U zlato se isplati ulagati jer bi mu cijena mogla skočiti još šest puta

Možete li nam reći ponešto o sebi? Kako ste počeli karijeru? – Nakon završetka formalnog obrazovanja svoju sam karijeru počeo kao bankar. Zaposlio sam se u velikoj njujorškoj banci potkraj 60-ih godina radeći u njezinu ažijskom uredu. Iz banke sam otišao 1980., upravo u doba prvoga cjenovnog vrhunca na tržištu plemenitih kovina. Bilo je to izvrsno životno i poslovno iskustvo. Ipak, nakon što sam počeo proučavati monetarnu povijest svijeta, odlučio sam svoju karijeru usredotočiti na zlato. Postalo mi je jasno da će globalni monetarni eksperiment započet 1971. – kad su Sjedinjene Američke Države prekinule svaku vezu svoje valute sa zlatom, a tako i vezu svih drugih valuta koje su se naslanjale na američki dolar – na kraju doživjeti krah. I upravo mi se taj neizbježni slom papirnatog novca učinio izvrsnom poslovnom prilikom.

Što je potaknulo vaš interes za zlato i srebro, posebno zato što se bavljenje plemenitim kovinama gotovo tri desetljeća smatralo beskrajno dosadnim i neatracitivnim poslom? – Vjerujem da taj interes ima veze s mojim odgojem. Moji roditelji poučili su me osnovama stabilnog novca. Otac mi je rođen 1912. u Austro-Ugarskoj Monarhiji, na području današnje Slovenije. Na vlastitoj je koži doživio monetarni metež koji se ondje dogodio nakon Prvoga svjetskog rata. Sjećanje na inflaciju koja je prijetila postati hiperinflacijom ponio je sa sobom u Sjedinjene Države, kamo je 1924. emigrirao sa svojim roditeljima, mojim djecom i bakom.

Stajalište prosječnoga hrvatskog ulagača prema investiranju u plemenite kovine otprilike je između neznanja i omalovažavanja. Vrlo malo investitora razmišlja o uvrštenju plemenitih kovina u svoj portfelj. Kako biste komentirali takvo stajalište? – Hrvatski odnos prema plemenitim kovinama nije drukčiji od odnosa koji imaju investitori u ostatku Europe i Sjevernoj Americi, gdje većina ljudi slijepo vjeruje papirnatom novcu koji izdaje država, novcu koji se ne zasniva ni na čemu drugom osim na državnim obećanjima. No ja sam iznenađen da takvo raspoloženje vlada i u Hrvatskoj jer vaši građani imaju iskustva s onim što se dogodilo s jugoslavenskim dinarom prije nepuna dva desetljeća. Pomislio bih da će propast dinara pokazati svu dvojbenost pouzdanja u nacionalnu valutu koja nije čvrsto i disciplinirano vezana uz plemenite kovine.

Niste spomenuli Aziju i Bliski istok. Kakvo je općenito stajalište među žiteljima tamošnjih zemalja prema plemenitim kovinama? – Njihovo stajalište nedvojbeno je drukčije od onoga na Zapadu. Ljudi u Aziji i na Bliskom istoku vrlo dobro razumiju zlato, smatraju ga novcem jer ono to doista jest.

Čini se da su u zapadnim zemljama investitori danas oštro podijeljeni u dva suprotstavljena tabora: jedni tvrde kako je tržište plemenitih kovina u stabilnom uzlaznom trendu i ni blizu vrhunca, drugi pak upozoravaju da su rekordne cijene plemenitih kovina zapravo cjenovni balon koji bi uskoro mogao prsnuti. Zašto je ta podjela toliko oštra? – Dobro ste primijetili, podjela je doista vrlo oštra. Razlog je to što danas vrlo malo ljudi doista razumije zlato, što nije bio slučaj pogledate… Današnji dugovi premašuju sve dosadašnje. Kad taj teret postane pretežak, očekujem da će se kombinirati proglašenje državnog bankrota i obezveđivanje vlastite valute…

