Kad je 2001. preuzeo Texaco, Chevron je naslijedio i spor zbog sustavnog onečišćenja Amazone – proces koji je trajao 18 godina, sve do ove veljače, kad je presuđeno da plati odštetu od gotovo deset milijardi dolara. Slijede žalbe, što isplatu odgađa, ali stječe se dojam da tvrtka ne namjerava platiti nešto što joj je dosudio tamo neki ekvadorski sud. Naplatu otežava i preventivno povlačenje svih njezinih sredstava iz Ekvadora.
Ovo sigurno nisu dobra vremena za naftne kompanije. Zapravo, sve ovisi o tome kako se gleda. Ako se razmatra budućnost i reputacija, ne piše im se dobro. Nakon višemjesečne drame i razapinjanja BP-a zbog ekološke katastrofe u Meksiku, zatim prošle godine, čini se da je zabijen i posljednji čavao u lijes svakog prihvatljivog poslovnog ugleda svih naftnih kompanija, ako su ga ikad i imale. Ništa bolje neće biti ni nakon presude jednoj od šest najvećih privatnih naftnih kompanija na svijetu Chevronu, u Ekvadoru, kojom se od njih traži 8,6 milijardi dolara odštete za onečišćenje Amazone (uz pravne troškove iznos se penje na 9,5 milijardi). S druge strane, financijski gledano, trenutak je idealan za odrezivanje takve drastične kazne. Cijena barela naftne ponovno je malo iznad 100 dolara, vrlo solidno, i svijet je još prilično da leko od ozbiljnijeg korištenja famoznih alternativnih izvora energije. Kratkoročno, para će biti, ali srednjoročno, pogotovo dugoročno, trebaju pod hitno lukavije glumiti traženje ‘zelenih’ tehnologija i prodati ljudima svoju retuširanu sliku. Činjenica je da nafta u nekom trenutku, ne baš dalekom, više neće biti, a s obzirom na trend općeg prokljivanja samog postojanja BP-a, Chevrona, Shella, Exxona i sličnih, valja vjerovati da će mnogi s rađošću dočekati odlazak naftaša u bezdan povijesti.
