Zbog dugogodišnjeg nepovlačenja reformskih poteza i dizanja nameta gospodarstvo je doživjelo kolaps koji je Hrvatsku doveo do predstečajnog postupka.
Godinama se hrvatska gospodarska politika vodila bez strateškog plana razvoja i bez strateških gospodarskih ciljeva. Proračun se nerealno povećavao iz godine u godinu, iako zato nije bilo realne osnove. Nisu se objektivno sagledavala ni gospodarske prilike u svijetu, ni one u bližem okružju, a nisu učinjeni ni bilo kakvi koraci na našem tržištu. Gospodarstvu su se tovarili novi nameti, a administrativne barijere samo su se povećavale. U takvu smo shvaćanju stvari dočekali i svjetsku krizu 2008., a pojedini su lideri čak tvrdili da kod nas krize i nema. Dok su drugi ozbiljnim zahvatima pomagali svom gospodarstvu, odgovorni u Hrvatskoj posve su se oglušili na upozoravajuće glasove razuma, kao da će se problemi riješiti sami od sebe. Nova kreditna zaduženja s enormnim kamatama proglašavana su spjehom, problemi su gurani ‘pod tepih’ i nikakve reforme nisu provođene, pa ni zakonski donesene odluke (10 točaka Antirecesijskog programa mjera iz veljače 2009.). Za to nitko nije ni prozvan, a kamoli da je odgovarao.
Sve je to prouzročilo trajni gubitak gotovo 85.000 radnih mjesta, strmoglavi pad gospodarstva i standarda građana, rast cijena, a posebno cijena energenata. U takvu stanju Hrvatska dočekuje i 2011., izbornu godinu! Nažalost, opet pronalazimo izgovore za nečinjenje potrebnih i nužnih zahvata. Stoga, koliko god mi priželjivkivali reforme i promjene, 2011. neće donijeti nikakav bitni napredak. Vidljivo je da Vlada ne namjerava poduzeti bilo kakve reforme poteze. Potezi vladajućih kao i oni opozicije bit će usmjereni na dodvoravanje biračkom tijelu. Koliko god se s političkog aspekta može razumjeti takvo ponašanje u 2011. godini, ono je vrlo opasno za cjelokupno društvo. Hrvatska je već sada u opasnoj zoni i pred slomom gospodarstva. Nažalost, neće se zaustaviti rast nezaposlenosti zbog pada gospodarskih aktivnosti kao i zbog rigidnoga i nefleksibilnog radnog zakonodavstva koje sprječava bolju fluktuaciju radne snage. Najavljeni još veći rast cijena energenata dodatno će otežati konkurentnost hrvatskih proizvođača, koji su zbog dominantno skupe države, visokih kamatnih stopa i neproduktivnosti i onako sve manje konkurentni, ne samo na inozemnom nego i na domaćem tržištu. Model dugogodišnjeg nepoduzimanja nikakvih reformskih poteza i dizanja poreza i dodatnih neporeznih opterećenja prouzročio je kolaps gospodarstva. Kad bi bilo koji poduzetnik koji vodi tvrtku i želi joj dobro zatvarao oči pred nagomilanim problemima, kad bi odgađao rješenja i ne bi napravio sanacijski program, a pad prihoda nastojao riješiti povećanjem cijena svog proizvoda ili usluge, vrlo bi brzo dospio u stečaj. Temeljna razlika u strategiji poduzeća i države nije velika.
