VECA SLUSANOST RADIO RASTE NA KRILIMA TEHNOLOGIJE

Pedesetpetogodišnji Ergović još nema planova za povlačenje s mjesta predsjednika Uprave jer, kako kaže, još nije zasićen postom i misli da može još puno dati. Ima tri sina koje polako uvodi u posao. Ponavlja i da Nexe grupa nije na prodaju, iako je poslovanje zapalo u velike teškoće, te da ostvarenje poslovnih ciljeva, iako otežano, nije nedostižno. Oni koji ga poznavaju vjeruju da će trvdojavnost i upornost kao odlika njegova sinjskog podrijetla na kraju imati presudnu ulogu.

Iako je to u interesu uvijek i svim poduzetnicima, oni koji su ga izabrali vjeruju da je njegov interes ipak veći. Vladimir Ferdelji, predsjednik HUP-CRO industrije koja je kandidirala Ergovića, ne krije zadovoljstvo što je netko iz industrije na čelu HUP-a. – Bliži je stvarnim problemima, dolazi iz operativa, zna koliko je teško stanje na terenu i gori mu pod nogama – najčešće su komentari poduzetnika. Za vođenje HUP-a u kojem vladaju heterogeni interesi potrebno je određeno umijeće vladanja koje često nije isto što i umijeće vođenja kompanije. No njegovi pobornici kažu da se na dosad održanim sastancima čulo više konkretnijih stvari nego u godinu dana prethodne garniture. Za njega kažu da je odlučan čovjek, iako nedovoljno artikuliran i vješt u komunikaciji. Ono što ga najviše muči saže je i u nedavnom intervju Lideru – preskupa radna snaga, visoko porezno opterećenje, visoke cijene energenata i nefleksibilno radno zakonodavstvo. Nije teško pogoditi u kojem će smjeru stoga ići njegove inicijative.

Za Ergovića je nesporno da je sposoban poduzetnik. Od socijalističke tvornice stvorio je velikog i tehnološki razvijenog regionalnog igrača. Po akvizicijama i investicijama u regiji može se mjeriti jedino s Ivicom Todorićem.

Nexe grupa danas broji 32 tvrtke u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Rumunjskoj s prihodom od oko 1,5 milijardi kuna. Investicije su mu mantra otkako je kao direktor preuzeo glavnu riječ u našičkoj tvornici početkom 90-ih, a strategija mu je uvijek bila usmjeren na rast i širenje. Akvizicije će pričekati bolja vremena, a neki smatraju da bi bilo bolje i da je prije bio oprezan. Naime, iako se Ergović stalno brani da nije prezadužen, mnogi su upozoravali da je širenje prebrozo, a navodno je to prije nekoliko godina bio i razlog razlaza s desnom rukom Ivanom Škorićem. Nesporno je i, kako ističu slavonski poduzetnici, da je Ergović puno učinio za svoj kraj, ostavivši sjedište regionalne tvrtke u Našicama. U rodnom selu Feričancima posljednjih godina ulaže u poljoprivredni biznis, posebno vinarstvo. Potječe iz velike seljačke obitelji s osmero braće i sestara, a ulaganja u poljoprivrednu objašnjava emotivnim vezama. Iako uvijek ističe da je privatizacija Našice cementa besprijekorna, poznavatelji prilika kažu da ona ima i elemenata klasične privatizacije na ‘hrvatski način’. Ergović je kao tadašnji direktor, kojeg su radnici postavili želeći imati lokalnog čovjeka na čelu kompanije, malopomalo otkupljući udjele drugih malih dioničara postao većinski, a prošle godine i jedini vlasnik. U početku je operaciju najviše potpomagao PBZ na čelu s bivšim direktorom Martinom Katićićem, koji je početkom 1990-ih imao najveći paket dionica Tvornice cementa Našice. Među političkim pokroviteljima spominjali su se Zlatko Mateša, Franjo Gregurić i Stjepan Mesić, no jedina afera koja je isplivala iz ove privatizacije vezana je uz bivšeg predsjednika Mesića i njegovu kćer Dunju. Ergović kaže kako se potpuno netočno i nepravedno godinama u medijima provlači informacija da Mesić ili njegovi članovi obitelji imaju određeni udjel u vlasništvu.

