Katedra za računovodstvo

Fer je vrijednost jedno od najvećih zala u financijskom izvještavanju, čulo se, među ostalim, na okruglom stolu Katedre za računovodstvo. Žustro se raspravljalo o standardima financijskog izvještavanja u Hrvatskoj i svijetu.

O krugli stol ‘Financijsko izvještavanje i revizija u uvjetima krize’, koji je organizirala Katedra za računovodstvo, izazvao je žustru raspravu o standardima financijskog izvještavanja. Prof. dr. sc. Danimir Gulin, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, u svom je predavanju konstatirao da je danas u financijskom izvještavanju na snazi odnos sukoba i mirenja dvaju ključnih aktera, odnosno država i financijskih institucija, za koje kaže da preuzimaju vođenje i razvoj fenomena financijskog tržišta.

Gulin je ukazao na činjenicu da je većina najkrupnijih kompanija na svijetu na Njuzorškoj burzi, njih više od 35.000, dok ih 95 posto revidiraju četiri velike revizorske kuće. Gulin je izjavio kako je u financijskom izvještavanju u 20. stoljeću uveden niz metoda, naročito fer vrijednost, koje ukazuju na to da korporacije de facto preuzimaju vlast. Prof. dr. sc. Marijana Ivanov izrazila je mišljenje da je fer vrijednost jedno od najvećih zala u financijskom izvještavanju, zbog kojeg dolazi do razdvajanja financijskog i realnog fenomena koji stvara posve virtualni svijet nominalnih vrijednosti.

“Fer vrijednost omogućuje da se pokazuje mnogostruko veća vrijednost kompanija za vrijeme ekspanzije tržišta, dok se u vrijeme kontrakcije tržišta iskazuju sve zablude i zlo koje su posljedica takvih nerealnih procjena”, kaže Ivanov. Primjenom različitih standarda u situaciji smo da financijski podaci nisu usporedivi, što nema smisla. Danas se korištenjem standarda koriste metode koje pogoduju investitorima, tvrdi Gulin. On smatra da računovodstvene profesije u krizi trebaju štititi interese države, investitora i radnika. Elementi koji često nedostaju u praksi ispravna su primjena zakona, nepristran nadzor regulatornih tijela te stalna kontrola menadžmenta.

Prof. dr. sc. Lajoš Žager, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, rekao je da su glavni ciljevi revizije stvaranje realne slike poslovanja kompanija te zaštita interesa vlasnika kapitala. U uvjetima krize i primjenom različitih standarda dolazi do neodgovarajućeg financijskog nadzora kao i do povećanog broja prijevara.

“Nadzor revizorske profesije ključan je u ekonomskoj krizi. Međutim, pošto u reviziji nema egzaktnosti, te zato ni usporedivosti, nadzor je kompliciraniji i postavlja se pitanje kako učinkovito nadzirati. Profesija mora dozvoliti na način da se osigura kontrola kvalitete rada, interna kontrola kvalitete revizorova rada, kao i eksterni nadzor kvalitete revizora”, zaključuje Žager.

Hrvatska revizorska komora mjerodavna je za provjeru kvalitete rada revizora i njezin je nadzor ključan. U Hrvatskoj je uveden i novitet na području nadzora, odnosno Odbor za javni nadzor, koji, prema izjavama sudionika okruglog stola, funkcionira odlično. Damir Kaufman iz Ministarstva financija ističe da je Odbor za javni nadzor donio kvalitativnu promjenu te da se on sastoji od članova koji zastupaju različita stajališta i na taj način pridonose kvaliteti rada Odbora. Kaufman je izjavio da Hrvatska revizorska komora provodi niz nadzora nad revizijom te ustvrdio da se ta profesija nije navikla na nadzor, ali će to morati naučiti.

Ivica Smiljan, predsjednik Odbora za standardne financijskog izvještavanja, složio se da je primjena standarda u praksi upitna, pogotovo u uvjetima krize. Za njega je temeljno pitanje je li moguće fer prikazivanje imovine u uvjetima krize.

“Usklađivanje zakona sa stečevinom Europske unije odradili smo kvalitetno. Međunarodni standardi koje ćemo primjenjivati smatram upitnima, ali nemamo izbora u tom pogledu jer ih primjenjuju sve članice Europske unije. Zanimljivo je da Francuska, Njemačka, pa čak i Engleska žestoko kritiziraju standard fer vrijednosti, a onda glasuju za njegovu primjenu. Tko zna kakve nevidljive sile na kraju ipak pobijede da stvari ostanu kakve jesu”, zaključuje Smiljan.

Hrvatska je Salfordu bolna točka jer dosad nije uspio ništa kupiti iako se pojavljivao kao kupac KIM-a, Milsa i Kalničkih voda, isto kao što ni u Sloveniji nije uspio preuzeti Ljubljanske mljekarne, zbog čega se odlučio na teži put s pomoću greenfield-investicije. U novu mljekaru u gospodarskoj zoni Kukuzovac pokraj Sinja Salford planira uložiti sedam-osam milijuna eura i postići proizvodnju od stotinu tisuća litara mljeka na dan.

