U četiri godine uložene 2,3 milijarde kuna

Pozitivno je i to što se za razliku od većine državnih tvrtki Plinacro ne financira iz proračuna, nego iz vlastitih sredstava te kreditima Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. Konstelacija je snaga takva da se u Plinacro ne dira, no to ne mora tako ostati i u budućnosti, pogotovo ne nakon smjene ministrice Matulović Dropulić.

Stabilna, efikasna i poslovno uspješna kompanija u državnu vlasništvu ili pretežito državnu vlasništvu – je li takvo što moguće u Hrvatskoj? S obzirom na brojne afere nevjerica i skepsa koje se pri takvim tvrdnjama javljaju kod mnogih posve su opravdana reakcija. No, usprkos nevjerljivim Tomama svijetli primjeri postoje…

Operater plinskoga transportnog sustava ima stabilne prihode, dobro kontrolira troškove i sva investicijska sredstva ulaže u daljnji razvoj, složili su se stručnjaci upoznati s poslovanjem Plinacra. Prednost mu je i veličina jer nije mašinerija poput primjerice HEP-a, pa je upravljanje lakše, jednostavnije i transparentnije. Iako samostalno ne odlučuje, ne ulazi i ne odustaje od bilo kojeg projekta, već samo provodi odluke svoga vlasnika, riječ je o tvrtki u kojoj, kažu upućeni, politička struja ne radi za svoj džep (ako je to moguće). Iako je već gotovo pravilo u Hrvatskoj da se političkom moći pokušava dio novca na raspolaganju prenijeti u neke druge svrhe, izgleda da Plinacro tome odolijeva.

• Marina Matulović Dropulić bila je zaštitnica i sigurno je pridonijela da tvrtka funkcionira na način kako je i zamišljena. Dakle, da počiva na poslovnim, a ne na interesnim principima – naglasio je jedan od sugovornika koji je želio ostati anoniman.

Dodao je kako je konstelacija snaga takva da se u Plinacro ne dira, no naglašava da to ne mora biti tako i u budućnosti. Kontrolu je godinama vršila sada bivša ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Dropulić koja bi mogla biti, slijedom nedavne rekonstrukcije Vlade, smijenjena i iz Nadzornog odbora Plinacroa. Tko će je zamijeniti ostaje pitanje baš kao i to hoće li zamjena na isti način štititi poslovna načela. Potvrđu pozitivnog mišljenja o Plinacrou najbolje potvrđuje njegovo financijsko poslovanje.

U 2009. godini, koju je obilježilo nekoliko važnih događaja za Plinacro, unatoč manjoj realizaciji prihoda od osnovne djelatnosti (prihoda od transporta plina) u odnosu na osnovni Plan poslovanja za 2009. (95,7 posto), ostvareni su ukupni prihodi u iznosu od 640,9 milijuna kuna te neto dobit od 145,1 milijun kuna. Trend smanjivanja prihoda posljedica je smanjenja potrošnje plina na hrvatskom tržištu, a negativni efekt neostvarenja planiranog prihoda iz osnovne djelatnosti u odnosu na plan djelomično su uspjeli ublažiti ostvarenjem bitno većih prihoda od upravljanja slobodnim novčanim sredstvima i financijskih prihoda od zateznih kamata kupcima. Naime, ostvaren je prihod od 55,02 milijuna kuna, a planirano je 38,52 milijuna kuna. Pozitivna stvar je svakako i to što, za razliku od većine državnih tvrtki, Plinacro ne financira državni proračun, već isključivo vlastita sredstva te krediti, i to Europske investicijske banke (EIB) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Od EBRD-a su u 2009. dobili kredit od 70 milijuna eura za stjecanje stopostotnog udjela u društvu.

Podzemno skladište plina (PSP) koji se isplaćuje iz dobiti PSP-a. Stjecanjem stopostotnog udjela u društvu PSP formirana je Grupa Plinacro koja posluje od 1. svibnja 2009. i te je godine ostvarila 771,2 milijuna kuna ukupnih prihoda i 193,90 milijuna kuna neto dobiti. Zbog povlačenja kredita od EIB-a te dviju tranši od EBRD-a za investicijske cikluse rasla je zaduženost, i to s 28,33 posto na početku 2009. na 47,37 posto potkraj godine što i dalje nije zabrinjavajuće. To je rezultiralo i povećanjem kratkoročnih obveza zbog dospjeća otplate glavnice (kratkoročne obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama iznosile su 108,4 milijuna kuna), a time i smanjenja likvidnosti. Koeficijent tekuće likvidnosti na početku 2009. iznosio je 6,60, a na kraju godine svega 2,46. Međutim, međusobnom usklađenosti priljeva i odljeva sredstava te time osiguravanjem dostatnih sredstava za podmirenje dospjelih obveza Plinacro kontinuirano upravlja rizikom likvidnosti. Pretprošla se godina može izvojiti i po problemima koje je stvarala Ina iz koje se Plinacro izdvojio 2002. Zbog teškoća u naplati potraživanja tada jedinog kupca (Ine), koja su iznosila 62,7 milijuna kuna, Plinacro nije uspjeho uredno naplaćivati svoja potraživanja, već je aktiviranjem sredstava osiguranja plaćanja i potpisivanjem Sporazuma o rješavanju međusobnih odnosa djelomično smanjio potraživanje. No od 2010. dolazi do promjena u tom segmentu.

