Njegove su četiri godine doveli Pfizer na rub propasti

Odlazak Jeffreyja Kindlera s mjesta predsjednika i šefa najveće farmaceutske kompanije na svijetu još je jedanput doveo na naslovnice tvrtku s dugom poviješću kontroverzija. Danas najpoznatiji po izumu Viagre, Pfizer posrće već četiri godine, njegovi novi lijekovi ne prolaze, gomilaju se optužbe, odštete, gubici… Kvartalni rezultati do rujna pokazali su pad neto prihoda od čak 70 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Njegov odlazak prilično je uzburkao duhove u farmaceutskoj industriji. Nakon četiri i pol godine, Kindler se ispričao umorom od Pfizera, no mnogi se pitaju koji je istinski razlog njegova odlaska, s obzirom na to da je navedeni izgovor najčešće tek eufemizam. Češći je, doduše, provođenje više vremena s obitelji, pa uvijenom iskrenosti Kindlera valja zapljeskati. U farmaceutskom divu su brzo reagirali imenovanjem njegova zamjenika Iana Reada na upražnjena mjesta uz obećanje da će za dva tjedna imenovati novog predsjednika kompanije, nekoga izvana, kako bi se razdvojile te dvije funkcije. Read je obnašao niz različitih funkcija u kompaniji i, zanimljivo, nije bio imenovan kao prijelazni šef, nego je odmah dobio puno povjerenje odbora.

Ubrzo su se počeli javljati mnogi stručnjaci i analitičari s prijedlozima kakav bi trebao biti novi šef. Prevlada uvjerenje da je Pfizeru hitno potreban novi čovjek, više njih dapače, jer su trenutačni direktori stara garda bez adekvatnih operativnih znanja. Ima ih čak 15, u prosjeku starih 66 godina s mandatom prosječno duguća devet godina, s tim da samo jedan od njih William Steere, ima izravno iskustvo s funkcioniranjem farmaceutske industrije. Štoviše, kritičari idu toliko daleko da smatraju trenutačni Odbor direktora uništavateljima vrijednosti, zbog čega je kompanija već dugo simbol kulture neodgovornosti.

Iako još naveća, Pfizer je postao sinonim za sve loše stvari povezane s jednom od najomraženijih industrija današnjice, čemu su pridonijeli brojni skandali i kontroverzije u njihovu poslovanju. Zahtjevi za svježom krvi stoga su razumljivi i očito nisu bez temelja.

Umor, dakako, nije uzrok odlaska, a nije ni preteško pogoditi koji je stvarni razlog. Kad je Kindler 2006. postao predsjednikom i šefom, Pfizer je bio vrhunska farmaceutska kompanija, no to se u posljednje četiri godine osjetno promijenilo i mnogi analitičari kompaniju smatraju robom kojoj istječe rok valjanosti. Sve dosad poduzeto, klasične mjere rezanja, reorganizacije i diverzifikacije nisu uspjeli popraviti ni vrijednost kompanije u tržišnom smislu ni izbjeći neizbježni pad prihoda zbog istjecanja patenata na najjače lijekove tvrtke.

Istini za volju, čim je Kindler došao, su očito se s ozbiljnim problemima. Velika nada kompanije – lijek za kardiovaskularne bolesti – nije prošao posljednja ispitivanja i projekt vrijedan 800 milijuna dolara morao je biti otkazan. Već sljedeće godine bio je prilijen otpisati tri milijarde dolara na lijek za dijabetes Exubera koji se pokazao neuspješnim na tržištu. I sâm njegov dolazak bio je problematičan. Nakon utrke s još dvojicom visokopozicioniranih direktora, kompaniju je napustio velik broj ljudi, što ju je dodatno oslabilo.

Na početku mandata Kindler je obećao pretvoriti Pfizer u istraživačkog snagatora, no njegovo rezanje troškova i akvizicije, među kojima je najzvučnija prošlogodišnja kupnja Wyetha za 68 milijardi dolara, ‘odgovorno je za eliminaciju istraživačkih poslova vjerojatno više nego ikad u ovoj industriji’, rekao je John LaMattina, bivši šef Pfizerova Odjela za razvoj i istraživanje.

On je, bez svake sumnje, odgovoran i za enormnu kaznu od 2,3 milijarde dolara u rujnu prošle godine, najvišu u povijesti, zbog korištenja nedopuštenih oglasičkih taktika. Sklapanje novih partnerstava s konkurentima, širenje na druge vrste lijekova, usitnjavanje kompanije na manje funkcionalnije jedinice, ništa od toga nije pomoglo poboljšanju financija što su potvrdili rezultati posljednjih mjeseci, redovito ispod očekivanja analitičara.

