Kao u Francuskoj

Kada vojska obeća da će provesti demokratske reforme, možete se kladiti da mira nema na vidiku. Nakon 18 dana masovnih prosvjeda protiv njegove 30-godišnje vladavine egipatski predsjednik Hosni Mubarak prošlog je petka odstupio s dužnosti, a upravljanje zemljom preuzela je vojska. Vrhovno vojno vijeće najavilo je raspuštanje parlamenta i provođenje demokratskih reformi. Egipat se primirio, ali je uzavrela u susjednim zemljama. Analitičari kažu da odlazak ‘političkog faraona’ nije kraj priče o promjenama u tom dijelu svijeta, već njezin početak. Hoće li završiti demokratskim promjenama ili vojnim diktaturama, još je prerano govoriti.

Dvaput je Vlada promijenila model poticanja stanogradnje prije nego što isplati obvezu za pretprošlu godinu, pa se onda čudi što nijedan model ne daje rezultate. Ovih su dana stambene štedionice od države dobile poticajna sredstva za štednju ostvarenu još 2009., što se, uzgred rečeno, očito nije tretiralo kao dug države prema gospodarstvu jer je premijerka odavno već ustvrdila kako država nikomu ništa ne duguje. U međuvremenu, dok štedišima ni za pretprošlu godinu nije isplatila sredstva koja su uvedena radi poticanja stanogradnje, Vlada je lani izmisila novi poticajni model prodaje stanova, a s obzirom na to da on nije uspio, ove godine izmisila još noviji. Jedino što tim modelima nedostaje jest novac koji Vlada svaki put obeća pa obećanje ne ispuni, ali i novih naivaca koji još nisu uvidjeli da bilo kakvi Vladini poticaji ne traju dulje od jedne sezone. A kredite valja otplaćivati desetljećima.

Lako je potpredsjednik Vlade za investicije Ivanu Domagoj Miloševiću obećavati da će netko drugi riješiti stvari samo zato što se to njemu čini sasvim logičnim i razumnim. Pitanje je dijeli li njegovo mišljenje i saborsko Povjerenstvo za sukob interesa. Milošević je izjavio da su riješene dvije od tri zapreke za gradnju trgovačkog centra Ikea u općini Rugvica te da je ostao još samo jedan ‘detalj’, a to je pitanje lokalne ceste, za što ministar smatra da je čisto tehnička stvar koju bi s Ikeom trebala riješiti.

To što su bili vrlo naivni kada su poslušali stručne timove Ministarstva poljoprivrede i uzimali kredite iz Vladinih programa za poticanje poljoprivrede ne znači da ih se sada, kada te kredite ne mogu vraćati, smije proglašavati glupanima i lopovima. A upravo to o njima misli njihov resorni ministar Petar Čobanković, koji je poslao svoje timove na imanja onih seljaka koji ne mogu otplaćivati kredite HBOR-u kako bi na svakom pojedinom gospodarstvu ustvrdili bi li pomoglo kada bi se gazdu sada i odmah educiralo. Ili ako se utvrdi da je novac nenamjenski trošen, da ga se sankcionira raskidanjem ugovora. Iako bi samim seljacima raskidanje ugovora došlo kao dar s neba, HBOR-u bi se to rješenje manje svidjelo, jer zbila nitko ne zna što bi sa zaplijenjenim kravama, svinjama i oranicama. HBOR-u bi bilo draže reprogramiranje kredita za 110 seljaka koji ne mogu vraćati višemilionarske kredite, ali onda će to zatražiti i drugi.

Zemlja do grla grca u ekonomskim problemima, a najeksponiraniji član Vlade, koji u posljednje vrijeme samo što ne iskače iz paštete, jest ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Njegova medijska sveprisutnost ima dvojaku ulogu. S jedne strane zadaća mu je da spektakularnim traganjem za ratnim zločinima i zločincima iz Drugoga svjetskog rata odvratiti pozornost javnosti od tragičnih posljedica katastrofalnog vođenja ekonomske politike. S druge strane, sada je već posve vidljivo da ga HDZ predstavlja kao čovjeka koji će svojom pojavom, neokrznutom raznim korupcijskim aferama, odigrati važnu ulogu na idućim parlamentarnim izborima.

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i američki predsjednik Barack Obama imaju isti problem: države im grcaju u dugovima. No dok hrvatska Vlada svake godine donosi proračunske smjernice za razdoblje od tri godine, kojih se uopće ne drži, Obama uz pripremu proračuna za fiskalnu 2012. priprema i 10-godišnji plan smanjivanja državnog duga za nevjerojatnih 1.100 milijardi dolara. Prethodno je, u obraćanju naciji u siječnju, Obama Amerikancima obećao da će u tom razdoblju državni američki dug smanjiti za 400 milijardi dolara. Iako će time biti oštećene mnoge socijalne kategorije, najveći će rez doživjeti vojska, koja će u idućih pet godina morati smanjiti rashode za 78 milijardi dolara.

