Imamo realne izglede za izvoz samo na Istok

Koja je veličina IT industrije, u financijskom smislu? – IT na godinu uprihodi oko milijardu eura. Osim toga, pokazao se prilično žilavim i recesija nije na nj snažno utjecala. Veće izvozno orijentirane tvrtke, među kojima je i IN2, čak su i rasle.

U prošloj godini IN2 imao znatno manji rast nego inače, što očekujete od 2011.? – U 2009. smo rasli 15 posto, a u prošloj smo godini zabilježili rast od nekoliko posto, no i kriteriji uspješnosti su se uvelike promijenili. Prognoze za ovu godinu nisu blistave, mogla bi biti lošija od 2010. jer je i izborna godina. Tada se i inače ništa ne poduzima dok se recesija produbljuje. IT industrija u Hrvatskoj bi generalno mogla zabilježiti pad od pet do deset posto, a posebno je loše što gubimo utrku sa zemljama u okruženju. Njihove su brojke više pa iako je prema IDC-u hrvatsko IT tržište još najjače u regiji, mislim da to više neće biti slučaj. Hrvatska se trebala fokusirati na izvoz znanja. Prije desetak godina bio sam optimističan glede tog scenarija, ali sada postajem pesimističan.

Što to znači za hrvatsku IT industriju koja ionako ozbiljne šanse ima samo na Istoku? – Točno je da mi imamo realne izglede za izvoz samo na Istok, no ne samo na području bivše države nego i na udaljenija istočna tržišta. Ne dođe li do toga, kad uđemo u EU nestat će hrvatska IT industrija i postat ćemo tek male poslovnice velikih stranih kompanija. IT industrija je globalna po svojoj vokaciji, a manje zemlje imaju izgleda samo s osmišljenim planom i strategijom, kakve imaju Izrael, Finska ili Danska. Mi smo se primjerice zalagali za osnivanje tzv. ‘smart villagea’, što bi omogućilo da male tehnološke tvrtke brže rastu i surađuju s fakultetima i većim tvrtkama kao ko-operanti.

Stječe se dojam da umjesto takvog razvoja svi čekaju da se prodaju većim igračima? – To je već trend. S druge strane, domaće IT tvrtke nisu se povezale kao što se ni informatička industrija nije povezala s drugim granama. Najviše me ipak smeta nepostojanje suradnje ono malo hrvatskih tvrtki koje imaju izlaz u regiju s informatičkim tvrtkama. Kad neka njemačka tvrtka dođe u Hrvatsku uvijek implementira SAP sustav, jednako kao što američka koristi Oracle. Tomu stalno svjedočimo u regiji u kojoj se natječemo za poslove.

Zar niste dobili nijedan posao u regiji putem hrvatske tvrtke? – Prodor u regiju napravili smo sa Slovencima s kojima surađujemo otkako smo početkom desetih otvorili tvrtku u Kopru, a budemo li sada dobili posao u Azerbejdžanu i to će opet biti sa slovenskim Sava osiguranjem.

Na koja se nova tržišta pokušavate probiti? – U planu nam je širenje dalje na Istok jer tamo možemo biti konkurentni čak i zapadnim tvrtkama, a naviknuli smo raditi u tranzicijskom okruženju. Ta su tržišta prilično nezasićena, npr. tržište osiguranja su tek nastajaju kad je riječ o životnom osiguranju, kao i čitava financijska industrija.

Hoćete li se širiti na nova područja ili ćete se fokusirati na softver prema narudžbi? – Sada nam ‘customer developed’ softver čini oko 50 posto prihoda i dalje ostajemo na području razvoja softvera i usluga. Radimo i implementacije vanjskih rješenja, ali nam je osnova naš softver. Sistem integracijom bavit ćemo se na visokoj razini, a pokušat ćemo se što više prebaciti u ovaj trendovski dio ‘cloud computinga’ iako naše tržište tu kaska u smislu potražnje.

Iako prihod raste, dobit vam posljednjih godina stalno pada. Kako to? – Otvaranje tvrtki vani puno košta, a sve smo ih otvorili vlastitim novcima. Osim toga mi ne poslujemo s maržama, poput nekih drugih tvrtki na domaćem tržištu koje dobivaju poslove na javnim natječajima po vrlo visokoj cijeni, a i vani moramo ići s niskom cijenom zbog konkurencije.

Kako ćete odgovoriti na trend ulaska telekoma u IT i ujedinjavanja usluga? Utječe li na vas HT-ova akvizicija Combisa? – Telekomunikacijska industrija polako usporava i traži područja za novi rast pa pokušava postati ponuđačem IT usluga. Njihovih će usluga biti najviše u cloud computingu jer su zato potrebna velika ulaganja i jaka infrastruktura, što mi nemamo. Logično bi bilo da s njima surađujemo u softverskom dijelu, iako oni sada pokušavaju raditi svašta pa i razvoj softvera. HT-ova akvizicija Combisa ne utječe na nas, do preslagivanja će doći na području sistem integracije i hardvera, iako mi nije jasno što točno namjerava HT i kako će vratiti investiciju. Činjenica je da te industrije konvergiraju i da sve ide prema tome da IT postane ‘commodity’. Sve više tvrtki ne želi imati vlastitu informatiku, nego samo uslugu. Imamo upita od nekih tvrtki i na hrvatskom tržištu da preuzmemo sve servere i ljude i osiguramo IT uslugu od 0 do 24 h. Od toga na kraju svi imaju koristi.

