Između ruskih nuklearki i planova suvlasnika Danka Končara s brodogradnjom

Karlovački proizvođač motora preživljava brodograđevnu recesiju zahvaljujući velikim narudžbama ruskih nuklearki. Za taj posao potrebna su i dodatna ulaganja. Međutim, na što će se tvrtka u budućnosti orijentirati, ovisi i o planovima suvlasnika – Uljanika i Danka Končara, kupca brodogradilišta u Kraljevici, a možda i u Trogiru.

Oba su rezultata, kaže Hristov, efekt recesije, što se u tom proizvođaču dizelskih motora osjetilo ne samo u smanjenju broja narudžbi nego i otkazivanju ugovorene gradnje. Odgođena je i isporuka za pomoćne brodske motore prema Manovoj licenciji koji su se još trebali isporučiti, pa i konačna naplata. Od 29 ugovorenih isporuka Adriadiesel je brodogradilištima lani isporučio samo 17 motora. Recesija je smanjila i narudžbe remonta i rezervnih dijelova, a privatizacija brodogradilišta zamrznuła je ugovaranje novih. Međutim, usred takve depresivne atmosfere dogodila se, vjeruje Hristov, prekretnica sklanjanjem ugovora s ruskom državnom agencijom Rosenergoatomom o proizvodnji triju hrvatskih motora (rezervni motori koji u nepredviđenim situacijama električnom energijom napajaju postrojenje nuklearke) za treći blok nuklearne elektrane Rostovskaje u Volgodonsku. Adriadiesel je još kao Tvornica dizel motora u bivšoj Jugoturbini prema Sulzerovoj licenciji za nuklearke u SSSR-u isporučio 45 hrvatskih motora. Iako je suradnja sa Sulzerom prekinuta nakon što ga je preuzeo finski gigant Wärtsilä, Adriadiesel je u proteklih nekoliko godina izvršio remont i modernizirao šest tih hrvatskih motora. Sad na osnovi projektno-proizvođačke kompetentnosti i vlasništva nad dokumentacijom za ruske nuklearke proizvodi prve nove motore pod vlastitim brendom Adria 40. Vrijednost tog posla u koji su uključeni i Končar – GIM i Croatia pumpe 10 jest milijuna eura. Hristov ističe da je riječ o izvrsnoj prilici, ali i golemoj odgovornosti da se taj prvi posao pod vlastitim brendom obavi na najvišoj razini s obzirom na rusku stratešku odluku o gradnji novih 30-ak nuklearnih reaktora od kojih bi svaki prema novim standardima morao imati pet motora. Takav Adriadiesel to fizički ne bi mogao napraviti, kaže Hristov, ali dio tog kolača bio bi realnost bez obzira na jaku konkurenciju, od Wärtsilä, MTU-a do Pielsticka iz Manove grupacije. Budući da se motori moraju isporučiti potkraj ljeta, već se u SAD-u za njih rade koljenaste osovine, kućište se lijeva kod partnera u Koreji s kojim Adriadiesel već surađuje prema Manovu programu.

Uz ključan ‘ruski’ posao za ovu je godinu ugovoren isporuka 21 brodskog motora za Brodotrogir, Uljanik i 3. maj. Istodobno se za Adriadiesel, koji je zbog svog položaja izvan ‘škerova’ bio hendi- kepiran u odnosu na tvornice motora u sastavu brodogradilišta, položaj stubokom promijenio u nastaloj situaciji paralize ugovaranja poslova za ‘škerove’, pa se njegovo traženje poslova izvan brodogradnje sad pokazalo spasonosnim rješenjem. Što to znači za Adriadiesel, govori podatak da tri havarijska motora nose više prihoda nego 21 ugovoren brodski motor zajedno, da se o potencijalu i perspektivi ruskog posla i ne govori. Vrijedan je i lani započet remont šest havarijskih motora za nuklearku Mochove u Slovačkoj.

