Što treba poduzeti da autohtoni hrvatski prehrambeni proizvod bude zaštićen? Prvi je korak na proizvođačima da se udruže i podnesu zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za priznavanje izvornosti i zemljopisnog podrijetla proizvoda. Donesen je novi Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Njime je proizvođačima autohtonih hrvatskih proizvoda omogućena ista zaštita kakva je na području EU. Još 1997. zaštitio sam prvi hrvatski proizvod, slavonski domaći kulin, po starom zakonu. Prema njemu još su zaštićeni stara slavonska šljivovica, paški i cetinski sir, istarski i drniški pršut, vrhunska vina dinač i postup, paški baškotin i maslinovo ulje Torkul.
Koje su promjene u odnosu na stari zakon? Novi zakon dirigira put proizvoda od uzgoja do prodaje. Kad sam zaštitio kulin, upozorio sam na nedostak nadzornog organa u proizvodnji. Kad vidite na tržištu ‘dalmatinski’ pršut po cijeni od 55 kuna, jasno je da je riječ o otrovu, a ne izvornom proizvodu. Sad je točno razrađeno kako zaštititi proizvod i kako ga kao autohtoni plasirati na tržište. Kao potpredsjednik svjetske udruge za autohtone proizvode Origina često se susrećem s takvim procesima u EU. U Italiji i Španjolskoj svaki pršut ima šifru i računalno se prati od svinje do izlaska na tržište, a tako je i s ostalim tradicionalnim proizvodima.