PURIS

Rezanjem troškova prvi put nakon sedam godina došli u plus. Gavrilovićevim preuzimanjem i postavljanjem Dušana Tomaševića za direktora znatno su smanjeni rashodi unatoč smanjenju prihoda. Pazinska tvrtka ima budućnost, ali morat će dodatno ulagati u tehnologiju, razvijati prodajnu mrežu i težiti prema većem izvozu.

Dvije godine nakon što je Gavrilović preuzeo Puris, čini se da tu kompaniju nakon mnogo vremena napokon očekuje mirnije razdoblje poslovanja. Mirnije u smislu profitabilnosti jer su ovo općenito nemirna vremena, no zbog toga je uspjeh još veći. Pokazuje to financijski izvještaj za devetomjesečno razdoblje 2010. u usporedbi s istim razdobljem u 2009.

Prihod od prodaje smanjio se sa 132,8 milijuna kuna na 128,8 milijuna uz istodobnu dobit od 123 tisuće kuna, a u istom je razdoblju 2009. zabilježen gubitak od 1,76 milijuna kuna. Ukuhan prihod smanjio se pak s 191,9 milijuna kuna na 139,7 milijuna, što je rezultat smanjenja ostalih prihoda s 59 milijuna kuna na 10,8 milijuna.

U godišnjem izvješću stoji da se veoma osjećaju posljedice recesije, najviše u produljenju rokova naplate potraživanja i težoj dostupnosti izvorima financiranja. Tvrtka je izložena raznim financijskim rizicima povezanim s cjenovnim valutnim, kamatnim kreditnim i rizikom likvidnosti. Nije se koristila ni drugim financijskim instrumentima (tzv. derivatima) da bi se zaštitila od financijskog rizika i podmirivala je sve obveze prema državi.

EBITDA (dobić prije odbitka rashodnih kama, poreza na dobit i troškova amortizacije) smanjila se s 12 milijuna kuna na 11,4 milijuna. Tvrtka je smanjila broj zaposlenika za 30 posto (bila su 404 potkraj 2009., sada ih je 320) kad je Gavrilović centralizirao prodaju, pa su i troškovi osoblja smanjeni s 26,9 milijuna kuna na 22,8 milijuna. Najviše su se smanjili ostali troškovi, s 21,5 milijuna kuna na 11,1 milijun, a neto financijski rashodi ostali su na razini od tri milijuna kuna.

Kratkotrajna je imovina 87 milijuna kuna i znatno prelazi kratkotrajne obveze od 44 milijuna kuna, što upućuje na to da Društvo ne bi trebalo imati problema s likvidnošću. Kao što je vidljivo, smanjenje prihoda rezultat je negativnih utjecaja poslovne okoline, ali i smanjenja tržišnog udjela koji preuzima Vindijin Vindon kojem su prihodi rasli u 2009. – kaže Denis Smolar, financijski analitičar iz tvrtke Dedes.

Inače, matična je poslovna banka Hypo Alpe-Adria. Uzrok pada prihoda jest i izvoz, koji je i prije Gavrilovića bio Purisova slaba strana, za razliku od Vindije. Izvoz čini 10 posto od Purisovih ukupnih prihoda i uglavnom se odnosi na BiH, Sloveniju i Srbiju. Kad je o tome riječ, ni u Gavriloviću mu nemaju što ponuditi jer ni Petrinjci ne izvoze mnogo (15-ak posto).

U Purisu se uglavnom usmjeravaju na domaće tržište, gdje Gavrilović ima svoju trgovacu mrežu i član je Narodnoga trgovacačkog lanca (NTL). Gavrilović je i najveći kupac Purisovih gotovih proizvoda i sirovina (čak 90 posto), što jasno pokazuje koliko i poslovno ovisi o matičnoj tvrtki.

Kad smo prije dvije godine pisali o proizvodnji purećeg mesa, Puris i Vindon bili su lideri na tržištu (Puris je bio u neznatnoj prednosti, imao je 50 posto tržišta), s tim da je Puris već znatno posustajao, a Vindon je bio u naletu. Zauhktali Varaždinci sada su lideri i u purećem mesu i teško će ih se u do.

Dušan Tomašević: – Naša je vizija biti vodeća kompanija u proizvodnji svježeg mesa purana i velik proizvođač mesa pilića u Hrvatskoj i u Jugoslovenskoj, Srednjoj i Istočnoj Europi.

U grupi neće moći biti dodatnih dugotrajnih investicija unatoč knjigovodstvenoj vrijednosti kapitala od 81 milijun kuna.