Adriadieselova perspektiva ovisi i o rezultatu preuzimanja jednog ili više brodogradilišta Jadranskih ulaganja Danka Končara koji je kupnjom udjela Karlovačke banke za 11 milijuna kuna i financijskom injekcijom od 4,5 milijuna kuna stekao 31 posto suvlasništva u Adriadieselu. U igri su brodogradilišta Kraljevica i Brodotrogir, a Hristov želi s Končarom uskladiti viziju daljnjeg poslovnog programa tih brodogradilišta s Adriadieselovim mogućnostima i planovima kako bi se on stigao prilagoditi za proizvodnju motora pogodnih za vrstu i plovila koja bi se dalje gradila i njihovu namjenu, odnosno da pojača svoju remontnu osnovu. Takve prilagodbe znače i proširenje licencnih prava za proizvodnju i remonte motora koje Adriadiesel trenutačno nema, a takvi potezi ne rješavaju se preko noći. Nakon otpuštanja 50 ljudi i 10-postotnog smanjenja plaća u 2008. već je potkraj 2010. zaposlen 31 novi radnik, među njima čak profesorica ruskog i engleskog jezika, a plaće su se povećale za 10 posto. Ugovor s Rosenergoatomom i njegovom područnicom Atomtehnopromom, ističe Hristov, koliko je prilika, toliko je i prijetnja. Obavi li se taj posao dobro, Adriadiesel se otvaraju vrata ruskog tržišta. Hristov smatra da i ruska strana iščekuje izvršenje tog novog posla, da se onda više otvore karte. Naime, u sklopu Rosenergoatoma posluje i Atomstrojekspert (ASE) sa strategijom izvoza ruske nuklearne tehnologije na tržišta od Kine i Vijetnama pa do Bugarske, Srbije, a možda i Hrvatske. Pri tome Hristov misli na plan gradnje nuklearke u Bugarskoj s ponudom za sudjelovanje Srbiji i Hrvatskoj u njezinoj gradnji. Otvori li se rusko tržište, a pri kraju su pregovori za isporuku još pet motora Adria 40 za Rostovskaju 4, prava Adriadieselova briga postat će njegovi sadašnji strojni i kadrovski kapaciteti te nužne investicije od barem dva milijuna eura.

Adriadiesel kao mješovito poduzeće u kojem država ima vlasnički ulog od 32 posto ne podliježe obvezi javne nabave, ali država inicijativu za investiranje prebacuje na druge. Oči su uprte u Danka Končara, koncentriranog na ‘škerove’. To Adriadiesel ostavlja na brisanom prostoru jer bez ulaganja teško će moći izvršiti ugovorene obveze. Hristov izlaz vidi u pro-nalaženju strateških partnera, ali ne iz skupse prema Končarevim daljnjim namjerama, nego zato što si Adriadiesel ne može dopustiti čekanje na Končarevo rješenje akvizicija u brodogradnji pa da se onda posveti Adriadieselu. O HBOR-ovoj ulozi Hristov s mukom bira riječi: ‘Ondje se hvale dobiti od 115 milijuna kuna umjesto da budu ne-profitna institucija koja će sve iznad pokrića vlastitih troškova plasirati u izvozno orijentirane tvrtke uza što manju kamatu.’ Zbog takve HBOR-ove politike, ilustrira Hristov primjerom, zamalo da je propao posao za slovačku nuklearku Mochovce. Zbog jamstva za uplatu 200 tisuća eura slovačkog predujma pregovori s HBOR-om trajali su šest mjeseci. Situacija je riješena tako da je Dankov sin Nenad Končar deponirao svoje dionice Uljanik plovidbe u Karlovačku banku da bi ta banka dala kontrajamstvo HBOR-u koji je tek nakon toga dao jamstvo Adriadieselu, nakon čega su Slovaci uplatili predujam. Uzalud je bilo, dodaje Hristov, i Uljanikovo pismo upućeno HBOR-u s molbom da pomogne tom već ugovorenu i dohodovnu poslu.

Suprotan je primjer s ruskim partnerom čiji potez Hristov posebno ističe: ‘Rusi su, da poštete Adriadiesel troškova bankovnih jamstava, uplatili dva milijuna eura predujma ne zatraživši jamstvo.’ Budući da su i prva dva bloka Rostovskaje prije opskrblbljena havarijskim motorima proizvedenima u Adriadieselu, tada još prema Sulzerovoj licenciji, ruskom naručitelju takav bi kontinuitet s novom narudžbom za Rostovskaju 4 bio racionalno rješenje i zbog njihova daljnjeg održavanja. U očekivanju jasnog odgovora suvlasnika Hristov podsjeća na to da je već bilo interesa za ulazak u Adriadieselovu vlasničku strukturu upravo iz Rusije. Posljednji takav pokušaj bio je potkraj 2009. kad je predstavnik velike ruske grupacije ponudio dokapitalizaciju, ali tek nakon što mu se prenese 51 posto upravljačkih prava, što Nadzorni odbor nije prihvatio. Ni nakon potpisa ugovora za prva tri motora ne prestaje zanimanje drugih ruskih interesenata za Adriadiesel, odnosno ponajviše za njegovu projektu i proizvođačku dokumentaciju. Da se dogodi Adriadieselovo preuzimanje s tim ciljem, makar uz odgovarajuću dokapitalizaciju, Hristov kao realan scenarij vidi zatvaranje tvornice u Karlovcu i preseženje proizvodnje u Rusiju. Za Hristova prihvatljiv bi scenarij bio ako bi se u zajedničke projekte uključio visoki ruski nuklearni inženjeri i čak osnovalo zajedničko poduzeće u sklopu kojeg bi se motori i dalje proizvodili i ispitivali u Karlovcu. U prilog tomu ide i potpisivanje ugovora o suradnji između Adriadiesela i ruskog Atomtehnoproma u prisutnosti ministra gospodarstva Dure Popijača i ruskog ministra za izvanredne situacije Sergeja Šojgija u sklopu Rusko-hrvatske komisije za trgovinsko-gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju.