Swot analiza

Ivica Kudelić i Božidar Kuzmić suvlasnici su male mljekarske tvrtke kojoj su dva poteza odredila poslovni put i pomogla u opstanku. Strateška orijentacija na velike centre pokazala se boljom od oslanjanja na male prodavaonice ili vlastitu maloprodaju, a ulaganje u proizvodnju sira Dragec omogućilo im je prepoznatljivost na tržištu.

Perađivanjem mlijeka u mliječne proizvode ne može se zaraditi preko noći, pogotovo kad je riječ o malim tvrtkama poput Euro-milka iz Beloslavca, mjesta na tromedi Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Da je to tako, potvrdili su nam Božidar Kuzmić i Ivica Kudelić, suvlasnici Euro-milka, kumovi koji su se i zajedno upustili u poslovnu avanturu. Upravo je primjer njihova sira Drageca dobar putokaz kako male kompanije mogu opstati uz velike. Međutim, na startu, početkom 1990-ih, nije im išlo sjajno i živjelo se od danas do sutra. Kudelić, koji je prije radio u Dukatovoj proizvodnji, bio je predodređen za posao direktora proizvodnje, a kako se Kuzmić bavio ugostiteljstvom, pa je imao iskustva u kontaktu s ljudima, zaključili su da je kao stvoren za komercijalnog i financijskog direktora.

Šest godina čekali početak. Tako su se upustili u proizvodnju mlijeka i mliječnih pre-rađevina te su 1992. sagradili objekt od 300 četvornih metara. Građevina je ostala prazna sljedećih šest godina jer nisu mogli dobiti kredit za opremu što je bilo 75 posto investicije.

Kad se 1996. pružila mogućnost dobivanja kredita u PBZ-u, nisu ni mogli pomisliti da će još dvije godine čekati pokretanje proizvodnje. Naime, opremu su kupili od tvrtke Pecon, ali ona im ju je zbog svojih unutarnjih problema isporučila tek potkraj 1998. Tada je napokon krenuo biznis. Kapacitet nove mljekare bio je pet tisuća litara pre-rađenog mlijeka u jednoj smjeni, a oni su počeli s 500 litara na dan. Investicija je ukupno vrijedila dva milijuna kuna. Proizvodili su sir za pekarstvo, mlijeko i tekući jogurt.

• Nudili smo ih najprije malim trgovcima. Bilo je jako teško probiti se kao novi na tržištu, obilazeći prodavaonice u kojima vam svaki deseti naruči robu. Osim toga upravo je u to vrijeme propalo mnogo malih trgovina, tako da i dandanas iz tog razdoblja potražujemo 300 tisuća kuna – prisjeća se Kuzmić.

No 2000. napravili su velik iskorak potpisavši ugovor s Getroom, za kojega su počeli proizvoditi mliječne proizvode robne marke Gurman i Vita milk. Razlog je bio taj, objašnjava Kudelić, što velikim kompanijama poput Dukata i Vindije nije odgovaralo proizvoditi robne marke, pa je Getro pozvao Euro-milk na dogovor. Taj je potez bio ključan jer se poslije pokazalo da je strateška orijentacija na velike centre bolja od oslanjanja na male prodavaonice ili vlastitu maloprodaju.

• Devedesetih je bilo dobro poslovati s prodavaonicama i imati vlastitu maloprodaju po tržnicama, no većina potrošača danas ide u velike centre. Tko se oslonio samo na vlastitu maloprodaju, danas vrlo teško posluje – kaže Kuzmić.

S Getroom i dalje rade, ali pravi su skok napravili 2007. ugovorom s Intersparom za kojega proizvode robnu marku S-Budget. Danas s tom tvrtkom ostvaruju 35 posto svog prometa, ali posluju i s drugim lancima: Metroom, Billom, Konzumom, Plodinama, Dionom i Mercatorom, a u tijeku su pregovori s Kauflandom.