Nakon tri akvizicije najavljujali ste i nove. Hoće li se one realizirati? – Akvizicije su nam stalno u planu, ali problem su nerealni zahtjevi vlasnika u pogledu cijene. To su uglavnom tvrtke čiji su osnivači i vlasnici i menadžeri pa imaju emocionalni odnos prema svojim tvrtkama. S druge strane, ostalo je malo krupnih meta, a problem je i kapital jer zbog krize nema obrtnog kapitala i teže se dolazi do kredita. Imat ćemo neke male akvizicije u ovom mjesecu. Pregovori još traju.

Je li vam zdravstvo novo strateško područje? Što se događa s državnim investicijama u IT? – Da, cilj nam je okrumpnjavanje na području zdravstva jer smo u njega znatno ušli prije godinu i pol akvizicijom pulske tvrtke Grad. Zdravstvo je veliki potencijal jer svi u regiji jako mnogo troše na zdravstvo koje je, s druge strane, jako loše informatizirano što je i razlog velike potrošnje. Mislim da tu imamo šanse u Hrvatskoj i regiji i da će nam to nakon financija biti drugi najjači sektor. Iako država trenutačno nema novca za velika ulaganja dugoročno se tu mora jako mnogo uložiti. U EU se tri do četiri posto zdravstvenog budžeta troši na informatizaciju, a kod nas je to manje od jedan posto. Državna potrošnja u IT-u općenito spaljava, iako još nismo dovoljno informatizirani, pa se zato okrećemo tržištima poput Makedonije, Kosova itd. gdje tek počinje informatizacija javnih servisa.

Što će se dogoditi s golemim brojem malih IT tvrtki u Hrvatskoj? – Devedeset posto IT tvrtki u Hrvatskoj ima pet do deset zaposlenika i one nisu zanimljive većim igračima. Do ozbiljne konsolidacije trebalo je doći na dvije razine, najprije povezivanjem domaćih tvrtki, a potom s većim igračima izvana. Sada je naizgledniji scenarij da nekoliko većih tvrtki pokupuju regionalni igrači. Osim poljskog Asseca pojavljuju se i novi sa sličnim pristupom, kao što je austrijski New Frontier Holding, i koji žele u svakoj zemlji u regiji kupiti jednu do dvije veće tvrtke, objediniti ih u holding koji pokriva tranzicijske zemlje, i izaći na burzu.

Kakva je situacija s IT industrijom u regiji? Što su glavne prednosti u odnosu na Hrvatsku? – Glavna je razlika u tomu što je cijena rada tamo mnogo niža nego u Hrvatskoj i to ih čini konkuren-tnijima. To su podaci iz prve ruke jer imamo tvrtke u svim zemljama bivše Jugoslavije. Ako su izdvajanja na prosječnu plaću informatičkog stručnjaka u Hrvatskoj 110 posto, u Srbiji su 59 posto. Osim nižih davanja na plaću tu je i niz beneficija za novo-osnovane tvrtke. U Srbiji se za svakog zaposlenog s fakulteta u prvoj godini isplaćuje samo neto plaća, PDV je 17 posto, a porez na dobit 10 posto. Stoga moramo raditi s jako malim maržama da bismo uopće dobili posao u takvoj konkurenciji. Zbog toga i stranci ne otvaraju sjedišta za ovu regiju u Hrvatskoj.

Postoji li i neko drugo rješenje osim rušenja cijene rada? – Da, kad bismo imali specifičnu nišu i proizvod koji bismo mogli ponuditi a da ne ovisimo samo o cijeni. Dosad smo mislili da imamo kvalitetnu radnu snagu i fakultete, međutim sada i u tome zaostajemo. U Srbiji su inženjeri jednako dobri kao i naši, a dvostruko su jeftiniji. To je posebno bitno za tvrtke koje se zasnivaju na znanju jer je nama cijena rada 70 posto ukupnog troška. Kad bismo se racionalno ponašali, trebali bismo što više toga preseliti u Srbiju.

Planirate li to? – Ne, nemamo mogućnosti za toliko investicije, ali to će napraviti svaki stranac. Kad bi se netko pojavio i ponudio da kupi IN2 sigurno bih to napravio.

Vi i dalje ne želite prodati tvrtku? – Da, imamo ambicije i želje da sami pokušamo izaći na neku burzu i u tom smislu poduzimamo neke korake. Ne znam hoćemo li uspjeti jer su za to potrebna znatna sredstva, prihod od barem 30 do 50 milijuna eura, 600 do 800 zaposlenih itd. To bismo mogli postići u tri do četiri godine kad bi se situacija u regiji popravila, kad bismo izašli iz recesije, ušli u EU, napravili nekoliko dobrih akvizicija i nastavili uspješno poslovati. U protivnome, jedan je od načina da se kapitalno povežemo s nekim u manjinskom dijelu ili na neki drugi način.

Dosad ste bili vjerni kreditima i izbjegavali financijske i strateške partnere. Hoćete li mijenjati pristup? – Financijski ulagači traže manjinske udjele, ali su istodobno silno zahtjevni u smislu rasta. Traže da rastete 20 do 30 posto, što danas nije moguće, a žele i da im se investicija isplati u pet godina. Krediti su još povoljniji od equityja i tako ćemo se nastaviti financirati uspajemo li se dogovoriti s bankama. U suprotnome, možda i mi prepustimo manjinski ili većinski udjel.

Planirate li se povući s menadžerske funkcije? – Bilo bi fenomenalno kad bih se uspio povući iz upravljanja na način da izvedem tvrtku na burzu. Drugi je način da prodam tvrtku i povučem se u pola godina, no to ne bih želio, posebno ne na način da se IN2 utopi u nekom velikom sustavu. Iako još imam energije rado bih se povukao, no ostaje pitanje kako?