Sporazum između BP-ja i Rosnjefta ubrzao novu utrku za ključnim sirovinama

Dogovor između britanskoga naftnog diva BP-ja i ruskog Rosnjefta još je jednom ilustrirao svijetu kako kapital nema nacionalnost i koliko su vlasnici kapitala imuni na jeftinu rodljubnu patetiku. Uspored zahvatanja potencijalno najveće utrke u povijesti za sve oskudnijim svjetskim resursima, jedna je zapadnjačka kompanija bez kompleksa dogovorila razmjenu dionica s ruskom, državnom, i osigurala sebi još koju dobru fiskalnu godinu u budućnosti. Prema ugovoru sklopljenom sredinom siječnja, Rosnjeft će dobiti pet posto udjela u BP-u, tako postati najveći pojedinačni dioničar, uzvratiti s 9,5 posto udjela u svojoj kompaniji i dopustiti Britancima združeno kopanje po ruskom Arktiku. Ne, naravno, zato što im treba novac ili zbog altruizma, nego zato što im treba naprednija tehnologija za traženje i eksploataciju i zato što žele jači međunarodni utjecaj.

Iako je riječ o kontroverznom potezu koji je uzburkao duhove, s poslovne strane logika je besprijekorna. BP je suočen s enormnim računom za čišćenje nereda u Meksičkom zaljevu, procijenjenim na 40 milijardi dolara, što nije malo čak ni za kompaniju njihovih financija, a mogućnost pronalaska nafte u slabo istraženim zabitima svijeta vrlo je primamljiva poslovna prilika. Stručnjaci vjeruju kako baš taj dio planeta krije neke od najvećih neistraženih naftnih i plinskih rezervi. Osim toga britanska kompanija samo je nadogradila svoju prisutnost u Rusiji, ionako najveću od svih zapadnih naftnih kompanija.

Karakter dogovora, koji je mnoge iznenadio, u očima predsjednika BP-ja Roberta Dudleyja, nedavno instalirane zamjene za spomenutim skandalom osramoćenog Tonyja Haywarda, povijesni je zbog, kako je rekao, činjenice da je riječ o prvom takvom sporazumu između jedne velike privatne i jedne velike državne naftne kompanije. Velikih izjava nije nedostajalo ni s druge strane. Zamjenik premijera Igor Sečin, arhitekt ideje o razmjeni dionica, usuglasio se s dijagnozom povijesne važnosti objasnivši kako se iz ruske perspektive dogovor čini ‘ključnim, čak povijesnim’. Tako je konkretizirano dogovaranje dugo pet godina i napokon postignut sporazum kakav BP već neko vrijeme neuspješno traži po Rusiji. Iza te kompanije pokušaj je dogovora s Gazpromom iz 2007. i partnerstvo s TNK, skupinom ruskih milijardera, ne pretjerano plodno. Netom potpisani ugovor znači slavodobitni povratak Dudleyja u zemlju iz koje je prije tri godine morao otići nakon što mu je poništena viza zbog malog nesporazuma s dioničarima u zajedničkom pothvatu s TNK, kojim je onda predsjedao. I upravo bi posljednje moglo biti izvor problema za novi pokušaj jačeg proboja u resursima bogatu Rusiju. Oligarsi okupljeni u TNK samo su dan nakon objave vijesti izrazili svoje nezadovoljstvo zbog tog ugovora. Prema njihovu tumačenju pravila postojećeg partnerstva, BP ne može sklapati nova partnerstva po Rusiji samostalno, nego isključivo putem već uspostavljenog pothvata. Stoga su najavili preispitivanje ugovora i moguće daljnje korake. Jednostavnije, osjećaju se kao da ih je izgurao veći igrač. BP se pak nije posebno potresao, izrazili su samo nadu da će se nesporazum riješiti u ‘poslovnom duhu’. I nisu oni jedini zabrinuti tom naglom eksploatacijom.

BP se tim potezom definitivno kocka. Amerikanci su dovoljno izririrani pričom o Meksičkom zaljevu, pa to sigurno neće pomoći, no čini se da su u kompaniji malo računali i zaključili da potencijalni dobici u Rusiji debelo poništavaju potencijalne gubitke u Americi. Na širem planu slika je znatno zanimljivija. Posljednjih godina utrka za ovladavanje svjetskim resursima streljivito se ubrzava i svatko pokušava osigurati pristup što većoj količini različitih ključnih sirovina. Kako sada stvari stojte, u tom natjecanju nema prijateljstava i saveznika, svatko je sâm za sebe.

Amerikance, ipak, vjerojatno ne bi trebala toliko zabrinjavati Rusija, barem što se plina i nafta tiče, jer su se posljednjih godina itekako potrudili osigurati, kako se to kaže, alternativne izvore. Zemlja koja se najviše percipira kao izravan konkurent zapravo je Kina, proteklih godina podmakla u toj utrci. Dok su Amerikanci bili zabavljeni osiguravanjem nafta i plina, dvaju sirovina koje ionako imaju sve kraći rok trajanja. Kina je polako putem svojih državnih kompanija počela osiguravati širok spektar resursa, od nafta i plina preko poljoprivrednog zemljišta do željeza i ugljena.