Kvartalni rezultati do rujna pokazali su pad neto prihoda za 70 posto, na 866 milijuna dolara, u usporedbi s istim razdobljem lani. Posljedica je to troškova akvizicija, parničenja i viših poreza pa bi bez toga prihod bio 4,4 milijarde dolara za treći kvartal, čime se slika mijenja i riječ je o porastu od 26 posto. Još više zabrinjava pad prodaje famoznog Lipitora, lijeka za kolesterol, za 11 posto, dok je drugi vodeći brend Celebrex pao četiri posto.

Na odlasku svom nasljedniku ostavlja i niz razočaravajućih testiranja novih lijekova poput Dimebona za Alzheimerovu bolest, Sutenta za rak i tanezumabe lijeka protiv bolova. Patent za Lipitor, ključni brend odgovoran za gotovo četvrtinu svih prihoda, istječe sljedeće godine i čini se da je kompaniji već neko vrijeme sreća okrenula leđa. Jedina dobra vijest zasad bila je reakcija tržišta. Dionice koje su pale oko šest posto tijekom godine skočile su nakon odlaska Kindlera 1,1 posto ujutro sljedećeg dana.

Svi najpoznatiji lijekovi iz Pfizerova portfelja u nekom su trenutku bili problematični na nekoj razini. Spomenuti Celebrex, u testiranjima provedenima 2006. na Novom Zelandu, pokazao je povećanje rizika od srčanog udara i nije ništa sigurniji od sličnih lijekova koji su tada već bili povučeni s tržišta. Lijekovi konkurenata Bextra i Vioxx bili su povučeni, ali je američka regulatorna agencija Food and Drug Administration, odlučila da Pfizerov Cox-2 inhibitor donosi više koristi od rizika, te stoga nije povučen s tržišta i četiri godine poslije jedan je od ključnih izvora prihoda za kompaniju.

Sljedeći u nizu je Neurontin, odnosno Gabapentin, namijenjen liječenju epilepsije na početku, ali poslije promoviran kao lijek za što god vam treba, migrenu, bipolarni poremećaj i druga stanja iako su studije pokazale da u te svrhe ima slabiji učinak od placeba. Takozvana off-label uporaba lijekova dopušteno je (kad se lijek koristi u svrhe koje nisu indicirane), ali je oglašavanje off-label korištenja strogo zabranjeno. Porota je u tužbi osiguravateljske kompanije Kaiser Foundation Health Plan protiv Pfizera odlučila u korist tužitelja i presudila odštetu od 142 milijuna dolara.

Osim nezakonitog promoviranja lijeka upitne učinkovitosti, daleko je nezgodnije što si je niz ljudi s bipolarnim poremećajem odlučio oduzeti život nakon uzimanja tog lijeka. U travnju ove godine Pfizer se nagodio prvi put u nekom od slučajeva vezanih uz Neurontin. Obitelji čovjeka iz Massachusettsa koji se ubio isplatili su 400 tisuća dolara, ali tužbi vezanih uz off-label upotrebu Neurontina je više od tisuću. Viagra je valjda jedini njihov lijek na koji se nitko nije ozbiljno požalio.

Ipak, zapinjanja s lijekovima posve zasjenjuje vjerojatno najveća kontroverzija kompanije u Nigeriji. Tamošnja vlada optužila je Pfizer za iskorištavanje epidemije meningitisa za testiranje svog lijeka bez ikakva dopuštenja, što je pridonijelo smrti neke od te djece i razbolijevanju druge.

Ne-mili događaj iz 1996. nigerijska je vlada pred sud iznijela 2007., a u tužbi je među ostalim tvrdila kako je Pfizer izdvojio oko 200 djece u improviziranom kampu za epidemiju i polovini dao netestirani antibiotik Trovan, dok je drugoj dao opasno nisku dozu sličnog lijeka drugog proizvođača.

Posljedice su bile nekoliko smrtnih slučajeva, dok je niz druge djece ostao bez vida, oštećen im je mozak, ostali su gluhonijemi ili paralizirani. Iz kompanije su istaknuli da je stopa smrtnosti visoka kod oboljelih od meningitisa i Washington Postu su dali interne dokumente u kojima navode smrti petoro djece koja su dobila Trovan, i šestero djece koja su uzimala drugi lijek, s tim da se u dokumentima ne utvrđuje veza između smrti i uzetih lijekova.

