PUTOVANJA Tomislav Perko obišao 25 zemalja sa sedam eura na dan

Apsolvent ekonomije putuje stopirajući, a sve su dosadašnje avanture osobite po tome što mu je dnevni džeparac bio sedam eura. U Bangladešu je na dan trošio jedan euro iako je za svaki slučaj imao kreditnu karticu.

Tek kad završe studij, mnogi priznaju da fakultetske dane pamte kao najljepše i najbezbižnije razdoblje života, kada su polaganje ispita i dobre zabave bili jedine brige koje su ih zaokupljale. Nedostaci su prosječnog studenta to što uvijek muku muči s novcem, ali je u tome posebna čar, pa se na kraju nitko i ne sjeća skromnog džeparca, nego anegdota i avantura. A posebno su mila putovanja s nešto poputnine u ruksaku i palcem kao putnom kartom za prijevoz autostopom prema odredištu koje god požele.

Baš će takve bogate uspomene imati i 25-godišnji apsolvent zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Tomislav Perko koji se prije sedam dana zaputio na daleki put u Bangladeš. Taj budući ekonomist ima u planu posjetiti najdužu plažu na svijetu, prisustvovati ceremoniji petodnevnom vjenčanju, otkrivati specijalitete s lokalnih tržnica te posjetiti bengalskog tigra, a sve uz jedan euro u gotovini na dan, a za ostale troškove korist će se isključivo MasterCardovom karticom. Inače, Tomislav je član CouchSurfing organizacije koja broji više od dva milijuna članova na svim kontinentima, a u posljednje tri godine ugodio je više od 130 ljudi iz 35 zemalja te je posjetio 20-ak država Europe. Vjeruje je svomu specifičnom načinu putovanja – bez hotela i skupih aranžmana. Glavno mu je prijevozno sredstvo autostop, a sve su dosadašnje avanture osobite i po tome što mu je dnevni džeparac bio oko sedam eura. Boravak u Bangladešu na dan će ga stajati samo jedan euro, uz karticu u pričuvi.

• Bangladeš je 25. zemlja koju sam posjetio, a u 20 zemalja koristio sam se isključivo servisom CouchSurfinga koji mi omogućuje besplatan smještaj i lokalni uvid u neki grad ili državu. Članstvo je besplatan, treba samo napraviti profil na stranici i početi s ugošćivanjem ili surfanjem – ističe Tomislav. Kaže da mu je to članstvo omogućilo nezaboravne trenutke u različitim zemljama.

No bez obzira na to što je u glavi odlično razradio plan putovanja prema Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, putovanje je već na aerodromu dobilo nazivnik putešestvija.

• Najprije me dočekala vijest da nema prtljage, ali sam veselo nastavio dalje. Podignuo sam s bankomata 3.000 takija, u protuvrijednosti oko 30 eura, što mi je trebalo biti dovoljno gotovine za idućih mjesec dana.

Propješačio sam šest kilometara do stana gdje sam bio smješten sljedećih nekoliko dana, vozio sam se u rikšama i prenatrpanim autobusima, jao lokalne specijalitete, osjećao se kao filmska zvijezda nakon što me prati hrpa domaćina željna upoznavanja i fotografiranja. Vozio sam se u zastarjelom lunaparku, po ulicama se upoznao s lepezom siromaštva, uz nezaboravnu vožnju gradom koja je uistinu dragoj cjeni iskustvo – Tomislav nam je prenio dojmove s prvog putovanja izvan Europe. Kao apsolutni kojemu nedostaju još samo dva ispita do diplome može organizirati putovanja koja su njegov najdraži hobi, a da si ne oduzima od vremena za učenje.

