Home / Biznis i politika / Regionalna sigurnost – američka mantra za ulazak Hrvatske u EU

Regionalna sigurnost – američka mantra za ulazak Hrvatske u EU

Hrvatski dužnosnici ovaj mjesec dobro popunili prekooceanske letove u Washington i New York. Tek što je ušao u ministarski kabinet, novi ministar obrane Davor Božinović zaputio se do kolege Roberta Gatesa u Pentagon. Odmah za njim u State Department stiže ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković na već tradicionalno srdačne razgovore s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton. Ovaj tjedan New York pohodi predsjednik Ivo Josipović da bi sudjelovao na panelu o Daytonskom mirovnom sporazumu koji se organizira na inicijativu Billa Clintona. U međuvremenu u SAD-u je bio i Božidar Pankretić, a onamo se uskoro spremaju ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i potpredsjednik za investicije Domagoj Milošević. Kao da nam se državna vlast preselila na drugu stranu oceana.

Za toliko kilometre leta moraju postojati jaki razlozi, to više što naši dužnosnici ne idu u SAD da bi se sastali s petim pomoćnikom tajnika, nego ih pozivaju i primaju ključni ljudi ključnih američkih resora. Mi to volimo tumačiti ponajprije iz svoje lokalne vizure kao američku potporu našem brzom ulasku u EU i regionalnom vodstvu. I to uistinu je realna potpora. Ali ključna tema u pozadini svih tih susreta jest sigurnost, sigurnost i – opet sigurnost.

Hrvatska je trenutačno iznimno zanimljiva SAD-u upravo po regionalnoj sigurnosti, a pronalazak prikladne formule za ustroj BiH u središtu je tog zanimanja. Hrvatskoj je javnosti promaknulo da su ministri Božinović i Jandroković pozvani u Washington upravo uoči tradicionalne godišnje minhenske konferencije o sigurnosti. Ona se slučajno podudara s početkom nemira u Egiptu, ali planiralo se da bude konferencija s koje će se poslati poruka o novoj zapadnoj politici prema radikalnom islamizmu i s njim povezanim terorizmom. Na njoj je britanski premijer Cameron proglasio kraj multikulturalizma, što je nekoliko mjeseci prije učinila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Jezikom koji izlazi iz okvira dosadašnje političke korektnosti Cameron je pozvao pobornike islamističke ideologije (prije svega one u Velikoj Britaniji) da počnu dijeliti zapadne vrijednosti žele li i dalje biti dio zapadnog društva i dobiti potporu iz njegovih državnih blagajni.

Sve se to događa u okolnostima u kojima afrički dio Mediterana klizi u kaos i nesigurnost, Europa, SAD, a i Rusija, sve češće žive pod visokim stupnjem opasnosti od terorističkih napada, a BiH je označena kao potencijalno žarište nestabilnosti i nesigurnosti u Europi. Interes Zapada da se BiH integrira u europski prostor prema zapadnim načelima danas više nije politička fraza, nego istinski sigurnosni prioritet. Bošnjačka pak politika preglasavanja Hrvata nije prepoznata kao ona koja pridonosi tom cilju, stoga se i predsjednik Josipović posljednjih mjeseci mnogo bavi pitanjem europskog ustrojstva BiH.

Zbog toga se i on zaputio u New York na Clintonov (Billov) panel o Daytonu koji ni datumski, a ni po sudioicima, uopće ne podsjeća na Daytonski sporazum. Daytonski je sporazum, naime, postignut u studenom, a panel je priređen u veljači. Potpisali su ga predstavnici triju naroda u BiH uz supotpis hrvatskog i srpskog predsjednika, a na panelu sudjeluju samo dvojica predstavnika Bošnjaka iz Predsjedništva BiH (Bakir Izetbegović i Željko Komšić) i hrvatski predsjednik Josipović. Srpski predstavnici nisu došli na njujorški panel, a legitimnoga hrvatskog predstavnika već drugi mandat nema u Predsjedništvu BiH. Očito je, zapravo, panel i organiziran da bi zamjenik američke državne tajnice James Steinberg bošnjačkom političkom vodstvu uputio američku poruku o budućem ustroju vlasti u BiH i poželjnom ustroju države u nazočnosti visoke predstavnice EU C. Ashton i hrvatskog predsjednika Josipovića.

Hrvatska je danas SAD-u važna za sigurnost i stabilnost postjugoslavenskog prostora, prije svega BiH, jednako koliko mu je 1995. bila potrebna za okončanje rata. Plaši me jedino razlika. Tada smo mi molili njih: ‘Pustite nas da vam pomognemo, mi smo jaki, mi to možemo.’ Danas oni uvjeravaju nas: ‘Niste loši, vi to smijete, vi to možete.’ Jer u međuvremenu povjerovali smo da smo jadni, nemoćni, pretežito zločinci… Ukratko – ništarije. A s takvima je teško ostvariti dugoročno partnerstvo.