Točno je da je Dunja Mesić pristala u vrijeme privatizacije kupiti dionice u vrijednosti od milijun njemačkih maraka. Tu transkaciju nikada nije obavila iako je neko vrijeme bila na popisu kupaca i budućih dioničara. Odstupala je iz političkih razloga, kao i njezin otac – kaže Ergović.

U brojnim akvizicijama rijetko je imao neuspjeha. Jedan mu se dogodio u Srbiji kada nije uspio kupiti tvornicu crijeva ‘Toza Marković’ zbog otpora prema hrvatskom kupcu, a drugi je neuspjeh Kamen Ingrad gdje ga je pobijedio Osijek-Koteks koji je jedan od najvećih kupaca proizvoda Nexe grupe. To je bila žestoka borba bez rukavica, no direktor Osijek-Koteksa Drago Tadić kaže da mu je ‘oprostio’ sve iz te epizode. O Ergoviću kao poduzetniku ima vrlo pozitivno mišljenje, a zbog njega će se sada i učlaniti u HUP. Kaže kako će Ergović oštrijie nastupati prema Vladi, a opisuje ga kao pragmatičnog i upornog poduzetnika. Ergović kaže da ne bi ništa promijenio u dosadašnjoj karijeri jer se i na lošim potezima izvlači pouke za buduće korake, projekte i odluke.

• Najvećim uspjehom smatram stvaranje velikoga poslovnog sustava u maloj sredini te činjenicu da smo uspjeli očuvati pozitivno ozračje u odnosima između zaposlenika, s razvijenim osjećajem za potrebe svakog od njih – kaže Ergović. Među zaposlenicima se pak sada mogu čuti potpuno drukčiji tonovi. Smanjenje plaća i potencijalna otpuštanja nisu dočekani pljeskom pa se sve glasnije čuju primjedbe da su svi oni prije privatizacije imali manje- više koliko imaju i sada, a jedan među njima postao je vrlo moćan i bogat industrijalac.

Uvjeti poslovanja Radija 101 samo su jedan od razloga neslavnog kraja ove nekoć kulturne radiopostaje. Menadžment medija je u nas raskriva koja sprječava adekvatni razvoj medija. Nema pravih medijskih menadžera, a novinari koji prelaze u menadžment vrlo zorno pokazuju da je to loše rješenje – kaže Stjepan Malović.

Tri su stvari važne da bi radio danas bio slušan: sadržaj, sadržaj i sadržaj, koji se stalno prilagođava slušateljima, kaže Juraj Hrvačić, mladi glavni direktor programa Antene Zagreb.

Medijima su danas najveći problemi ekonomska situacija, ne-likvidnost i stanje u društvu, što utječe i na rad radijskih postaja, ističe Duško Radić, direktor programa Hrvatskog radija.

Mreža, digitalizacija i ‘streaming’ otvaraju novo poglavlje u razvoju radija. Pretpostavljamo da će se snažnije razvijati lokalne radiopostaje, dodaje Malović.

Prema tome, nastavlja, broj potencijalnih slušatelja radija raste, no upitno je koliko tih potencijalnih slušatelja stvarno sluša radio. Zato više nego ikad slušanost isključivo ovisi o kvaliteti programa. Gledajući iz te perspektive, Hrvačić tvrdi da je dnevni doseg Antene Zagreb u dvije i pol godine porastao 210 posto, a broj slušatelja online više od 500 posto.

Osobito pazimo da u cijeloj toj tehnološkoj vreći ne izgubimo osobni kontakt sa slušateljima i zato ćemo mnogo raditi na ‘community’ programima, jer tu je zapravo jedina prava i direktna komunikacija i interakcija. Zato ćemo i u ovoj godini nastaviti s lanjskom praksom; bit ćemo vam među ljudima i stvarati program zajedno sa slušateljima – kaže Hrvačić.

Nešto je drugačija situacija s Hrvatskim radijima koji je, kao dio HRT-a, javno poduzeće. Hrvatski radio ima tri nacionalna, osam regionalnih i tri specijalizirana internetska programa. U toj kući ističu kako moraju paziti da ne iznjevre svoje programske obveze prema javnosti, ali da se koriste novim tehnologijama u obliku u kojem pojedinom slušatelju odgovara. Konkretno, već su neko vrijeme svi nacionalni programi Hrvatskog radija dostupni i putem internetskog ‘streama’, a putem interneta emitiraju i tri specijalizirana kanala – dva glazbena i jedan govorni. U različitim prigodama organiziraju i video stream, a već su dugo mnogi javni sadržaji Hrvatskog radija dostupni i za ‘download’ u sklopu njihove usluge ‘Radio na zahtjev’.

