ZAŠTITA NAJUGROŽENIJIH

Poslodavac koji zaposleniku u cijelosti isplati plaću unatoč ovršnom nalogu morat će njegov dug platiti sâm i uz to riskirati kaznu koja može biti i zatvorska.

Novim Ovršnim zakonom donijete su novosti, među ostalim i one kojima se uređuje pljenidba plaće koju dužnik ostvaruje kod svog poslodavca. To je pitanje važno ne samo za vjeronika i dužnika nego i za poslodavca koji, ako se ne ponaša upravo onako kako Ovršni zakon propisuje, dolazi u situaciju da mora odgovarati vjeroniku, i to tako da i protiv svoje volje postaje svojevrsnim jamcem. Na tu se problematiku odnosi mnogo članaka Ovršnog zakona (najvažniji su 92., 112., 116., 123., 124.) koje bi svaki poslodavac morao znati jer su zapriječene prilično velike kazne, i novčane (fizičkim osobama do 5.000 kuna, a pravnoj do 20.000 kuna) i zatvorske (do tri mjeseca; istoj se osobi može izreći više zatvorskih kazni za različita kažnjiva djela, ali zbroj kazni u istom postupku ne smije prijeći šest mjeseci).

Kada dobije rješenje o ovrsi ili ovršni nalog koji se odnosi na plaću zaposlenika, poslodavac mora znati da je dostavom stečeno založno pravo na tim novčanim sredstvima. Slijedom toga, ako ih ipak isplati zaposleniku, morat će to sâm platiti. Naravno, imat će pravo potraživati taj iznos od zaposlenika, ali ako njemu prijeti daljnja pljenidba, od toga u pravilu neće biti ništa. Pritom poslodavac mora voditi računa i o ograničenjima u ovrsi, što znači da je dopuštena pljenidba u visini trećine prosječne neto plaće (isključene su, dakle, dvije trećine plaće). Ali ako se ovršna provodi radi naplate tražbine na osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušena zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka, radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos može biti pola prosječne neto plaće. Ako ovrsnik prima plaću manju od prosječne neto plaće u Hrvatskoj, od ovrsne je izuzet iznos u visini od dvije trećine plaće koju ovrsnik prima. U slučaju ovršne radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta od ovrsne je izuzet iznos koji odgovara iznosu od četvrtine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome.

Prosječna neto plaća prosječan je iznos mjesečne neto plaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za razdoblje od siječnja do kolovoza tekuće godine koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u Narodnim novinama najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini. Pri tome je važno znati da ovrsnik koji ima pravo na neka od tih izuzeća od ovrsne mora ispuniti poseban obrazac i dostaviti ga Fini. Dužnik (zaposlenik) može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se zapljeni njegova plaća zbog tražbine vjeronika, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrsne (trećina, odnosno iznimno polovina). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrsne, ne proizvodi pravne učinke.

Kad bi se takvim ‘manevrom’ blokirao drugi vjeronik koji je npr. godinama pokušavao u parnici dobiti pozitivnu presudu, takav vjeronik ne može utjecati na provedbu ovršne na plaću radi namirenja tražbine na osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale na osnovi narušena zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka, radne sposobnosti i naknade štete na osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja, ali zato uspješno blokira svakoga drugog vjeronika tog dužnika, što je ne samo nepravedno nego i posve besmisleno. Poslodavac to može samo gledati, ne i spriječiti.

Od ovrsne su pak izuzeta primanja na osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade za narušeno zdravlje i gubitak radne sposobnosti, naknade zbog tjelesnog oštećenja, primanja na osnovi socijalne skrbi, dječji doplatak, učeničke i studentske stipendije, naknade za rad osuđenika i primanja na osnovi odličja i priznanja.