Home / Lifestyle i trend / Što kažu o samopomoći

Što kažu o samopomoći

GLAVNE ODREDNICE USPJEŠNE SELF-HELP LITERATURE

  • životno ili stručno znanje autora

  • jasan i izravan spisateljski stil

  • dobro strukturirana ideja oblikovana u cjelinu

  • prepoznat problem za koji se nude rješenja

  • popularan je američki pristup – ‘kako učiniti…’

  • duhovne ideje pretvorene u mnogo praktičnih savjeta

  • što više specifičnih, individualiziranih primjera i rješenja

  • iskrenost je važna

MIRJANA KRIZMANIĆ: Trend koji nadomješta obiteljske vrijednosti, bonton i beletristiku. Autorica najprodavanije knjige samopomoci ‘Tkanje života’, psihologinja Mirjana Krizmanić uvjerenja je da fenomen self-helpa nadomješta zapostavljene obiteljske vrijednosti, bonton, pa i beletristiku u kojoj su generacije čitatelja mogle, u situacijama kroz koje je prolazio književni junak, sagledavati što uzrokuje što, a što je posljedica čega.

  • Ako netko posegne za knjigom, to je već prvi dobar znak da prepoznaje problem. Ipak, knjige o samopomoci piše tko god se sjeti, a pritom nitko ne odgovara za moguće rezultate. Ipak, držim da je najveći nedostatak većine takvih priručnika što nude univerzalne savjete za naše individualne probleme, pa sam u svojoj knjizi i u primjerima koje sam navodila nastojala biti što konkretnija i izravnija. Ne bih ni napisala ‘Tkanje života’ da me urednica nije vješto potaknula riječima: ‘Lako je kritizirati, ali pokušajte se sami izložiti’. Želim reći da se glavne ljudske težnje ipak nisu promijenile, dakle biti kvalitetan, osigurati si kvalitetan život i krug prijatelja, osjetiti ljubav. Ipak, prilično su se izmijenili uvjeti, pa svoje težnje više ne možemo ostvariti na jedan način kao i naši roditelji. Primjerice, većina se srednje i starije generacije upoznava na plesnjacima. Danas to nije slučaj, facebook i speed-dating preuzeli su ulogu nekadašnjih plesnjaka. Ipak, među knjigama samopomoći ima i primjera koji nadahnjuju, ali naglašavam da probleme treba podijeliti barem s prijateljima, a one ozbiljnije rješavati uz pomoć educiranih stručnjaka.

‘Tkanje života’ u 70.000 primjeraka. Nakladnička kuća Profil International intenzivnije se tim segmentom izdavaštva počela baviti prije nešto više od tri godine i više su nego zadovoljni tom poslovnom odlukom. Njihov najuspješniji naslov je ‘Tkanje života’ psihologinje Mirjane Krizmanić, koja je ubrzo postala jednim od najprodavanijih hrvatskih naslova u posljednjih deset godina. Dosad je prodano 70.000 primjeraka. Sandra Pocrnčić Mlakar, urednica priručnika u Profilu, kaže: – Ljudi su u toj knjizi našli utjehu i uporište za svoj sustav vrijednosti koji je ozbiljno narušen.

Što kažu o samopomoći

Bruno Šimleša, VBZ: – Marketing nije bio najzaslužniji za uspjeh self-helpa. Tom su uspjehu presudili sve veća kvaliteta i manje predrasuda prema ljudima koji traže odgovore na životna pitanja.

Jadranka Boban Pejić, BIOVEGA: – Osnovna ideja knjiga i tečajeva koje provodimo jest osposobiti ljude da sami preuzmu odgovornost za sebe, a ne da stvaramo vlastite sljedbenike.

Sandra Pocrnić Mlakar, PROFIL: – U dobroj self-help literaturi nalazimo rješenja za prilagodbu promjenama, upravljanje financijama ili emocijama, dakle, za sve čemu nas u školi ne uče.

Tatjana Divjak, LIFE COACH: – Nisam se odlučila otvoriti školu, radim samostalno jer hrvatsko je tržište ipak premaleno za veći tržišni pomak, a osim toga sad već ima dovoljno kvalitetnih coacheva.

