E-RECEPTI

Kad bi se lijekovi na HZZO-ov recept distribuirali posebno organiziranom dostavom izvan ljekarni s komercijalnim prometom, uštedjelo bi se na marži veledrogerija, a i mogućnost prijevara napokon bi se gotovo isključila.

Ministarstvu zdravstva najavljuju 20 posto manje troškove HZZO-a za lijekove zbog uvođenja e-recepta umjesto (do)sadašnjih na papiru. U posljednjih 10 godina troškovi lijekova izdanih na HZZO-ove recepte bili su od 3,5 do 4,5 milijardi kuna na godinu. A u 2011., obećaje ministar Milinović, za lijekove na HZZO-ove recepte zahvaljujući uvođenju e-recepta trebalo bi izdvojiti manje od 900-tinjak milijuna kuna.

Slična su se obećanja, međutim, davala i prije otprilike desetak godina, kad su poreznici elektroničke blagajne uveli i u ljekarne. Andrija Hebrang tada je izjavio da se više neće moći ‘za ceporexe kupovati bunde’. I tada su, kao i sada, odgovorni za zdravstvo tvrdili da 20-ak posto HZZO-ova novca potrošenog za lijekove odlazi na ‘muljanje’ s njima.

Prema tim tvrdnjama ‘muljatori’ su najčešće zaposlenici u sustavu zdravstva, liječnici, medicinske sestre, službenici i ljekarnici, a rjeđe svi ostali izvan tog sustava. Pod pretpostavkom da je točno da ‘muljatori’ ugrabe čak 20 posto HZZO-ova novca namijenjenog za lijekove, onda će zbog uvođenja e-recepta umjesto dosadašnjih na papiru najveći gubitnici biti ‘muljatori’, a ne tiskari raznih obrazaca vezanih uz izdavanje papirnatih recepta (blokove s numeriranim receptima HZZO je dostavljao ovlaštenim liječnicima).

Sumnju u točnost tvrdnji da će se zbog uvođenja e-recepta uštedjeti 20 posto novca za lijekove, međutim, izaziva podatak da o ‘muljanju’ s lijekovima novinar može razgovarati samo ako za- jamči anonimnost sugovornicima bliskima Ministarstvu zdravstva i HZZO-u. Svatko komu je dosad bio dostupan papirnat bjanko recept i pečati (liječnika i ambulante), uvjeravaju anonimni sugovornici bliski ministru zdravstva i HZZO-u, mogao je napisati na bilo čije ime lijek i di- gnuti taj lijek ili njegovu kunsku protuvrijednost – na HZZO-ov trošak.

A nakon uvođenja e-recepta, uvjeravaju u Ministarstvu zdravstva i HZZO-u, više se neće moći ‘muljati’ s lijekovima. Dodali bismo, neće barem dok ‘muljatori’ i e-receptima ne doskoči kao što su doskočili porezičkim elektroničkim blagajnama. No u Ministarstvu zdravstva i HZZO-u smatraju da neovisno o tome što se možda ‘muljatori’ i dalje mogu dokopati baze podataka i upisati na tuda imena recepte za skupe lijekove, bez pacijentove iskaznice više neće moći do lijeka na HZZO-ov trošak.

Ljekarne su i dosad morale dostavljati podatke o tome koliko je lijekova izdano na HZZO-ove recepte svakom pacijentu. I HZZO-ovi inspektori mogli su ‘pješice’ provjeravati te podatke kod svakog pacijenta. Uvođenjem e-recepta u kombinaciji s OIB-om i drugim podacima moguće će biti i masovne elektroničke provjere usporedbom više različitih podataka (primjerice, je li propisan skup lijek zbog čijeg uzimanja pacijent ne može raditi, a da unatoč tomu pacijent u tom razdoblju ostvari porezni prihod mimo naknade za bolovanje).

Omogućit će to i djelotvorniju stručnu kontrolu. Liječnička komora moći će analizirati učinke pojedinih lijekova uspoređujući učinke različitih terapija na istu dijagnozu. Poznato je da proizvođači lijekova i veledrogerije na razne načine potiču liječnike da propisuju njihove lijekove umjesto konkurentskih, a na taj se način može brzo utvrditi čiji je lijek djelotvorniji.

Nakon što su uvedeni e-recepti, više nema razloga da se lijekovi na recept HZZO-a nabavljaju od veledrogerija i distribuiraju u ljekarnama u kojima se posluje i komercijalno. Kad bi HZZO kao velik potrošač ugovarao nabavu lijekova izravno s proizvođačima, dodatno bi se uštedjelo na marži veledrogerija, a kad bi se lijekovi na recept HZZO-a distribuirali u posebno organiziranoj dostavi izvan ljekarni s komercijalnim prometom, i mogućnost prijevara bila bi gotovo isključena.

HZZO-ovi recepti financiraju se od poreza (doprinosi su namjenski porezi). Besmisleno je da obveznici doprinosu plaćaju još jednom sve poreze koji se obračunavaju veledrogerijama i ljekarnama koje posluju komercijalno. Tim se načinom zdravstveni novac nenamjenski prelijeva u državni proračun.

S terena već upozoravaju na probleme. Događa se da se u računalo unese svi recepti za tekući dan i da do kraja radnog vremena unatoč uspostavljenoj vezi s HZZO-om ti podaci ne odu do ljekarni (u računalu bi u statusu trebalo stajati ‘O. K.’, ali takve potvrde nema do kraja radnog vremena ni za podatke unesene u osam sati ujutro). Zasad liječnici osim unosa pacijentima izdaju recepte na papiru.