Cijelu je aferu pokrenuo Post 2000., kad je objavio rezultate jednogodišnjeg istraživanja zloporabe lijekova u zemljama u razvoju. Rezultati istraže koju je provela nigerijska vlast nakon toga misteriozno su nestali da bi ih Post naknadno našao i objavio. U njima je pisalo kako su tijekom testiranja prekršeni nigerijski zakoni, Helsinška deklaracija i UN-ova Povelja o pravima djece. Pfizer je djeci dao oralno Trovan, iako se taj lijek nikad prije nije davao djeci, a roditeljima nije rečeno da su dio testiranja. Da-pače, panika od epidemije iskorištena je kako bi se stekao dojam da je riječ o humanitarnoj pomoći. Lijek se nikad nije smio rabiti na djeci u SAD-u, a nakon kasnijih istraživanja upotreba mu je ograničena i za odrasle. U Europskoj uniji, pak, lijek je u potpunosti zabranjen 1999.

Najveća farmaceutska kompanija svoje prve korake napravila je još 1849. kada su se Charles Pfizer, kemičar, i Charles Erhart, slastičar, udružili i osnovali tvrtku za prodaju kemikalija na veliko. Stari je Pfizer u međuvremenu praktički slučajno našao način kako proizvesti limunsku kiselinu koju i danas kompanija prodaje proizvođačima pića. Do kraja stoljeća mlada kompanija već je proizvodila niz farmakoloških proizvoda i imala urede u New Yorku i Chicagu, ali prava prilika doći će s otkrićem penicilina u Britaniji i potrebom za razvijanjem sustava proizvodnje penicilina u velikim količinama.

Kako je Pfizer imao ozbiljnu ekspertizu u fermentaciji bio je u znatnoj prednosti i ubrzo posjedovao najveći pogon za proizvodnju penicilina na svijetu. Igrom slučaja i povijesti početni problemi pri proizvodnji (plivajuća količina i kvaliteta) riješeni su kad je vladin znanstvenik na jednoj tržnici naletio na drugi oblik penicilinske pljesni u dinji. Upravo je korištenje te varijante osjetno poboljšalo proizvodnju penicilina. Na kraju Drugog svjetskog rata vlada proizvodnju prepušta civilnom sektoru i Pfizer prvi put službeno ulazi u proizvodnju lijekova.

Na prvi pogled možda je teško vjerovati, no penicilin je kompaniji donio tek kratkoču korist. Brzo usvajanje proizvodnje diljem svijeta sušilo je nje-govu cijenu i učinilo proizvodnju ne pretjerano profitabilnim pothvatom. Zahvaljujući liderstvu tadašnjeg predsjednika Johna McKeena, Pfizer je ipak uspio ostvariti novu komparativnu prednost otkrivši oksitetraciklin, antibiotik široke namjene, za razliku od penicilina ili streptomicina. Taj se lijek pokazao učinkovitim protiv stotinjak različitih bolesti.

To nije samo po sebi bilo dovoljno za lansiranje Pfizera u prvi razred farmaceutske industrije, zarini i presudni dodir dao je upravo McKeen, korištenjem nekonvencionalnih marketinških strategija. Kompanija je prvi put od svog nastanka počela prodavati svoj lijek izravno bolnicama i ljekarnama, zaobilazeći tako tradicionalne distribucijske kanale. Uskoro su te strategije prerasle u postavljanje temelja za novi trend protuzakonitog oglašavanja i obmanjivanja javnosti.

Sredinom 50-ih Pfizer je naveo imena osmero izmišljenih liječnika i u reklami ih koristio kao osobe koje preporučaju njihov lijek. Lažno i protuzakonito oglašavanje tako će uskoro postati njihov potpis do današnjih dana. Inovacija im u to vrijeme nije bila posebno jaka strana, bili su bolji u posuđivanju tuđih rezultata istraživanja i preštrikavanja u svoje varijante lijekova koje su uspješno prodavali. Tijekom 60-ih i 70-ih to će se promijeniti i kompanija će postati tradicionalni farmaceutski igrač s jednim od najjačih odjela za razvoj i istraživanje.

Do početka 90-ih kompanija će poslovati u više od 140 zemalja svijeta uz 5,7 milijardi dolara neto prodaje. Danas najpoznatiji po Viagri, Pfizer ima prihode od oko 50 milijardi dolara (2009.), neto prihod od 8,6 milijardi dolara te nekih 116 tisuća zaposlenih diljem svijeta. Kada je riječ o povicima za svježom krvi, valja spomenuti da je upravo Jeffrey Kindler prije četiri godine doveden s istom idejom, kao novi čovjek s tek četiri godine staža u kompaniji. Usprkos nekoliko vrlo jakih brendova, Pfizeru će brzo trebati novi hitovi, a čini se i nešto drugačiji odbor jer je teško očekivati da će se kompanija korjenito izmijeniti ako je vodi istih 15 staraca upitnih kompetencija u pogledu farmaceutske industrije.