Boris Blažinić, INSTITUT ZA RAZVOJ I KVALITETU LJUDSKIH POTENCIJALA: – Neke su tehnike, primjerice 12 koraka u odvikanju od ovisnosti, pokazale rezultate, ali uz nadzor educiranih stručnjaka.

Vlatko Kalapoš, VICTUS: – Riječ je o potrebi novoga doba, što god tko o tome misli. Međutim, pojedinci rad na sebi doživljavaju kao slavljenje egoizma, a istina je upravo suprotna.

Povećanje potražnje za self-helpom pokazuje koliko je posljednjih stotinjak godina pala kvaliteta življenja. Ljudi su izgubili doticaj s prirodom i obiteljskim vrijednostima, živi se prebrozo pa ne stignemo ni razmislit o vlastitim ciljevima i potrebama. No, kao poslodavac moram primijetiti da su oni koji se kroz razne metode bave sobom i svojom kvalitetom života bolji djelatnici i mnogo rjeđe posjećuju liječnike – kaže Jadranka Boban Pejić, direktorica tvrtke Biovega sa stotinjak zapošlenih, koja je sa suprugom Zlatkom Pejićem gotovo pionir na terenu bavljenja duhovnošću i praktičnim metodama kvalitetnijeg pristupa zdravlju i životu. Biovega, stoga, troši više od 100.000 kuna na godinu na razne tečajeve koji njihove zainteresirane djelatnike uče kvalitetnijem pristupu zdravlju i problemima. Kroz više od 20-ak godina djelovanja, osim brojnih knjiga za samopomoć koje su izdali (‘Refleksologija- masažom stopala do zdravlja’ Zlatko Pejić i makrobiotičke kuharice Jadranke Boban Pejić), su pružili su kao registrirani edukatori kroz tečajeve dali osnovni know-how više od 60.000 polaznika, bilo da je riječ o shiatsu masaži, refleksoterapiji, opuštanju kroz vježbe disanja, vježbama za tijelo, makrobiotičkim tečajevima…

Boban Pejić tumači kako, unatoč povećanoj ponudi, nije pala prodaja takvih priručnika, a tečajevi koje vode u svojoj školi doduše stoje od 300 do 1.000 kuna (ovisno o broju sati i temi), vjerojatno zahvaljujući ugledu koji uživaju, također nisu zabilježili smanjenje interesa. Očigledno i tu vrijedi pravilo da čovjek u nevolji za cijenu ne pita, pa tako ni ta vrsta ponude, koja kupcu omogućava jednokratnu investiciju (knjiga) ili kratkoročnu (kraći tečajevi), a potom on sam treba znanje provesti u praksu, budi u ljudima osjećaj da nešto mogu poduzeti i u kriznim vremenima ili teškom zdravstvenom stanju. Iako postoje od pametnijih, prvi pravi bum ta je vrsta priručnika doživjela uz hipi generaciju koja u roditeljskom krugu nije pronašla odgovore na dileme o smislu života. Drugi val javlja se 80-ih godina, kad se brojnim samoprozanim gurima i autorima priključio sve veći broj kvalificiranih terapeuta, liječnika i psihologa, koji na probleme ljudskog psihičkog i fizičkog zdravlja više nisu mogli odgovoriti isključivo znanosti, već su počeli zagovarati cjelovit pristup čovjeku koji ne zanemaruje i njegovu duhovnu stranu. I upravo je to razlog da se, iako postoji distinkcija, duhovna i self-help literatura uglavnom preklapaju. Naime, i brojne psihoterapije i metode samo- razvoja, koje su se posljednjih godina raširile i na našim prostorima, imaju osnovu u nekoj vrsti vjerskog ili vrijednosnog opredjeljenja. Coaching je danas novi pojam u našim rječnicima, dobrim dijelom stvoren na potrebi za self-help rješenjima, a među najpoznatijim životnim trenericama kod nas je svakako Tatjana Divjak koja je sustavnom edukacijom počela provoditi terapije 2005., a kvalificirala se za zvanje u Londonu.