Predviđanja kažu kako će ta zemlja tijekom ove godine steći pet puta veći iznos prekomorskih resursa nego što je to bilo 2004. godine. Pričutni su u eksploataciji prirodnih resursa u Kanadi, zapadnoj Africi i Australiji, a što je najasurnije, tehnologiju potrebnu za to dobivaju nerijetko upravo od američkih kompanija poput Chesapeake Energy. Partnerstva su sklopljena u Brazilu, Venezueli, Rusiji i Mongoliji, a u Africi Kina sve snažnije financira i/ili izvodi cijeli niz infrastrukturnih projekata. U tom svjetlu valja gledati i podatak Financial Timesa prema kojem je Kina u proteklo dvije godine postala veći kreditor zemalja u razvoju od Svjetske banke, posuđivši 2009. i 2010. najmanje 110 milijardi dolara. Osim osiguravanja resursa, nastavlja ugledni dnevnik, Kina na ovaj način priprema nova tržišta za svoj izvoz i smanjuje ovisnost o posrnutom Zapadu. Svijet očekuju doista zanimljiva desetljeća.

Prvih nekoliko ovogodišnjih tjedana pokazuju da su u Austriji, i među laicima i među financijskim stručnjacima, nestali strahovi za gospodarsku budućnost. Sredinom siječnja, u vrijeme uobičajenog, istodobnog održavanja sajma Ferien (najveći austrijski turistički sajam) i jednog sajma automobila, na bečkom je sajmištu bila gužva kakvu dosad nismo doživjeli – posebice ne u posljednje dvije godine. Ako stanovnike Austrije toliko zanimaju novi automobili i putovanja po zemlji i svijetu, onda ovogodišnja opća gospodarska klima u državi vjerojatno neće biti loša. Optimisti su i neki od poznatijih austrijskih bankarskih stručnjaka koje smo sreli prvih siječanskih tjedana. Peter Brezinschek, glavni analitičar Raiffeisen Bank International AG-a, kaže nam je kako su ‘Srednja i Istočna Europa trenutačno među silnicama pozitivnog razvoja konjunkture i dužnike krize eura’. Brezinschek smatra kako će ipak ‘konjunktura iznenađenja dominirati ove godine’. Analitičari Raiffeisena polaze od toga da će navije revidirane prognoze gospodarskog rasta ključnih država članica valutne zone eura pozitivno utjecati i na Srednju Europu.

Međutim, dugoročnija stagnacija država iz periferne zone eura koči jugoistok Europe. Ipak, nakon dvije godine tijekom kojih su se gospodarstva smanjivala, u 2011. trebao bi ponovno rasti bruto domaći proizvod, zasnovan na sanacijskim programima – dodaje Brezinschek.

Regija Srednje i Istočne Europe ove bi godine trebala gospodarski porasti za oko 3,2 posto, što je više nego dvostruki rast od država valutne zone eura. Za potonje se očekuje prosječni rast od 1,4 posto. Nažalost, na listi država s najvišim očekivanim rastom nema Hrvatske. Vjeruje se da će najviši rast imati Rusija i Ukrajina, u prosjeku oko 3,6 posto. Za Hrvatsku se prognozira rast realnog BDP-a od 1,5 u 2011. i od oko 2 posto u 2012. godini. I taj je blagi oporavak na fragilnim temeljima, upozoravaju u Raiffeisenu. Prognoze rasta austrijskog BDP-a za ovu godinu sada su još veće nego prije nekoliko mjeseci, kada se očekivalo da će možda dosegnuti dva posto. Aktualno se prognozira +2,5 posto. Zbog ponovnog skoka i nastavka rasta austrijskog izvoza nedvojbeno je potreba za većim investicijama u proizvodne kapacitete. Očekuje se da će njihov rast ove godine biti oko 5,7 posto i da će postati motor ukupnog rasta austrijskoga gospodarstva.

U bankarskoj grupaciji Erste također su optimisti. Henning Eßkuchen, jedan od dvojice glavnih analitičara vrijednosnica za područja Srednje i Istočne Europe, kaže kako je ‘2011. pozitivna godina za ulaganje u dionice zbog pozitivnih poslovnih rezultata poduzeća, privlačnih cijena, niskih rendita obveznica i opadajuće averzije prema riziku, što sve stvara pozitivno okruženje za riskantnija ulaganja. Koncenzusno očekujemo da će 2011. u Srednjoj i Istočnoj Europi rast dobitaka od dionica biti 23 posto’. U tvrtki CA Immo, specijaliziranoj za investicije u nekretnine i aktivnoj u 12 država, među kojima su i tri susjedne Hrvatskoj (Slovenija, Mađarska i Srbija), očekuju nastavak jake konjunkture u Njemačkoj i oporavak u Središnjoj i Istočnoj Europi. Bruno Ettenauer, predsjednik poslovodnog odbora CA Imma, ističe da ‘u mnogim dijelovima ove regije vidimo ponovni fundamentalni potencijal rasta.’