Premda je vožnja autostopom besplatan način da se stigne do željenog odredišta kojem pribjegavaju mnogi studenti, Tomislav upozorava da treba biti jako pažljiv kad stopirate i slijediti neka pravila kako bi se izbjegle potencijalne neugodnosti. Djevojke koje putuju na sličan način potvrdile su nam da je vožnja autostopom uzbudljiva i riskantna. Dodaju i da je dečkima mnogo lakše otisnuti se na solo putovanja jer se u nekim zemljama na djevojku koja sama stopira ne gleda blagonaklono, pa je često potrebno ad hoc ocijeniti kakav je potencijalni vozač.

Dnevnik putovanja Tomislava Perka bogat je iskustvima koja može razmijeniti samo s ostalim autostopistima. Tako je od Hamburga do Amsterdama uspio zaustaviti Audi Q7, a vozač ga je povezao do željenog mjesta i još mu davao 50 eura džeparca. Jednom se pak dogodilo da su mu u četiri mjeseca dvaput stali isti momci, ali u različitim zemljama. Na putu od Pariza do Amsterdama stao mu je kamionist i tijekom vožnje mu napravio ručak. Od Girone do Barcelone prošle se godine vozio besplatno čak i u taksi, a dogodilo mu se i to da je ušao u automobil čovjeka u Švicarskoj koji je još 1971. studirao u Zagrebu, pa je odlično razumio hrvatski, te ga je još i ugostio.

Tijekom pripremanja ove teme napravili smo malu anketu među studentima i studenticama Studentskog Lider kluba koji su se barem jednom otišnuli na takva putovanja te su se vratili oduševljeni i s pregršt anegdota. Mnogi od njih istaknuli su da individualna putovanja naslijepo nisu za svakoga, da osoba mora biti snalažljiva, prilagodljiva, sklona avanturizmu te vrlo informirana o zemlji u koju putuje i prije svega znati uživati i proživljavati nepredviđene situacije. S druge strane, mnogi od njih naglašavaju da se željeno odredište zapravo može doživjeti tek onda kad se proživljava svakodnevica s ljudima koji ondje žive, kad se prema došljaku lokalno stanovništvo ponaša kao da je i on sam iz njihova kraja, što znači da putnik mora biti spreman na baš sve situacije. Dobili smo samo nekoliko negativnih odgovora od studenata koji nikada ne bi otišli na put, a da prethodno nisu organizirali baš svaku pojedinost. No na takva razmišljanja većina naših ispitanika odmahhula je rukom jer smatraju da si pravo na avanturizam i putovanja naslijepo mogu priuštiti upravo za studentskih dana, a pritom izrazito obogatiti opću kulturu i proširiti vidike. A to su prema njihovu mišljenju nenadoknađiva iskustva, o čemu se ne može naučiti iz literature.

Kada smo i Tomislava upitali da nam ispriča po koju anegdotu s dosadašnjih putovanja, najprije se stao smijati, a onda je kratko odgovorio da o njegovim doživljajima najbolje govore fotografije jer je takva iskustva jednostavno nemoguće prepričati.

Baš kao što je situacija kad ga je zaustavio policajac usred noći jer je hodao po autocesti pa je od njega tražio novac, na što mu je on ponudio malo više od jednog eura koliko je imao u džepu, ili vozač koji mu je stao negdje u Srbiji i usput kupio burek pa sve do onoga koji se zaustavio da ga poveze te je u razgovoru sa strancem shvatio da obojica poznaju Bugarinu kojemu zapravo Tomislav i ide u posjet tog popodneva. Prijateljstva stečena na takvim putovanjima osobita su i drukčija i na neki način neraskidiva jer ih veže strast za putovanjima i ljubav prema istom hobiju.

• Prednost je sama cijena takvih putovanja jer su hrana i piće zapravo jedini trošak. Posebni je doživljaj upoznati odredište iz lokalne perspektive, steći prijatelje diljem svijeta. Preporučio bih svima da slijede svoj san i rade ono što najviše vole jer uvijek postoji način da se ostvari željeni cilj. To ne mora biti putovanje, ali našao sam ono što volim, poradio malo na promidžbi i našao način da spojim hobi i posao – ohrabruje Tomislav.