Prva žena na čelu Instituta Ruđer Bošković u 61-godišnjoj povijesti svaki se dan suočava s kritičarima, ali i pohvalama. U godini kad se slavi 300 godina od rođenja Ruđera Boškovića, Danica Ramljak odlučila je revitalizirati znanost. Magistrirala je patologiju u Zagrebu 1984. godine. Kao mladi asistent na Veterinarskom fakultetu, javila sam se 1987. godine na natječaj za prestižnu američku stipendiju Cochran za koju se prijavilo 200 znanstvenika. Nakon svih testiranja, odabrana sam u rigoroznom natječaju zajedno s još tri osobe za stipendiju koju sam ostvarila u istraživačkom Institutu američke vlade Russell Research Center u Athensu, u državi Georgia. Ondje sam na Sveučilištu pohađala doktorski studij iz toksikologije i farmakologije. Nakon doktorata koji sam obranila 1992. godine, nastavila sam raditi na National Cancer Institutu kao postdoktorand 1993. godine, a nakon toga sam 1999. godine počela predavati na Lombardi Cancer Center i Medicinskom fakultetu Sveučilišta Georgetown u Washingtonu, DC.
-
Je li vam američki način života pomagao u znanosti i biznisu? – U Americi je suradnja znanosti i gospodarstva na visokoj razini. Uz rad u klasičnom laboratoriju, surađivala sam s brojnim biotehnološkim tvrtkama i kroz tu interakciju shvatila sam kako funkcioniraju znanstvene institucije koje komercijaliziraju bazična i primijenjena istraživanja.
-
U Americi ste se počeli baviti znanstvenim menadžmentom? – Da, u jednom trenutku me zaintrigiralo da naučim nešto novo i drugačije u znanosti. Uložila sam dosta truda i vremena u vlastitu edukaciju za znanstveni menadžment, koji za sada u Hrvatskoj još nije prisutan. Mislim da bez toga ne ide vođenje velikih projekata i znanstvenih institucija.
-
Kakva je kvaliteta znanosti u Hrvatskoj? – U Hrvatskoj se ne ulaže dovoljno u znanost, ali se to mora hitno mijenjati jer je znanost pokretač svakog modernog gospodarstva. S obzirom na to, začuđuje što naši znanstvenici postižu bilo kakve respektabilne rezultate.
-
Što ste zatekli na Institutu Ruđer Bošković? – Jako puno kvalitetnih ljudi i znanstvenika, prekrasnih projekata, a kod samo nekoliko ljudi i neke nepravilnosti u radu. Zbog moje namjere da IRB transparentno posluje, nije mi lako dotjerati stvari. To je samo dokaz koliko je Hrvatska duboko ogrezla u korupciji, kad je ima i u akademskoj i znanstvenoj zajednici.
-
Tko je sudjelovao u nepravilnostima? – Većina ljudi na IRB-u je poštena i radi po zakonu. Radi se o nekoliko njih koji su problematični, ali to nam više nije fokus. Radimo na transformaciji Instituta u modernu instituciju.
-
Ima li rješenja za korupciju? – Ima, ali kad to idete rješavati lege artis, naiđete na neprijatelje.
-
Jesu li to oni koji osporavaju vaša znanstvena postignuća? – Osporavaju me ljudi koje sam prijavila USKOK-u. To je rovovska bitka protiv korupcije.
-
Što je s Medorom? Misija te vaše konzultantske tvrtke bila je da pomaže znanstvenicima da dobiju novac iz fondova Europske unije za financiranje svojih projekata. Gdje ste stali? – Mi kao država ne povlačimo dovoljno novca iz fondova Europske unije. Kad sam došla na Institut Ruđer Bošković, donijela sam iskustvo iz Amerike kakvo u Hrvatskoj ne postoji. Sad ne radim u Medori, već 100 posto angažmana dajem IRB-u.
-
Što će se promijeniti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju? – Ne smijemo u EU ući na koljenima. Prije toga nam treba biti prioritet da se kvalitetno postavimo, da se investira u znanost. U Hrvatskoj ima samo sedam posto visokoobrazovanih ljudi, a u Finskoj, primjerice, ima ih 50 posto. EU nije čarobni štapić. U nju ne smijemo ući kao bogalj, nego kao relevantan partner. Nadam se da ćemo uz fondove EU početi i sami investirati u znanost.
-
Kako bi trebao izgledati relevantan partner za EU? – Zemlja osim borbe protiv korupcije mora usporedno razvijati viziju za znanost i gospodarstvo. Mi svoj Institut restrukturiramo u moderan centar izvrsnosti. Voljela bih da se to dogodi u mom mandatu.
-
Ima li opravdanja za ovakvo stanje u hrvatskoj znanosti? – Dosta mi je slušati izlike. Pogledajte Finsku, i ona je mala, ima pet milijuna stanovnika koji su trpjeli 400 godina stranu dominaciju. Prvi su Europi, a treći u svijetu prema inovacijama. Finci su u četiri godine stvorili 60 nanotehnoloških tvrtki, od toga 10 globalnih. Razlika između Hrvatske i Finske je i u tome što je polovina finskog stanovništva visokoobrazovana, a četiri posto BDP-a investira se u znanost. U Hrvatskoj je ulaganje u znanost s nekadašnjih 1,1 posto palo na 0,7 posto. Hrvatska kao izliku ima rat? A što je s Izraelom? Ondje nema rata? Sedam posto BDP-a Izrael ulaže u znanost. Treba se primiti posla. Ako vole svoj posao, zemlju u kojoj žive, onda trebaju raditi, a nešto i žrtvovati. Mladim ljudima ne daje se prilika.