Kako je rastao Getro, rastao je i Euro-milk. To je zahtijevalo i dodatni angažman pa je uvedena podnevnja smjena. Rast, doduše, nije bio brz, ali ipak je 2005. postignuta proizvodnja od 7.500 litara preradenog mlijeka u danu. Te su godine započeli nov projekt sa Zagrebačkom županijom i Agronomskim fakultetom u Zagrebu – proizvodnju sira Drageca. Bio je to drugi ključan potez u njihovoj karijeri. Cilj je bio spojiti ugodno s korisnim: spasila bi se zagorska tradicija, a Dragec je postao i robna marka Zagrebačke županije. Sirevi Dragec postigli su uspjeh, ali tržište je reagiralo – pojavile su se kopije. No, kao što kumovi kažu, to je bila i potvrda da je riječ o dobrom proizvodu.

• Nismo mogli ništa napraviti, a počele su stizati i reklamacije na koje smo morali odgovarati i objašnjavati da nije riječ o našem proizvodu. Dragec je danas zaštićena marka – kaže Kudelić.

Zlatnu kunu 2006. dodijelio im je HGK Zagrebačke županije, a za sirevi Dragec dobili su zlatne medalje na sajmovima u Gornjoj Radgoni i Novom Sadu te nagrade na festivalima diljem Hrvatske. Prošle godine uprihodili su 17 milijuna kuna, gotovo milijun više nego 2009. Prihodi im od početka poslovanja stalno rastu. U 2009. prerađivali su 10 tisuća litara na dan i te su godine, kad je recesija uvelike zahvatila zemlju, dogradili proizvodni objekt uloživši 8,5 milijuna kuna, pa im je današnji kapacitet 25 tisuća litara. Prerađuju 15 tisuća litara na dan, a do kraja godine očekuju rast prerađene količine mlijeka na 20 tisuća litara.

Imaju 250 kooperanata u krugu od 130 kilometara i 27 zaposlenika, od kojih 17 u proizvodnji. Zbog sve više propisa moraju zapošljavati režijsko osoblje, a žale se na bujanje administrativnih propisa, što iziskuje dodatne troškove. Međutim, s približavanjem Hrvatske EU papirologija će nastaviti bujati, u čemu Kuzmić i Kudelić vide prijetnju zbog većih troškova poslovanja. No to ne znači da su protiv EU, misle da bi proizvođači tradicionalnih proizvoda morali imati drukčije uvjete od velikih industrija. Nakon ulaska u EU očekuju porast cijene mliječnih preradevina, što smatraju prilikom zbog povećane dobiti i plasiranja proizvoda na tržište Unije. Osim toga uklonit će se još jedna velika zapreka.

Naime, prerađivači iz EU mogu konkurirati hrvatskim prerađivačima jer njihove vlade subvencioniraju izvoz viša mliječnih preradevina izvan Unije. Sve će to nakon ulaska u EU nestati. A ne bude li ugrožen plasman tradicijskih proizvoda, upravo u njima, pogotovo u Dragecu kao brendu na koji najviše računaju, vide i dodatnu priliku za razvoj. Dragec planiraju plasirati na tržište Slovenije, Austrije, Njemačke, Češke, Slovačke i Mađarske. U strukturi proizvodnje on zauzima 15 posto udjela, ali cilj im je u sljedećih godinu do dvije postići udio od 30 posto. Inače, najviše proizvode svježeg sira (60 posto), jogurta (10 posto), vrhnja i maslaca (10 posto) te svježeg mlijeka (pet posto). Sirevi Dragec najbolje se prodaju u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, što je razumljivo jer je to tradicijski sir upravo iz tog podneblja pa mljekara Euro-milk svoje proizvode nastoji pozicionirati po regijama.

Svoju snagu vide u kvaliteti, prepoznatljivosti i tradicionalnim prirodnim proizvodima, sve traženijima među potrošačima. Njihovo lagano napredovanje mogla bi biti njihova slabost gleda li se iz kuta sporije akumulacije kapitala. Problem im je i naplata potraživanja kao i to što kao mala tvrtka ne mogu ći u akcije na nacionalnoj razini poput velikih mlječarskih industrija. Marketing im je također slabost jer za njega izdvajaju vrlo malo novca, otprilike samo dva posto od ukupnih troškova. No zato svaki tjedan organiziraju deset degustacija u trgovačkim lancima, što im je, tvrde Kuzmić i Kudelić, donijelo dobre rezultate.

Planiraju nastaviti razvijati tvrtku. U sklopu toga najkasnije do kraja prve polovine 2012. investirat će tri milijuna kuna u obnovu strojnog parka, pa postoji mogućnost prijave za dobivanje sredstava iz programa IPARD.