“U fazi smo projektiranja i dobivanja dozvola, očekujemo da bi proizvodnja mogla početi za godinu i pol”, kaže Slobodan Petrović iz Salforda. U početku će to biti 50 tisuća litara mljeka na dan, ali cilj im je biti među tri-četiri najveće mljekare u Hrvatskoj. Danube Foods već isporučuje mljeko na hrvatsko tržište preko bosanskog Mlijekoprodukta u vrijednosti od 10-ak milijuna eura na godinu. Riječ je uglavnom o robnim markama. “Nadamo se kako će nova mljekara u Sinju investirati u hrvatski primarni sektor kao što to čine ovdašnje mljekare i utjecati na povećanje proizvodnje mljeka u Hrvatskoj”, komentiraju potez konkurencije u Dukatu.

Ukupan je prihod svih tvrtki iz Danube Foods grupe, preko koje posluje Salford, 340 milijuna eura. Među metama u Salfordovu portfelju najatraktivniji je Imlek (kojem su pripojene novosadska, za- ječarska i zemunsko mljekara) s prošlogodišnjim prihodom od 282 milijuna eura i neto dobiti od 14,3 milijuna eura. Fokusiran je na beogradsko područje, s najviše potrošača na malom prostoru, i sa subotičkom mljekarom drži više od 40 posto tržišta. Doduše, to može biti problem i za kupce zbog antimonopolskih ograničenja. Petrović pak kaže da Danube Foods drži najviše 30 posto tržišta (25 posto Imlek i pet posto mljekara u Subotici), no Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja već je dvaput utvrdila monopolski položaj.

Analitičari stoga pretpostavljaju da će veliki igrači poput Lactalis i Danonea prema potrebi podijeliti tržište. Vindija do sada nije pokazivala interes za veće akvizicije, no možda se aktivira u slučaju prodaje Salfordova portfelja u dijelovima. Ako i ne uspije, u sljedećih joj nekoliko godina ne prijeti neposredna opasnost od multinacionalki jer ima snažnu poziciju na hrvatskom tržištu. Lactalis bi pak, kao što je učinio u akviziciji rumunjske LaDorne i makedonske Idel Šipke, za širenje mogao iskoristiti zagrebački Dukat i njegov tim na čelu s Matom Zadrom koji se već dokazao na sličnim poslovima.

Druga atraktivna meta Bambi-Banat u recesiji bi lježe dvoumnenkaste stope rasta. U prvih devet mjeseci ove godine povećao je prodaju 21 posto, a prošle je godine ostvario 105 milijuna eura prihoda i dobit od 3,3 milijuna eura. Najpoznatiji Bambijev brend i tržišni lider jest keks Plazma, a crna čokolada drži 58 posto tržišta.

“Vjerujem da Kraš neće samo promatrati Bambijevu prodaju. Ostali domaći konditori nemaju snagu za tu utrku jer je Salford s Bambijem napravio odličan posao, zato će njegova očekivanja biti visoka. Teoretski bi i Atlantic mogao biti zainteresiran, ali ne bude li se transakcija odvijala u sljedećih šest do 12 mjeseci”, kaže Perić. U BiH Salford u portfelju ima najveću mljekaru Mlijekoprodukt te banjalučku i sarajevsku mljekaru.

Osim Danonea i Lactalis u kontekstu preuzimanja mljekarskog biznisa često se spominju velike ruske mljekare Unimilk i WBD. No čini se da je konsolidacija započela prije u Rusiji nego na Balkanu pa je prošlog tjedna PepsiCo preuzeo WBD za visoke 5,4 milijarde dolara, odnosno čak 18 puta EBITDA, a Danone se prije udružio s Unimilkom. Analitičari očekuju da bi Salford mogao prodati svoje najbolje kompanije za 12 puta EBITDA, što je, primjerice, u Imlekovu slučaju otprilike 185 milijuna eura.

PepsiCo je uz Coca-Cola i Agrokor glavni kandidat za preuzimanje Knjaza Miloša, koji drži 40-ak posto tržišta u mineralnim vodama, a u izvorskim također se povećava udio koji je sada 20-ak posto. Salford, inače, kao menadžmentska kompanija samo upravlja kapitalom koji je u vlasništvu fonda New World Value. Tko stoji iza tog fonda, nije poznato osim da je riječ o brojnim međunarodnim ulagačima. U kuloarima se pak uglavnom spominje rusko-židovski kapital. Salford se često povezivao i s kontroverznim srpskim biznismenom Milanom Bekom, no Petrović tvrdi da u fondu nema srpskog kapitala.

Tko god bili, ulagačima je u interesu da što prije prodaju tvrtke kako bi mogli doći do novog kapitala. “Potrošili smo svu gotovinu”, kaže Petrović. Procjenjuje se da, iako više nije moguće ostvariti planiranih 25 do 30 posto prinosa, Salford neće biti razočaran jer je uspio osvojiti golem tržišni udjel s relativno malim ulaganjem. Sigurno je pak da u regiji počinje igra velikih brojeva.