Vlasnici portalja i blogova ovih su dana prilično zbuženi. Rijetko je komu jasno treba li plaćati 0,5 posto iz ukupnoga godišnjeg bruto prihoda Agenciji za elektroničke medije. Naime, Zakonom o elektroničkim medijima iz 2009. određeno je da pružatelji medijskih usluga moraju plaćati, kako kažu, ‘harač’, kako bi se tim novcem osigurao rad Agencije. Panika je nastala kada su zahtjev za plaćanje dobili svi blogovi i portali koji su se registrali pri Agenciji kako bi bili raspoloživi za dobivanje subvencija iz raznih fondova, poput Fonda za pluralizam.
Izdvojiti 0,5 posto bruto prihoda za plaće Vijeću većini je malih portalja teško i nemoguće. Teško je odrediti o kojem se iznosu radi, pogotovo jer brojni i ne ostvaruju zaradu i jedva pokrivaju troškove – kaže Marko Rakar, bloger i vlasnik blogova mrak.com i politika.com, te objašnjava kako njegovi blogovi ne pripadaju kategoriji podložnoj plaćanju.
Tko će plaćati: medijski portali koji se uređuju, svi portali koji prenose medijski sadržaj, portali registrirani u Hrvatskoj kao nakladnici. Tko neće plaćati: blogovi, nekomercijalni manji portalji koji se ne uređuju, stranice za redistribuciju sadržaja, portali registrirani u drugim državama, korporativne stranice (na webu i na društvenim mrežama).
- Iznos od 0,5 posto bruto prihoda za plaće Vijeću većini je malih portala prevelik, kaže Marko Rakar. – To nije urednički tretiran sadržaj niti komercijalni medij – dodaje Rakar. Nepoštano stavlja u isti koš blogere, male neprofitne kulturne portale, velike news portale i online izdanja postojećih medijskih kanala. Problem je što je u Zakonu jako labavo definirana elektronička publikacija kao urednički oblikovana internetska stranica i/ili portal koji sadrži elektroničke inačice tiska i/ili informacije iz medija tako da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg.
Vlasnicima popularnih blogova problematično je pitanje pripadaju li toj kategoriji veliki blogovi na kojima pridonosi i po desetak pisaca. – Svi su moderni zakoni nedorečeni. Zakon o elektroničkim medijima to je složeniji jer ga nema puno zemalja. Mi smo po tome pioniri – kaže Damir Hajduk, član Vijeća za elektroničke komunikacije, i objašnjava: – Prije svega bitno je kako se imenuje urednik, što ide ruku pod ruku s pitanjem je li neki portal medij. Zatim mora biti registriran u Hrvatskoj kao nakladnik. Zatim bih naglasio treći kriterij – prenosi li portal informaciju iz medija ili ne. U principu je lakše početi od pitanja što sve nije medij pa eliminirati po kategorijama – kaže Hajduk. Tako stranice za razmjenu sadržaja ili one koje nemaju urednički obrađene medijske informacije ne pripadaju kategoriji koja je obvezna plaćati. Za opću zbrku među vlasnicima portala i blogera iz Agencije priznaju da su sami krivi.