Zbog promjene zakonskog okvira na području pristupa transportnom sustavu, od 2010. su se ugovori o transportu plina zaključivali izravno sa svakim od 38 postojećih korisnika – naglašava Jelić Balta koji je naslijedio Branka Radoševića, za kojega sugovornik koji je želio ostati anoniman kaže da je otišao iz Plinacra jer se ‘usudio’ poslati zadužnicu Ini. Ina se sva-kako provlači kroz cijelu povijest Plinacra, a zbog stalnoga negativnog prizvuka koji prati njeno ime u medijima gotovo poprima obrise stvarne osobe, žene koja ulazi u tudi život i razara ga. Ta se ‘žena’ nikad nije odrekla namjere da preuzme kontrolu nad upravljanjem energetskom infrastrukturom, smatra jedan od energetskih stručnjaka.

• Ina nikad nije krila svoje namjere da preuzme kontrolu nad upravljanjem energetskom infrastrukturom. Ona je snažan igrač koji ima uza sebe i snagu MOL-a koji će, dugoročno gledajući, htjeti ući u vlasničku strukturu. Treba o tome voditi računa – kaže isti stručnjak. Osim toga, poslovanje Plinacra u 2010. obilježila je završena gradnja magistralnog plinovoda Vodnjan–Umag, čime je dovršena cjelovita plinifikacija Istre. Završena je i gradnja interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske, nastavljena je gradnja Plinovodnog sustava Like i Dalmacije, a odobren im je i Plan razvoja plinskoga transportnog sustava od 2010. do 2014. u sklopu kojega je odobrena gradnja manjeg LNG terminala. Kako je projekt Adria LNG konzorcija o gradnji LNG terminala prolongiran do 2013., Plinacro je ponudio svoje rješenje – mali LNG.

Nuđimo tehnički vrlo prihvatljivo rješenje povećanja sigurnosti opskrbe i diverzifikacije izvora dobave prirodnog plina. Također, investicijski je neusporedivo manje zahtjevan od klasičnoga LNG postrojenja, a iziskuje i mnogo manje vremena za realizaciju, oko dvije godine – objašnjava Jelić Balta te dodaje da je Plinacro u stanju taj plan realizirati pronađi li opskrbljivači na tržištu interes, no detaljniji odgovori na pitanja tehničkog koncepta, kapaciteta, dinamike i cijene mogući su tek nakon završetka javnog poziva. Jedna od negativnih stvari u 2010. krije se u prijedlogu visine tarifnih stavki za transport prirodnog plina za 2010. koji još nije usvojen što, govoriti Jelić Balta, znatno utječe na realizaciju planiranih prihoda u 2011. Ukupni prihodi u prvih devet mjeseci 2010. u odnosu na isto razdoblje 2009. smanjili su se 14 posto te iznose 413,2 milijuna kuna.

No predsjednik Uprave Plinacroa naglašava da su pri izradi planova za 2010. svoje poslovanje i ulaganja prilagodili procijenjenim mogućnostima te su, poštujuci odluku Vlade o smanjenju mase plaća za deset posto, ostvarili i tražene uštede. Iako je na snazi odluka Vlade o zabrani zapošljavanja koja se odnosi i na Plinacro, Jelić Balta kaže da je završetak gradnje i puštanje u rad dijela sustava kroz Liku i zadržao zaleđe razlog već pokrenutog postupka izuzeća kojim bi se ishodilo dopuštenje za zapošljavanje minimalnog broja radnika, nužnih za nadzor, rad i sigurnost objekata i opreme na tom području. Istodobno Plinacro nastavlja intenzivne aktivnosti na realizaciji razvoja Južnog toka, Jonsko-jadranskog plinovoda te nastojanju da odoli pritisku Ine, politike, medijskih natpisa i svih drugih šamara.