Za sniženje kamata država mora smanjiti potrošnju i deficit

Ne treba očekivati da će se kamate smanjiti samim ulaskom u EU. Ostaje samo jedan odgovor na našu kamatnu stvarnost, koji bi i banke morale razumjeti: povećavanje proizvodnje, zaposlenosti, izvoza.

Premijerka je postigla mršave rezultate u razgovoru s vodećim bankarima. Više od toga nije se ni moglo očekivati. Banke prodaju novac po cijenama (kamate su specifična cijena novca) koje netko hoće platiti. To je stajalište onih koji smatraju da na financijskom tržištu djeluju tržišni zakoni. Drugi misle da banke treba pritisnuti jer previše zaraduju, malo kreditiraju, ne sudjeluju dovoljno u društvenim naporima za svladavanje recesije, izvlače dobit u inozemstvu. Ne reagiraju li banke na Vladin apel, treba im zaprijetiti uvođenjem posebnog poreza, kao što je napravila Mađarska. Jesu li kamate na hrvatskom financijskom tržištu zaista visoke, mogu li banke biti solidarnije u svladavanju krize, može li država učiniti više da bi olakšala financiranje privrednih poduzeća i obrtnika te tako pomoći ubrzanju privrednog oporavka?

Nema sumnje, kamate su u Hrvatskoj vrlo visoke: prosječne su ukupne kamate 10,23 posto, odnosno 10,29 posto na kratkoročne kunske kredite bez valutne klauzule i 9,43 posto na dugoročne (listopad 2010.). Neznatno su niže kamate na kunske kredite s valutnom klauzulom. Tako visoke kamate nisu se previše mijenjale od 2008. Pri tolikim kamatama hrvatska će privreda teško izaći iz krize jer malo projekata može podnijeti troškove financiranja, sve više poduzeća i pojedinaca neuredno otplaćuje kredite, financiranje poslova postaje vrlo teško, raste nelikvidnost, insolventnost i stečajevi; mnogo obrtnika zatvara obrede, stanovništvo stenje pod teretom otplata kredita. Posebne teškoće osjećaju izvoznici (njihova vanjska konkurencija ima dvostruko niže kamate – ECB u ovoj godini neće povećavati stopu od 1,25 do 1,50 posto). I naše banke osjećaju ozbiljne posljedice: potražnja kredita vrlo je mala, raste udio loših kredita u njihovim portfeljima (10,2 posto u 2010., u Češkoj 6,1, Slovačkoj 6,4, Poljskoj 8,8, Mađarskoj 11,6, Bugarskoj 12,5, Srbiji 20, Rumunjskoj 21 posto). Banke tvrde da ne mogu sniziti kamate jer su rizici na hrvatskom tržištu visoki i da njihove marže nisu previsoke. I uz istaknute teškoće naše banke solidno zarađuju: prinos na imovinu u 2010. bio im je 0,9 posto, a u Mađarskoj 0,3, Slovačkoj 0,9, Sloveniji 0,2, Rumunjskoj -0,1, Bugarskoj 0,9, Poljskoj 1,1 i Češkoj 1,6 posto. Istina, prinosi na imovinu niži su nego u prekriznim godinama, ali za sadašnje vrijeme to je sasvim dobra zarada.

Visoke kamate mogu se sniziti. Najveći napor mora uložiti država smanjenjem javne potrošnje i proračunskog deficita. Financiranje visokog deficita najisplativiji je i najmanje rizičan posao za banke, zato je kreditiranje države najaktivnija pozicija u bankarskim bilancama – porast od 51,9 posto u odnosu na kraj 2008. Takva situacija indirektno potiče banke da održavaju visoke kamatne stope. Nadalje, morao bi se pronaći model za regresiranje dijela kamata najvažnijim sektorima, izvozu naprimjer. Budući da modeli A, B i C za povoljnije kreditiranje uglavnom nisu dali rezultate, moralo bi se brže reagirati osmišljavanjem novih. Veliki dio napora ostaje i na bankama. One bi morale snizavati cijene usluga i kamata, ponajprije radi svojih interesa. Nastavi li ekonomska situacija stagnirati, i dalje će slabjeti potražnja za kreditima, rasti udio nenaplativih kredita, rizici će rasti, propadat će manje i slabije banke, a povećavat će se i nesklad u drugim dijelovima hrvatske privrede. Ni bankama onda ne može biti dobro, zbog čega je njihov strateški interes da snizavaju cijenu kredita radi oživljavanja privredne aktivnosti, održavanja stabilnosti i osiguravanja zadovoljavajućih prinosa na dugi rok. Svakako se očekuje da dio napora ulože i monetarne vlasti jer i one regulatornim troškovima utječu na visinu kamata. Sinkronizirana aktivnost Vlade, središnje banke i poslovnog bankarstva može smanjiti troškove financiranja. Ne treba očekivati da će se kamate smanjiti samim ulaskom u EU – one ovise o situaciji u zemlji članici. I sada je zaduživanje po grčkim obveznicama triput skuplje nego po njemačkima, zato ostaje samo jedan odgovor na našu kamatnu stvarnost, koji bi i banke morale razumjeti: povećavanje proizvodnje, zaposlenosti, izvoza.