Sve više ljudi bježi od poštara zbog prijetećih preporučenih pošiljaka

Problem nije u poštarima, nego u tome što službenici javne i sudske uprave preporučenim pošiljkama svjesno i namjerno obespravljaju građane, u čemu prednjače poreznici.

Čitateljica piše da napisima u ovoj rubrici treba nastaviti upozoravati odgovorne unatoč tomu što se čini da to neće utjecati na izrek: Psi laju, a karavane prolaze. Svako pisanje kojim se odgovorne upozoravaju na njihove propuste ima smisla i bez njihova odaziva na napiše jer pokazuje da čitatelji i građani vide i znaju te da su svjesni svega što im (ne)odgovorni rade, smatra čitateljica.

No umjesto doista odgovornih i konkretno prozvanih na prošlotjedni napis o zbrci s dostavljanjem preporučenih sudskih, upravnih i ostalih pošiljaka reagirali su iz Hrvatske pošte. Nedvojbeno je da građani izbjegavaju dostavljače sudskih i upravnih preporučenih pošiljaka, ali ne zbog toga što ne vole poštare, nego zbog svinjarija koje im se uručuju u većini tih pošiljaka.

I u državnoj su upravi doskočili izbjegavanju poštara. Pošiljka se smatra uručenom unatoč tomu što primatelju nije uručena. Logičan je zaključak da takvu pošiljku možda nije trebalo ni dostavljati. Slijedom toga akt koji se unatoč tomu što nije mogao biti uručen primatelju ‘smatra urednim’ zapravo možda i nije trebalo napisati, pa bi se još više dobilo na administrativnoj djelotvornosti. A ljudska prava (na transparentan postupak sudstva ili javne uprave) pritom su manje važna.

U prošlotjednom sam napisu objavio da se prema članku 85. Zakona o općem upravnom postupku dostava pošiljke (pismena) smatra urednom i ako dostavljač pošiljku ne uruči primatelju, nego je ‘ostavi na vratima ili drugom za primatelja vidljivome mjestu’ (na povratnici tako ostavljene pošiljke dostavljač mora samo naznačiti ‘razlog’ ostavljanja pošiljke na vidljivome mjestu).

Napisao sam prošli tjedan i da prema članku 51. Općeg poreznog zakona na prednjoj strani posebne obavijesti piše da ‘porezni akt nije mogao biti uručen’, a na poledini da se ‘dostava smatra izvršenom 15 dana nakon što je obavijest ostavljena na mjestu (neuspjele) dostave’. Pa, gospodo poreznici, nemojte više ni pisati porezne akte, samo ih ovršite kao da su napisani i dostavljeni jer u Hrvatskoj se mogu zanemariti ljudska prava obveznika poreza (pravo na transparentno oporezivanje)!

Ali u Hrvatskoj pošti kao da sve to nisu pročitali pa pišu da ‘osobe koje slijedom poslovnih ili drugih obveza izbivaju s prijavljene adrese mogu prijaviti adresu na koju žele primati pismovne pošiljke, pa samim time i obavijesti o neuručenim pošiljkama’. Dobro, to vrijedi za ‘osobe koje žele primati pismovne pošiljke’, ali što da radi većina građana koja strepi od poštara zbog onoga što donose u sudskim i upravnim preporučenim pošiljkama?

U Hrvatskoj pošti proveli su istraživanje kojim su potvrdili ispravnost dostave pošiljaka u jutarnjim satima, dok većina primatelja radi i nije ‘na svojoj prijavljenoj adresi’. Ali ni pokušaji uvođenja popodnevne dostave nisu rezultirali pozitivnim učincima. Postotak uručenja u popodnevnoj dostavi povećao se za samo 10 posto. Uspoređno su u Hrvatskoj pošti dobili izrazito negativne komentare korisnika zbog popodnevne dostave i nakon svega zaključili da je posjet poštara nakon 19 sati neprimjeren, pa i nesiguran za poštare i za korisnike.

Nekad su se ljudi veselili pismima, a danas strepe od računa, preporučenih sudskih i upravnih pošiljaka i na sve načine izbjegavaju susrete s poštarama. Problem nije u poštarima, nego u tome što službenici javne i sudske uprave preporučenim pošiljkama svjesno i namjerno obespravljaju građane, nameću im nepodnošljive obveze, u čemu prednjače poreznici.