Home / Tvrtke i tržišta / Slavica Singer, direktorica CEPOR-a: VIRUS ČEKANJA POGIBELJAN JE ZA PODUZETNIČKE POTHVATE

Slavica Singer, direktorica CEPOR-a: VIRUS ČEKANJA POGIBELJAN JE ZA PODUZETNIČKE POTHVATE

Sve više menadžera bježi iz sigurnosti korporacije u nesigurne poduzetničke vode. Još je više onih koji taj prelazak tempiraju s prvim znacima gospodarskog oporavka. S kojim se problemima suočavaju i koje zamke moraju izbjeći novi poduzetnici?

Reslagivanja menadžmenta, do kojih posljednjih godina dolazi u mnogim tvrtkama, potaknula su ili prisilila neke menadžere da se upuste u poduzetničke vode. Uz njih gotovo sigurno ima i onih nezadovoljnih koji samo čekaju da kriza prođe kako bi kompanijama u kojima rade rekli zbogom i postali sami svoji šefovi.

  • Radeći s klijentima na putu od zaposlenika do poduzetnika uvidjela sam da postoje dvije grupe onih koji žele prijeći u poduzetnike. Jedni su postigli uspjeh, stekli iskustvo, upoznali procese rada i popeli se na korporacijskoj ljestvici, vrlo su ambiciozni, trude se, rade od jutra do mrača i za to dobivaju plaću. Kod njih se nakon nekoliko godina javlja otpor jer kompanijama u kojima rade donose milijune dobiti te počinju vjerovati kako zaslužuju i mogu više. U međuvremenu su stekli odlične kontakte i žele se upustiti u poduzetništvo i otvoriti vlastitu tvrtku – objašnjava Inga Lalić, business coach i konzultantica, vlasnica specijaliziranog centra za razvoj poduzetnika Re-forma, dodajući da u drugu skupinu spadaju visoko pozicionirani menadžeri s velikom odgovornošću i svakodnevnim stresnim situacijama.

Kompanije od njih traže rezultat i profit, napetost raste i javlja se strah, frustracija i svijest o tome da su zamjenjivi: – Oni tada počinju tražiti izgubljeni mir, žele se osloboditi okruženja koje ih sve više guši. Mnogi se žele okušati u nečem posve novom i drugačijem od onoga što su radili do sada, a jedni i drugi odmah bi se upustili u poduzetništvo kad ne bi bilo onoga ‘ali’ ili ‘što ako’. I te kako su svjesni da u poduzetništvu više nema sigurne plaće, zdravstvenoga i mirovinskog osiguranja, nema više bolovanja ni plaćenoga godišnjeg odmora. To je jedan od glavnih razloga zašto mnogi zaposlenici nikad ne postanu poduzetnici. Strah od nedostatka zajamčenog prihoda prevlada – kaže Lalić.

Upravo je ona savjetovala mnoge nove poduzetnike, one hrabre, koji nisu odustali od sna. Tako je, među ostalima, savjetovala i Tomislava Rečića, Tatjanu Pintar, Tanju Rukavinu i Pavlu Koprivanca. Svi oni uživaju u poduzetništvu, ali su se suočili i s nekim manje ili više očekivanim problemima. Upravo zato njihova iskustva mogu pomoći onima koji na taj put tek kreću.

Pavle Koprivanac, vlasnik obrta Adria kvaliteta, koji se bavi savjetovanjem u vezi s uvođenjem sustava kao što su ISO, HACCP ili OHSAS, dobar je primjer menadžera koji je prešao u poduzetničke vode i na vlastitoj koži osjetio što ta promjena… Otkrila je ponovni trend prelaska menadžera u poduzetnike. Kao konzultantica savjetuje one koji su svjesni da više neće imati ni sigurnu plaću, ni zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ni bolovanje, ni plaćen godišnji odmor…

Hrvatska je prema istraživanjima GEM (Global Entrepreneurship Monitor) na dnu ljestvice zemalja prema takozvanom motivacijskom indeksu kojim se pokazuje odnos između ljudi koji ulaze u poduzetničku aktivnost zbog uočene prilike i onih koji to čine jer ih je situacija, nužda, na to natjerala.