  • Zanimljivo, prije 20-ak godina uglavnom su ljudi mogli birati razne alternativne tečajeve za rad na sebi, a danas se pojavljuju razni treneri koji kroz produbljivanje duhovne razine dovode do osobnog razvoja. No, činjenica je da na tom tržištu postoji i dosta dilemantizma. Ja, pak, radim individualizirano kako bih pomogla čovjeku da ostvari svoje ciljeve. Zapravo je tu riječ o takozvanim ‘soft’ vještinama koje su nužne, a ne uče se tijekom školovanja – kaže Divjak. A upravo te takozvane meke vještine, zaboravljena komunikacijska i pregovaračka umijeća, obrađivani u self-help priručnicima dali maha otvaranju radionica i škola. Primjerice, tu je zagrebački Victus, Life Management Centar, koji vodi Zlatko Kalapoš, doktor energetske medicine, psihoterapeut koji je licencirao vlastite metode samorazvoja i pomoći. Uskoro i u Švicarskoj, kao i u Zagrebu, otvara svoj centar u koji osim ‘običnih’ smrtnika dolaze i vrhunski sportaši i menadžeri. Unatoč ugledu koji uživa, Kalapoš priznaje da bez njegove hiperaktivnosti (piše kolumne, knjige, radi TV-emisiju o osobnom razvoju, drži tečajeve i seminare) ne bi bilo lako preživjeti samo od individualnih tretmana.

Ono što radim ne može se izuzeti iz područja duhovnosti, ali svakako je self-help jer ne nastojim biti nečiji guru, nego pomoći čovjeku da Boga ili vrijednost potraži u sebi. Primjerice, sportaši i menadžeri, iako su samodisciplinirani, uglavnom se ne znaju osloboditi stresa i nakupljenih negativnih emocija, a tu pomažu kvalitetne tehnike. Mnogi ljudi treba mijenjati loše navike, a mojom metodom za otprilike tri mjeseca već možemo vidjeti pomake i rezultate – dodaje Kalapoš čiji dvosatni tretman stoji 300 kuna.

No iako je psihološka struka doista popularizirana porastom prave i pseudopsihološke self-help literature, psiholozi s oprezom promatraju trend. – Ljudi su posebno u krizi spremni napraviti gotovo sve kako bi poboljšali kvalitetu života. Što je stotinjak kuna ako je to rješenje? Ideja je, dakle, sljedeća: zašto platiti nekoga da mi pomogne ako to mogu sam? Ta literatura ima neke rezultate, no oni ovise o backgroundu i kvaliteti autora, jer važno je tko govori, a manje što govori. Treba upozoriti na opasnost koja se pojmom ’self-helpa’ sugerira, a to je da postoje instant-rješenja za sve probleme – tumači psiholog Boris Blažinić, ravnatelj prije šest godina osnovanog Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala, naglašavajući da je većina psiholoških procesa spora i nužan joj je nadzor kvalificiranih terapeuta i psihologa, a tržište je preplavljeno pseudo trenerima.

Kako nema sustavnog praćenja, ne može se ni govoriti o mogućim štetama, ali psiholozi se već susreću s obeshrabrenim klijentima koji su se prema načelu ‘sam svoj majstor’ pokušali obračunati sa svojim ‘demonima’ i lošim navikama. Ipak, dodaje Blažinić, ova je literatura pomogla da se prestane stigmatizirati odlazak psiholozima, psihijatrima ili life-coachevima. Štoviše, vještine razvoja ljudskih potencijala postale su sve znatnija investicija uglednih tvrtki koje svoje djelatnike šalju na tečajeve samorazvoja.

U svakom slučaju riječ je o rastućem fenomenu koji će jednim svojim dijelom sve više postati sastavnim dijelom općeuvaženih edukacijskih programa, a u literaturi sve će se teže u vrh probiti nekvaliteta. Iako postoje i teorije zavjere o tome kako sugestijom poraditi na sebi, nerijetko se zapravo u ljudima potiče sumnja u vlastite sposobnosti, a to je samo vjetar u leđa industriji spašavanja – potreba je neosporna, a tržišno prilično iskoristiva.