Zaštita proizvoda trošak je koji proizvođači trebaju uključiti u cijenu

Što treba poduzeti da autohtoni hrvatski prehrambeni proizvod bude zaštićen? Prvi je korak na proizvođačima da se udruže i podnesu zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za priznavanje izvornosti i zemljopisnog podrijetla proizvoda. Donesen je novi Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Njime je proizvođačima autohtonih hrvatskih proizvoda omogućena ista zaštita kakva je na području EU. Još 1997. zaštitio sam prvi hrvatski proizvod, slavonski domaći kulin, po starom zakonu. Prema njemu još su zaštićeni stara slavonska šljivovica, paški i cetinski sir, istarski i drniški pršut, vrhunska vina dinač i postup, paški baškotin i maslinovo ulje Torkul.

Koje su promjene u odnosu na stari zakon? Novi zakon dirigira put proizvoda od uzgoja do prodaje. Kad sam zaštitio kulin, upozorio sam na nedostak nadzornog organa u proizvodnji. Kad vidite na tržištu ‘dalmatinski’ pršut po cijeni od 55 kuna, jasno je da je riječ o otrovu, a ne izvornom proizvodu. Sad je točno razrađeno kako zaštititi proizvod i kako ga kao autohtoni plasirati na tržište. Kao potpredsjednik svjetske udruge za autohtone proizvode Origina često se susrećem s takvim procesima u EU. U Italiji i Španjolskoj svaki pršut ima šifru i računalno se prati od svinje do izlaska na tržište, a tako je i s ostalim tradicionalnim proizvodima.

Zašto Hrvatska ima toliko malo zaštićenih autohtonih proizvoda i koji bi se još mogli naći na toj listi? U socijalizmu se nije pridavala pozornost industrijskom vlasništvu, tek su nedavno hrvatski proizvođači shvatili da moraju zaštititi proizvode kako bi postigli višu cijenu i bili konkurentni na europskom tržištu. Ulaskom u EU ulazimo na tržište od 500 milijuna ljudi među kojima je petina bogatih koji ne pitaju za cijenu, ali žele vjerodostojan proizvod. To znači da dalmatinski pršut mora biti od svinje određene pasmine uzgojene u Dalmaciji, koja ima propisanu hranidbu i tradicionalni proces obrade i sušenja. Proizvođači moraju biti svjesni da je zaštita proizvoda dodatni trošak koji treba ukupljarati u cijenu, ali kupac je siguran da je dobio pravi dalmatinski pršut, i to plaća. Na listu izvornih hrvatskih proizvoda mogu još doći razna maslinova ulja, lički krumpir, lički sir škripavac, sirevi iz Međimurja, bučino ulje, ogulinski kupus, zagorski puran, slavonska kobasica i slanina…