Studente čiji identitet ne smije biti otkriven štiti Zakon o azilu, a zaštita im je pružena zbog progona. Jedan od njih napisao je knjigu o teškom političkom stanju svoje domovine. Drugi je kriv zato što je njegov rođak.
Prije dolaska u Zagreb godinu dana bili su smješteni u prihvatilištu u Kutini dok su čekali rješenje, koje je došlo mnogo prije od uobičajenih četiri ili čak pet godina. Prvi od mladića čiju ćemo priču ispričati ima 27 godina i dolazi iz Konga. Njegovo ime ne smije biti otkriveno zbog strogih pravila koja propisuje Zakon o azilu. Iz svoje zemlje progona je zbog toga što je napisao knjigu o političkom stanju u Kongu. Knjiga pod imenom ‘La legende des hommes leopards’ (Legende ljudi leoparda) govori o siromaštvu, neslobodi medija, nepravdi, diktaturi i ratu koji se dogodio 1998. godine. Zatim je napisao i još dvije knjige, od kojih jedna govori o njegovu životu i studiranju u Rusiji.
-
Tri godine proveo sam u Rusiji gdje sam studirao književnost. Bilo je to lijepo razdoblje prije kojeg nisam znao za drukčiji život od onog u Kongu. Tek sam u Rusiji spoznao što je bolji život, ali i u Hrvatskoj mi se sviđa. Ovdje sam nastavio studirati književnost na Filozofskom fakultetu. Ljudi su topliji, volio bih i nakon fakulteta ostati ovdje – kaže. Iz Rusije je protjeran jer su tako odlučile vlasti iz Konga. S njim je na studiju bio njegov rođak, koji je protjeran s njim.
-
Vidite koliko imam ljubavi, zbog njega su me protjerali i još sam uz njega – kroza šalu govori mladić. On također dolazi iz Konga, studira književnost i dijeli život s rođakom. Iako njihova priča možda nekome zvuči tužno, oni to uopće ne gledaju tako. Kako kažu, svoj život ne bi mijenjali.
-
Vi ste dobili sve u životu, niste prošli ‘avanturu’ poput nas, niste bili progani iz vlastite zemlje i roditeljskog doma. Iz toga smo naučili kako se snaći u životu – dodaju.
Njihov dolazak u Hrvatsku bio je slučajan. Tražili su govorno područje slično ruskom jeziku, koji vrlo dobro poznaju. – Mnogi od azilanata ili tražitelja azila ne namjeravaju ostati u Hrvatskoj, za razliku od nas. Vrlo se brzo prilagodavamo, jezik smo gotovo i naučili. Još samo da završimo fakultet i nađemo posao. Ne možemo vjerovati da želimo ostati u zemlji o kojoj, ne tako davno, nismo znali ni da postoji – tvrde.
Prije sedam godina donesen je prvi Zakon o azilu. Činjenica da je samo 18 osoba u šest godina dobilo azil, a za samo devetero njih odobrena je supsidijarna zaštita, govori sve o položaju azilanata u Hrvatskoj. Supsidijarna se zaštita pruža strancu koji ne ispunjava uvjete za azil, ali za kojeg se može procijeniti da se ne može vratiti u svoju zemlju zbog opasnosti od smrtne kazne, mučenja, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja. Približavanjem ulaska u Europsku uniju Hrvatska će se zasigurno susretati sa sve većim brojem zahtjeva. Pokazuje to i podatak da se u ožujku prošle godine u prihvatilištu nalazilo 37 osoba, a u lipnju se.