  • Drugim riječima, taj je indeks kod nas stabilno nizak: od 2002., otkad je Hrvatska obuhvaćena GEM-om, taj je indeks od 1,5 do 2,4, što znači da na jednog poduzetnika iz nužde dolaze samo dva poduzetnika zbog uočene prilike. U Sloveniji je sedam puta više poduzetnika zbog prilike, a u Danskoj čak 25 puta više. Bolje je imati što više poduzetnika zbog uočene prilike jer je to njihov izbor, u pravilu imaju dugoročnu viziju i znatno su više predani svom pothvatu od onih koji su u poduzetničku aktivnost ušli zbog nužde, jer su ostali bez posla.

  • Sada kad nema snagu velike korporacije iza sebe koja vam daje poslovnu referenciju i vjetar u leđa oslanjate se na sebe, na vlastito iskustvo, poslovna poznanstva i ljude kojima vjerujete. Nije isto dolazite li na neki poslovni sastanak kao predstavnik velike kompanije ili kao predstavnik male privatne tvrtke koja se tek treba dokazati na tržištu. No, svima je jasno da tvrtku vode ljudi i da poslove ugovaraju ljudi, pa u trenutku kad su jasno izraženi poslovni interesi i kada postoji potreba za suradnjom postaje nevažno ili manje važno dolazite li iz tvrtke X ili Y – kaže Gazić.

Njegov put, kao i put brojnih menadžera koji prelaze u poduzetnike, odveo ga je u konzultatski biznis. Prelazak u taj segment poduzetništva za menadžere je zapravo vrlo logičan jer posjeduju široko znanje, koje na tržištu željnom znanja nastoje unovčiti. Slično je i sa Zvjezdanom Čorbićem koji je otišao s menadžerske pozicije da bi s partnerom osnovao tvrtku Exercitium savjetovanje. Čorbić smatra da je problem i to što su menadžeri ponekad pretjerano samouvjereni pri prelasku u poduzetničke vode.

  • Menadžerske kompetencije načelno su primjenjive svuda, ali svako područje ima svoje zakonitosti i nitko ne može biti siguran što ga čeka dok se ne upusti u posao. Osnovni savjet bio bi da dobro razmisle u što se upuštaju, jer je privatno poduzetništvo vjetrometina – kaže Čorbić pojašnjavajući kako je, primjerice, biti vrlo uspješan direkter marketinga velike korporacije nešto sasvim drugo nego biti vlasnik i direktor male marketinške agencije, koliko god se ta dva posla činila sličnima.

Riječ je, dakle, u pravom smislu riječi o novom početku. Iskustva i poznanstva menadžera nitko ne može uzeti, a važno je napomenuti da se nitko ne rađa kao poduzetnik.

  • To je isto kao kad razgovaramo o talentima – o ljudima nadarenima za glazbu, sport, neku određenu vještinu. Ne budu li svakodnevno i uporno ‘trenirali’ tu svoju vještinu, ubrzo će ih manje ili posve netalentirani kolega, koji svakodnevno marljivo radi, trenira i uči, prestići i postati uspješniji i bolji. Tako je i s uspješnim poduzetnicima – kaže Inga Lalić. S obzirom na to da ima desetogodišnje iskustvo u radu s mnogobrojnim klijentima, a posao joj je prije svega pomaganje poduzetnicima i onima koji bi to htjeli postati, u svom je radu izbliza upoznala probleme novih poduzetnika. Zato im i poručuje da ne odustanu kad se pojave poteškoće, kad nemaju dovoljno novca, kad se boje da neće moći pokriti sve troškove pristupe problemu na drugačijim način: