Home / Tvrtke i tržišta / Naslijeđe socijalizma

Naslijeđe socijalizma

Trošarine od 30 posto, plus PDV koji se obračunava na proizvod uvećan porezom na luksuz, dovode do velikog porasta crnog tržišta koje obećava otkup i po kućama. U ovu situaciju uključili su se i urari, pa i mjenjačnice. Povećan je broj pljačkaških prepada na zlatarnice, a sve manje djece školuje se za zlatara, što dovodi do velike potražnje za vještim radnicima. Pad kupovne moći rezultirao je time da je prodaja nakita od plemenitih materijala samo u posljednjih nekoliko godina pala za 30 posto.

Išta u ljudskoj materijalnoj povijesti nije toliko zao kupljalo ljudsku maštu kao zlato. Stari Egipćani smatrali su da je taj svijetli žuti metal manifestacija samog Sunca, a mnogi to misle i danas. No, da se ne zama ramo poviješću, svima je poznato da je opsjesa zlatom pokretala brojne ratove i avanture, otkrivanje novih kontinenata, a o složenom odnosu zlata i ljudske rase napisane su brojne priče. Jedna od zanimljivijih i specifičnijih svakako je ona hrvatska. Svi koji se bave ovim obrtom ili su barem pokušavali preživjeti od zlata, jednoglasno će reći da je ovom poslu država gruba, nepravedna, ali i autodestruktivna mačeva.

Za ovu struku vrijede svi problemi hrvatskog obrtništva, no ono što dodatno diskriminira zlatare u odnosu na druge struke su trošarine, odnosno porez na luksuz uveden još 1999. uz obećanje da će biti kratkog vijeka. No, isti zakon primjenjuje se do danas. A što to znači za zlatare čiji je broj samo u posljednje dvije godine u Zagrebu pao sa 164 na manje od 100, objašnjava zlatar Vlado Crkvenac, predsjednik Udruženja obrtnika Grada Zagreba.

Zlatarstvo se još od socijalizma degradira i tretira kao neka buržujska struka. Kao zlatar s 45 godina iskustva, tvrdim da je riječ o jednoj od najzahtjevnijih struka u kojoj cijeli život imate što učiti. Već više od deset godina apeliramo da se izmijeni taj zakon o trošarinama i čuvam cijeli bunt apela koje smo uputili zakonodavcu. No, tek smo lani s Vladom uspjeli dogovoriti da predstavnici obrtnika barem imaju uvid u zakone u pripremi koji se odnose na nas. Glavni je problem to što mi na gotov proizvod, primjerice prsten u koji je ugrađen zanatski rad, materijal, režije i slično, plaćamo 30 posto trošarine, a zatim na taj ukupni iznos još i PDV. Predlagali smo da PDV plaćamo samo na iznos gotovog proizvoda, no inzistira se i dalje da se on obračunava na iznos prstena uvećan za trošarinu, a to nas dovodi do toga da imamo najvišu cijenu zlatnog i srebrnog nakita u cijelom okruženju. Ukupni namet na proizvod su 59,9 posto – kaže Crkvenac, dodajući da je bilo i pokušaja da se barem uvede limit na iznos i tako odredi što je luksuzna roba.

Ovako ispada, kaže Mario Nokaj, predsjednik udruge Fajn i vlasnik zlatarne Mario, da je tradicionalna burma ili zaručnički prsten od 1.500 kuna koji je trajna vrijednost luksuz, a muško odijelo od 30.000 ili ženske cipele od 10.000 kuna nisu. Nokaj, koji je naslijedio majčin obrt, zapravo je tipičan predstavnik većine hrvatskih zlatara – ima malu radionicu u kojoj uglavnom ručno rade on, majka i supruga. Svoj je opstanak i razlikovanje od drugih pronašao u stvaranju kolekcije nakita inspiriranog art decoom, a radio je i za suvenirski program Muzeja za umjetnost i obrt.

Ovaj zakon pogođuje uvoznicima, a uništava one koji proizvode i stvaraju – kaže Nokaj, dodajući da je stvorena takva klima prema zlatarima da bi se malo koja politička opcija sada usudila potegnuti pitanje uklanjanja tih trošarina jer bi se izložila jeftinim, politikanskim kritikama suparnika. Javnost ne zna, kaže, da skupocjeni satovi, ako nemaju zlatnih ili platinastih dijelova, a koji mogu dosezati astronomske svote, ne podliježu porezu na luksuz.

Zato domaći zlatari ne mogu nabavljati zlatne ciglice po svjetskim burzovnim cijenama. Uglavnom opstaju otkupom lom-zlata – kaže Josip Rodić, vlasnik Zlatarnica Rodić, s tri prodajna mjesta u Zagrebu. Osim spomenutih trošarina, on veliki dio problema struke vidi u padu kupovne moći i nesklonosti publike prema zlatnom nakitu. Dio je toga naslijeđe, kaže, a dio svjetski masovni modni trend. Luksuznu zlatarsku robu, brendove poput Bulgari, Cartier, Van Cleef… domaća publika zbog spomenutih nameta nije imala priliku upoznati kod nas.

Posljednjih godina potpuno se promijenio sustav vrijednosti, ljudi radije kupuju mobitel i bez problema za njega plate mjesečni račun od 1000 kuna, a kada im pokažete ručni rad od 1.500 kuna, koji će biti vrijednost i za deset godina, onda slušate komentare o visokim cijenama – kaže Rodić koji zapošljava 20 radnika.

Rodić i drugi zlatari tvrde da je u ovom biznisu najmanja marža, jer da bi uopće formirali koliko-toliko prihvatljive cijene, jedino što mogu rezati jest cijena svog rada. Prodaja se, kaže Rodić, prepolovila posljednjih godina.