji te segmente kako bi se kompanija fokusirala isključivo na matični biznis. No pitanje je kako će se i kada te želje ostvariti jer je u krizi teško pronaći kupce i za mnogo rentabilnije biznise. Tako se i 2008. najavljivala prodaja Tvrnica plastične ambalaže, no onda je umjesto toga potkraj 2010. ugašena, a Stanica za tehnički pregled uspjela se prodati Croatia osiguranju.

Duropack je nakon javne ponude u lipnju 2010. stekao 62,3 posto dionica Belišća, za što je dao 217,5 milijuna kuna. Iako mirovinski fondovi tada nisu prodali svoje udjele, Szivacsek je bio zadovoljan odzivom, a najavio je i mogućnost povećanja udjela. To se i dogodilo potkraj 2010. kad je Duropack povećao udio na 67,7 posto dionica uglavnom kupnjom od malih dioničara i nekih fondova. Sad je u vlasničkoj strukturi samo 20-ak malih dioničara.

Bivši radnik i mali dioničar Vlado Stakić upozorava na to da je skandalozno što tvrtka u kojoj je troje sindikalnih čelnika na plaću već 20 godina nema kolektivni ugovor i da je predstavnik radnika u Nadzornom odboru još 2008. istekao mandat. Stanje je bilo takvo dok je tvrtkom, iako je riječ o dioničkom društvu, potpuno samostalno upravljao Jerbić i krug ljudi oko njega i nastavilo se nakon prodaje Duropacku. Dakle, sve konce Belišća u rukama drži Vlado Jerbić i zasad nema naznaka o promjeni na čelu tvrtke. Austrijanci su se zadovoljili sa šest od devet članova NO-a. I gotovo sav menadžment ostao je na funkcijama, a trenutačno i nema potrebe za većim rezanjem broja zaposlenika jer je to već učinjeno. Naime, Uprava na čelu s Jerbićem ‘očistila’ je tvrtku za prodaju otpuštanjem 500-tinjak zaposlenika, zato Duropack nije morao žurno rezati broj ljudi iako se on stalno lagano smanjuje.

U Belišću nakon lanjskog pada poslovnih rezultata u ovoj godini očekuju rast iako npr. samo cijena plina, koji čini 31 posto cijene gotova proizvoda, dovodi poslovanje na rub rentabilnosti. Kad se usporede pokazatelji profitabilnosti poslovanja sa sličnim kompanijama u Srednjoj i Istočnoj Europi, ima mnogo prostora za poboljšanje. Duropack će se pak, kaže Schwaiger, fokusirati na daljnje smanjenje duga Belišća i stvaranje pretpostavki za razvoj i osiguranje radnih mjesta. Kad je riječ o eventualnoj Duropackovoj prodaji, diplomatski odgovara da ‘vlasnici stalno evaluiraju različite strateške opcije, no da proces prodaje nije u tijeku’. Iako je Jerbić svojedobno mogućnost da Belišće završi u rukama jedne od multinacionalki koje vladaju globalnim tržištem papira proglašavao crnim scenarijem, sad bi ista sudbina mogla snaći i njih i njihova strateškog partnera.