Jedna od najvećih vrijednosti kompanije jest direktor Dušan Tomašević, jedini član Uprave, čovjek neosporno velikog iskustva i poznavatelj kretanja u mesnoj industriji. Vodio je Gavriločić-Lijanović, zatim Gavriločić iz Petrinje pa Podravkinu Danicu i PIK Vrbovec, odakle je u travnju 2008. otišao za izvršnog direktora Agrokorove mesne industrije. Međutim, ondje se zadržao manje od godinu dana. Otimanje tog kadra Ivica Todoriću bila je zasigurno velika investicija Dure Gavriločića. Tomašević je unatoč padu prihoda postavio tvrtku na zdrave noge smanjivši rashode. Njegov položaj jedinog člana Uprave i stvarnog autoriteta upućuje na to da Puris još lijepi prije zadobivene rane. Gavriločić za sada ne planira proširiti Upravu Purisa, koji ima visokoobrazovan kadar, ali priznaje da ga traži.

Vlasnički udio čine Gavriločić s 98,62 posto i devet malih dioničara s 1,38 posto. U sklopu Purisa zasad posluju dvije tvrtke kćeri – Tvoronica stočne hrane i Peradarstvo. Proizvodnja mesa posluje pak kao organizacijska jedinica u Purisu, ali namjerava se izdvojiti u treću tvrtku kćer. Istoču da ne namjeravaju kupovati druge tvrtke.

U posljednjih 10 godina zabilježen je 13-postotni rast svjetskog tržišta mesa peradi. U to je vrijeme, tvrde u Purisu, nacionalno tržište poraslo čak 40 posto iako statistika govori drukčije: od 2001. do 2008. potrošnja mesa peradi pala je s 19 na 17 kilograma po stanovniku. Tržište je najprije padalo zbog ukupnog rasta, dok se moglo kupovati skuplje vrste mesa, a posljednjih je godina svoje učinila recesija.

Nacionalno tržište mesa peradi trenutačno stagnira, odnosno raste prema godišnjoj stopi manjoj od jedan posto. Puris je u posljednjih godinu dana povećao proizvodnju peradi za 13 posto, iz čega valja povući paralelu u odnosu na rast tržišta. Najvažnije su kategorije proizvoda svježi pilići, koji u posljednje dvije godine u količinskom udjelu prodaje rastu za 47 posto – kaže Tomašević.

Najveći su Purisovi dobavljači Žito Osijek, Gala Ljutomer, Koto Ljubljana, Belišće, Linpack, Ina i Proplin, a osim začina i ambalaža strateške sirovine u primarnoj proizvodnji jesu sojina sačma i kukuruz, kojima su prošle godine smanjeni prinosi u svjetskoj proizvodnji. U posljednja dva mjeseca u odnosu na prošlu godinu, objašnjava Tomašević, indeks rasta cijena bili su 131 za kukuruz i 114 za soju. Unatoč poskupljenju sirovina u posljednje dvije godine cijene piletine u prošlom su se snizile za 14 posto, a puretine za 12, što je ipak pozitivno utjecalo na rast Purisova prometa od 15 posto financijski i 32 posto količinski.

Glavni su domaći konkurenti Vindija – Koka i Vindon te Cekin i Perutnina Ptuj. Tomašević kaže da su odgovorili konkurentnim proizvodima, novim proizvodima i tržišnim cijenama. U prošloj godini proveli su projekt rebrandinga.

S novim izgledom i komunikacijom pratimo svjetske trendove, i to ne samo u mesnoj industriji. Novi dizajn prilagodili smo za svoje tržište i ujedno stvorili snažne temelje za ulazak na nova, još konkurentnija tržišta – kaže Tomašević.

Uložili su u tehnologiju primarno proizvodnje: u tov purana i pilića, suvremene linije za klanje, rasjek purana i pilića te linije za pakiranje mesa. Znatno su, kaže, uložili u logističke kapacitete, osuvenjenjivanje skladišnih prostora, procesnu i primarnu industriju, no u tehnologiju će morati ulagati i dalje. Prilikom vide u organskoj poljoprivredi i intenzivnom razvoju turizma jer bi se većina proizvoda mogla plasirati izravno na domaće tržište.

Provodimo strategiju diferencijacije i kontrole troškova. Naša je vizija biti vodeća kompanija u proizvodnji svježeg mesa purana i velik proizvođač mesa pilića, i to po znanju, kvaliteti proizvoda, prihodima poslovanja te odnosima s potrošačima na hrvatskom tržištu i u Jugoistočnoj, Srednjoj i Istočnoj Europi – kaže Tomašević.

Purisova je snaga u izvoznom potencijalu, poznatom brendu i kvaliteti dokazanoj certifikatima, a slabost nedovoljno ulaganje u tehniku i tehnologiju, cijena primarne sirovine i pro-dajni problemi. Prilika mu je veća potrošnja piletine i pad životnog standarda, što utječe na porast potražnje pilećeg mesa. Nema sumnje da Tomašević uza svoje iskustvo i Gavriločićevu potporu može mnogo učiniti, ali morat će se još napregnuti jer uvijek postoji opasnost od uvoznika i konkurencije, pogotovo ako recesija zaustavi nužna velika ulaganja u tehnološku obnovu.