Kako su kreditni rejtingi zapadnih zemalja povezani s cijenom zlata? – Mnoga rezanja kreditnih rejtinga državnih obveznica u posljednjih nekoliko mjeseci, među kojima i hrvatskih, i upozorenja da bi se u bližoj budućnosti mogli još snižavati važan su signal. Baš poput Islanda, Grčke i Irske, previše je zemalja diljem svijeta pozajmilo previše novca. Pogledamo li u povijest, vidjet ćemo da države, kad im teret dugova postane pretežak, obično izaberu jednu od dvije mogućnosti: ili proglase bankrot ili počnu obezvjeđivati vlastitu valutu. Valja očekivati da će i sadašnji teret dugova na globalnoj razini, koji kumulativno i tekoliko premašuje sve nagomilane u povijesti, prouzročiti isti rezultat. Očekujem da će se te dvije mogućnosti kombinirati. No bez obzira na rasplet kupovna će moć zlata porasti. Razlog je, dakako, jednostavan: zlato je roba, njegova vrijednost ne zasniva se ni na kojem obećanju države. Stoga, ako posjedujete fizičko zlato, vaše bogatstvo ne ovisi o riziku treće strane.

Je li to razlog zbog kojeg ste više puta ponovili da bi unca zlata, odnosno 31,1 gram, s današnjih otprilike 1.350 dolara mogla dosegnuti cijenu i do osam tisuća dolara između 2013. i 2015.? – Da, to je jedan od razloga. Ja zapravo govorim da se povijest ponavlja. Mogućnost dosezanja toliko visoke cijene zlata prvi sam put spomenuo 2003., kad se zlato prodavalo po 350 dolara za uncu. U to se vrijeme za 10 američkih dolara ugrubo moglo kupiti ono što se 1971. kupovalo za dolar, dakle inflacija je u tom razdoblju srozala vrijednost američke valute za otprilike 90 posto. Namjerno sam spomenuo 1971. zato što se zlato te godine prodavalo po 35 dolara, a cijena mu je devet godina poslije, 1980., narasla na više od 800 dolara. Dakle, pretpostavka mojeg predviđanja jest da će zlato ponoviti cjenovni rast iz 70-ih godina, dakako, korigiran za inflaciju. Otkako sam prvi put javno progovorio o toj mogućnosti, nije se dogodilo ništa što bi me potaknulo na korigiranje te procjene.

U Europskoj uniji investicijsko se zlato može kupiti a da se ne platiti koji porez, dakle i bez poreza na dodanu vrijednost. Na suprot tomu hrvatske vlasti sve zlato trpaju u istu košaru, bez obzira na to je li riječ o nakit ili o zlato za investiranje, oporezujući ga nediskriminirano s 58 posto. Što biste preporučili hrvatskim državnim tijelima kad je riječ o oporezivanju zlata? Biste li predložili koje promjene? – Vaša država hrvatskim građanima efektivno onemogućuje štedjeti novac, i to, jamačno, štetno utječe. Novčana štednja dobra je stvar. Stoga bih preporučio da se onemogući slobodna razmjena zlata za nacionalnu valutu, bez ikakvih poreznih ili bilo kojih drugih ograničenja, kao što ste to omogućili i za druge svjetske valute.

Ako se biste bavili plemenitim kovinama, koju biste djelatnost odabrali? Ili biste radije odabrali odlazak u mirovinu? – Sebe doista ne vidim kao umirovljenika premda svoj poslovni tempo, kako starim, polako usporavam. Kad ne bih bio u financijskom biznisu, vjerojatno bih bio edukator. Obožavam čitati povijesne knjige. Tijekom mnogih godina prikupio sam knjižnicu s više od 2.400 naslova koji govore o novcu, bankarstvu i financijama. Zapravo, budući da sve manje vremena provodim u svojoj tvrtki GoldMoneyju, a sve više radim u obrazovnoj zakladi GoldMoney koju sam osnovao, može se reći da je moja tranzicija prema pozivu edukatora već počela. Cilj zaklade jest proizvoditi edukacijski materijal vrhunske kvalitete koji će objasniti funkciju zlata i srebra kao novca i valute te društvenu važnost te funkcije.

Govorite o društvenoj funkciji zlata. Možete li to malo objasniti? – Povijest pokazuje da postoji jasna veza između zlata i ljudske slobode. Dok mnoge države u svijetu postaju autoritarne, postaje razvidno da zlato ima važnu ulogu u stvaranju državne moći pod kontrolom naroda. Naime, povijest jasno pokazuje da papirnati valutni sustavi na kraju uvijek dožive slom i izazovu ekonomski kaos. Stoga želim pomoći ljudima da razumiju kako na svijetu postoji zdrav i stabilan novac višestoljetnom poviješću koji svakome omogućuje da zaštiti sebe i svoju obitelj bez obzira na okolnosti. Taj je novac, dakako, fizičko zlato.