Premda se u prvom redu zbog cijene ne može uspoređivati sa znatno skupljačim i razvikanijim konkurentskim modelima, postao je nezaobilazan član domaćeg ponude SUV-ova. Već tradicionalno na trećem mjestu, iza P. Z. Auta i Renault Nissana Hrvatske, smjestio Euroline, koji u posljednjim danima proživljava pravu medijsku hajku zbog navodnih dugova banci. Njegov 28-postotni pad s 1,28 milijardi na 916 milijuna kuna u odnosu na dvojac s vrha ipak je osjetno manji i podnošljiviji. Premda je u prvom planu Mercedes, ne treba zanemariti ‘manje’ brendove poput Smarta, Maybacha ili Dodgea koji također pridonose Eurolineovu ukupnom uspjehu. No najveća snaga i dalje je razvijenost njegove postprodajne mreže i kvalitetnih servisa, pametno raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj. Uza Zagreb, Split, Rijeku i Zadar nedavno je otvoren i prodajno-servisni centar u susjednoj državi, u Sarajevu, pod nazivom Autoline, gdje će se zasigurno stvarati nova količina dobiti za matičnu tvrtku u Zagrebu.

Citroënove i Peugeotove francuske podružnice posluju gotovo jednako i, što je još zanimljivije, gotovo jednako uspješno. Sve važnije odluke stižu iz centrala u Francuskoj, a jednako je i s pozicijama u domaćim podružnicama. Naime, oba su generalna direktora Francuzi, a njihovi su podređeni većinom Hrvati. U brojkama, Citroën je s 750 milijuna prihoda pao na 433, a Peugeot sa 770 na 441 milijun, što je pad od 42 odnosno od 43 posto.

Najveći pad među prvih pet zastupstava u Hrvatskoj doživio je Autocommerce, koji prolazi najturbulentnije razdoblje od svog osnutka. Umjesto prihoda od 716 milijuna kuna ostvareno je 289, što prevedeno u postotke znači pad od čak 60 posto. Autocommerce svojim kupcima nudi modele Fiata, Alfa Romea, Lancie, ali i Ferrarija te Maseratija, a raširena mreža servisa jamstvo je pokrivenosti svih klijenata diljem Hrvatske. Neobjašnjiv pad prihoda, ali i još veći pad prodaje novih automobila, samo je jedan od negativnih primjera lošeg stanja na našem tržištu.

Bez obzira na recesiju Porscheovi modeli bez većih problema pronalaze put do svojih klijenata. Samo u proteklih trideset dana registrirana su čak četiri modela koja dokazuju da ljudi koji imaju novca ne mare previše za recesije probleme. Međutim, unatoč dobroj prodaji ni Porsche InterAuto nije imun na teškoće u poslovanju. Pad prihoda sa 708 na 469 milijuna kuna priličan je, no u usporedbi s ostalima prihvatljiv.

Nakon svih spomenutih negativnosti postavlja se logično pitanje kako dalje. Čarobnog štapića nema jer ne može se natjerati ljudje da kupuju automobile ako im to njihova financijska situacija ne dopušta. Budući da se cijene automobila više ne mogu spuštati, jasno je da se čeka bilo kakva Vladina intervencija. Smanjenje raznih nameta, kontroliranje bankarskih kamata, davanje subvencija ili barem izlazak ususret kupcima ekoloških vozila bio bi dovoljan korak za kakav-takav pokušaj izlaska iz katastrofalne situacije na tržištu.

Primjeri iz Europe, gdje je većina vlada počela rješavati te probleme, jasno otkrivaju da se iz teškog stanja ipak može izaći bez posljedica. Premda se mjerodavna ministarstva služe provjerjenim klišejem ‘mi nemamo vlastitu autoindustriju’, takva pretpostavka potpuno je pogrešna.

Naime, prema neovisnim istraživanjima, poslovi vezani uz automobile (prodaja, servisi, benzin, cestarine, porezi i slično) državi stvaraju godišnje prihode veće i od turizma. Upravo zbog toga nije jasno zašto se država i dalje mačehinski odnosi prema nečemu što stvara goleme prihode. Ako bi se barem jednim ustupkom izašlo ususret zastupnicima ili kupcima, pozitivne posljedice bile bi višestruke. Do tada ćemo, nažalost, iz godine u godinu zbrajati novonastalu štetu na našem tržištu.