Prosječna je slušanost naših programa stabilna, što možemo zahvaliti činjenici da kao javni radio nudimo specifične programske sadržaje prepoznate kao javni interes, ali i tome da redovito nastojimo odgovarati na nove potrebe publike, koristeći se i novim tehnologijama – kaže direktor programa Hrvatskog radija Duško Radić.

O novim projektima u Hrvatskom radiju ne žele mnogo govoriti napominjući da će oni biti vidljivi ‘kako u radijskom programu tako i u pratećoj ponudi’. No, za nove projekte potreban je i novac, a Radić i sâm kaže da su medijima danas najveći problem ekonomska situacija, nelikvidnost i stanje u društvu, što se odražava i na rad radijskih postaja. Slučaj jednog od kulturnih radija u Hrvatskoj Radija 101, dobar je primjer jer taj radio nije uspio preživjeti iako se njegovi problemi, ruku na srce, vuku dulje od recesije.

Zaposlenima je na Hrvatskom radiju, ističe Radić, žao što se Stojedinica našla u problemima jer je to jedini radijski program u Hrvatskoj s kojim se Hrvatski radio mogao uspoređivati kad je riječ o informativnim i kulturnim sadržajima. Problemi Radija 101 svakako upozoravaju, ističe Radić, ali i dodaje kako se ne smije zaboraviti da je model financiranja Hrvatskog radija kao dijela javne radiotelevizije drukčiji od modela kojima se financiraju privatne radijske postaje, s tim da naravno tada postoje i posebne obveze prema javnosti. No, slučaj Radija 101, smatraju u Anteni Zagreb, nije pitanje radija kao medija, nego pitanje vođenja tvrtke sukladno zakonitostima tržišta i taj slučaj nije ni početak ni kraj radijskog biznisa u Hrvatskoj.

Nije stečaj Radija 101 nagovijestio da je vrijeme prilagodbe, nego generalni uvjeti na tržištu. Upravo je informatizacija nametnula nova pravila igre. I današnjeg klijenta/kupca/slušatelja/gledatelja jako je teško usrećiti. Na djelu je naprosto pitanje potražnje i proizvodnje koje diktira tržište, a ono se mijenja kako se mijenja vrijeme u kojemu živimo – kaže Popović.

Posebno to osjećaju komercijalni mediji koji ovise o tržištu, a Hrvačić kaže da zato nisu u mogućnosti u potpunosti kapitalizirati znatno veći broj slušatelja Antene Zagreb u odnosu na konkurenciju. No, osim toga, kriza je također utjecala na to da su svi mediji snižavali cijene oglasa, pa i većina radijskih kuća.

Mi smo pak cijene svojih usluga povišili – kaže i upravo tu činjenicu ističe kao argument za kvalitetna programska rješenja i dobro poslovanje Antene Zagreb.

O tome ima svoje mišljenje i profesor Malović koji kaže da je vlasnička struktura hrvatskih radiopostaja ujedno i najveći problem. Netransparentno vlasništvo te znatni udjel lokalne vlasti u vlasništvu ograničavaju razvoj radija. Lokalnoj vlasti je najvažnije da lokalni radio ne bude protiv njih za vrijeme izbora, pa s te pozicije i upravljaju tim medijem. To znači da se informacija proizvodi na jednome mjestu, u zgodno izmišljenim servisima, koji stvaraju privid informativnosti, ali stvarno guše nezavisnu ulogu lokalnog radija – kaže Malović.

Pojava novih tehnologija nije donijela crne dane radiju. Upravo suprotno; tko se znao prilagoditi i iskoristiti blagodati tehnologije, uspio je ne samo opstati na tržištu nego i profitirati.

Nova vremena samo će donositi nove i sofisticirane tehnologije i svako tapkanje u mjestu moglo bi na kraju rezultirati sudbinom Stojedinice, a riječ je o radiju koji nisu mogli uništiti ni prethodni režimi i koji je zapravo uvijek slušatelje usmjeravao prema modernom i progresivnom. No, radio za koji smo vjerovali da nikad neće propasti pao je u stečaj jer se nije znao prilagoditi novim uvjetima poslovanja.