Nasitno narežite krumpir, celer i poriluk, a mrkvu ostavite cijelu kako biste je pri kraju kuhanja lakše izvadili. Povrće dobro prokuhajte pa ga izmiksajte nakon što ste mrkvu ostavili sa strane. Kremu vratite na vatru i dodajte joj vrhnje za kuhanje. Posebno skuhajte manje krumpire pa u njima izdubite rupe i namoćite ih u vodi kojoj ste dodali bijelog octa. Kremu ulijte u tanjur, u sredinu stavite kuhani krumpir i u svaku rupe jedno sirovo prepeličje jaje koje će se ‘skuhati’ u toploj kremi. Ukrasite je tanko narezanim kriškama tartufa.
Njegova je prisutnost na stolu još u davna vremena označavala plemenitost i moć onoga tko ga je posluživao, a smatrao se i hranom bogova. Riječ je, naravno, o tartufu, koji su poznavali Sumerani čak 3.500 godina prije Krista. Miješali su ga s lećom, slanutkom, ječmom i senfom, a u vrijeme starih Egipćana posluživao se na faraonskim banketima. Nepoznanica nije bio ni za Rimljane ni Grke. Grčki mu je liječnik Galen otkrio izvrsna nutritivna i afrodizijacka svojstva i preporučivao ga svojim pacijentima koji su patili od impotencije.
Srednji je vijek tartuf i njegovu afrodizijacku auru osudio kao demonsku esenciju smatrajući ga štetnim davoljim izmetom kojim su se hranile vještice. Renesansa i naklonost prema grčkoj i romanskoj praksi vratili su mu izgubljeni tron pa je ponovno oplemenjivao jela plemstva i bogataša. Prvu znanstvenu klasifikaciju toga podzemnoga gomolja dao je 1831. Carlo Vittadini, po kojem mnoge vrste i danas nose ime.