Vlada mora fiskalne poticaje usmjeravati u prerađivačku industriju

Ko zanemarimo diskusiju o tome radi li se o političkoj propagandi ili ostvarivim investicijskim projektima, objavljivanje planova ulaganja Vladina sektora više od 14 milijardi eura ima relativno malo ekonomsko-političkog značenja.

Hrvatsko se gospodarstvo, naime, za razliku od ostalih ekonomija Središnje i Istočne Europe mukotrpnije izvlači iz recesije. Vlada je prelijevanje globalne krize u domaća gospodarstvo dočekala potpuno zbusnjeno i odgovorila mjerama koje u osnovi nisu bile antirecesijske. Mjere su, nažalost, produžile strukturne probleme koji sada prijete dugo-ročnom stagnacijom. Ekonomska akteri, osobito kućanstva čiji su dohoci Vladinim mjerama bili ugroženi, odgovorili su snažnim usporavanjem ekonomskih aktivnosti što je rezultiralo ubrzanim rastom nezaposlenosti.

Na završetku prošle godine stopa nezaposlenosti narasla je na 18,3 posto, znatno više od bilo koje zemlje članice EU. Rumunjska i Bugarska primjerice, države čija se gospodarstva ne smatraju osobito vitalnim, iskazale su na kraju prošle godine stope nezaposlenosti niže od deset posto. Ako pritom znamo da se istočnoeuropska gospodarstva ubrzano oporavljaju od najveće recesije nakon Velike krize 30-ih godina prošlog stoljeća, moramo postaviti pitanje kakvu ekonomsku politiku vodi aktualna Vlada RH da gospodarstvo ostvaruje tako loše rezultate.

Nakon nekoliko godina usporavanja i snažnog pada nacionalnog dohotka hrvatsko će gospodarstvo u ovoj godini i bez Vladinih politika uspostaviti ravnotežu. Ta će ravnoteža biti uspostavljena na znatno nižoj razini poslovnih aktivnosti i zaposlenosti u odnosu na posljednju predrecesijsku godinu. Tijekom nekoliko križnih godina zatvoreno je više od 140.000 radnih mjesta koja su ponajviše ovisila o domaćoj potražnji. Privatni segment sektora poduzeća tijekom proteklog desetljeća ugasio je više radnih mjesta nego što ih je stvorio. Ulogu glavnog poslodavca umjesto privatnog sektora preuzimala je država i njezina poduzeća. Ona privatna poduzeća koja su kao glavnog kupca imala državu i koja su uživala koristi javnih investicija danas smanjuju broj radnih mjesta ili se bore za opstanak. Upravo taj dio hrvatskoga gospodarstva, u pravilu nekonkurentan na otvorenom tržištu, danas vrši grčevit pritisak na Vladu da se nastavi s državnim ulaganjima.

Glavni cilj ukupne ekonomske politike mora biti da se u roku od tri do pet godina ostvare takve stope ekonomskog rasta koje mogu stvoriti najmanje 100.000 radnih mjesta. Vlade procjene da bi novi ciklus javnih ulaganja mogao rezultirati s 4.000 novih radnih mjesta čine se kao neprimjerena šala. Potreban rast može doći jačanjem domaćih potražnji, što ovisi o mjerama za jačanje slobodnih dohodaka kućanstava i stvaranjem novih radnih mjesta, te novim valom investicija u privatnom sektoru. Vladin investicijski katalog sadrži energetske i infrastrukturne projekte koji su iznimno kapitalno intenzivni i ne mogu multiplicirati veći broj radnih mjesta. A bez novih radnih mjesta nema održivog rasta. Najavljeni Vladini projekti mogu se financirati isključivo novim zaduživanjem na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, što će povećati javni i inozemni dug. Povećana potražnja države i njenih poduzeća za kreditima smanjit će dostupnost kredita privatnom sektoru i povećati kamatne stope. Budući da ti projekti većinom nisu orijentirani na međunarodno tržište, ne može se očekivati pozitivan učinak ni na odnose s inozemstvom. Učinci tih projekata na povećavanje zaposlenosti i konkurentnost domaćih ekonomije na međunarodnom tržištu, dva najvažnija ekonomsko-politička cilja, u svakom su pogledu minorni.

Umjesto iscrpljivanja fiskalnog kapaciteta (za većinu tih projekata bile bi potrebne državne garancije) na projektima koji ne jamče održivi rast i zapošljavanje, Vlada mora svoju intervenciju usmjeriti prema onim sektorima koji u kratkom roku mogu otvoriti na desetke tisuća radnih mjesta. Iskustva razvijenih zemalja upućuju na to da se fiskalni poticaji moraju usmjeravati prema prerađivačkoj industriji koja ovaj cilj može ostvariti. Najveći potencijali brzog rasta i zapošljavanja upravo se nalaze u sektoru domaćih prerađivačkih industrija.