Zoran Posarić, Abies

Službeni turistički podaci za ovu godinu još nisu poznati, ali očekivanja za sljedeću sezonu, barem ona hrvatske Vlade, jesu. Treba ponoviti, ako ne i nadmašiti dosad poznate podatke koji govore o 4,5 posto rasta. Hoće li to biti moguće, uvijek ovisi o tome koga se pita, a zanimljivo je da se oni koji goste dočekuju podosta razlikuju u mišljenjima.

Kao što su 2010. godine fizički pokazatelji turističkog prometa u zemlji bili malo bolji nego prethodne, slična se ostvarenja mogu očekivati i sljedeće godine. U financijskom smislu tako u Udruženju kampera očekuju nastavak prošlogodišnjeg trenda, a to je znatno manja potrošnja. Naravno, to je razumljivo i očekivano s obzirom na izmijenjeno ponašanje potrošača, što je posljedica globalne gospodarske krize.

• Ni poslovni rezultati turističkih društava neće biti spektakularni, što je posljedica poznatih uvjeta poslovanja koje stručne udruge našeg sektora već godinama navode kao prepreku uspješnijem poslovanju. Dapače, očekujem da će poslovni rezultati društava biti lošiji nego oni prethodne godine. Osim toga u 2010. imali smo puno manje investicija nego prethodnih godina, a investicije se neće pokrenuti ni u 2011., što srednjoročno i dugoročno zabrinjava – kaže Veljko Ostojić, predsjednik Izvršnog odbora Kamping udruženja Hrvatske.

Ključni element koji će obilježiti iduću godinu početak je provedbe Zakona o turističkom zemljištu, čije je reguliranje jedna od ključnih pretpostavki za budući razvoj turizma. Struka je pripremila konkretna prijedloge za izradu provedbenih akata, a njihov se stav, kažu, vodi načelima rasta konkurentske sposobnosti turizma i cilj mu je proizvesti dugoročno i održivo blagostanje za sve uključene strane.

• Očekujemo da ćemo sudjelovati i da će se konzultirati s nama u donošenju uredbi. Nažalost, postoji mogućnost da se neadekvatnim rješenjem proizvede pogrešan učinak pa da ne ostvarimo podlogu za rast i razvoj, čak i onemogućimo nastavak održivog poslovanja za tvrtke koje danas posluju – kaže predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske Kristian Šustar koji smatra kako su mjere koje je Ministarstvo turizma poduzelo putem HTZ-a pozitivno utjecale na rast prepoznatljivosti Hrvatske kao odredišta te da daju iznimno kvalitetne rezultate.

Kriza se možda ponajviše osjetila u sektoru restoratera koji su u turističkom proizvodu vrlo važni iako se na njih često zaboravlja. Istraživanja touroperatora tako pokazuju da je za goste ponuda restorana vrlo visoko na ljestvici važnosti pri donošenju odluke o nekom odredištu, a problemi domaćih restoratera do sada ostaju neriješeni.

• Sljedeća godina bit će teška i ne znam kako ćemo je prvesti kraju. Najveći ceh ove krize platili smo upravo mi. Naravno da ima lokala koji posluju dobro i koji će preživjeti, ali mnogo ih je u problemima – kaže predsjednik Udruge restoratera Miroslav Folnegović. Iako nije optimist, Folnegović smatra kako bi restoraterima moglo pomoći smanjenje različitih davanja, ponajprije poreza na dodanu vrijednost. Sljedeća godina za restoratore tako će uvelike ovisiti o tome hoće li se njihov PDV izjednačiti sa smanjenom stopom koju plaćaju druge turističke djelatnosti, a koja je 10 posto umjesto sadašnje pune stope od 23 posto.

U ovoj godini za male i obiteljske hotele bilo je presudno zadržavanje istih cijena kao i prethodne godine, a ponuda je bila na istoj ili čak višoj razini kvalitete. Predsjednik Udruge malih i obiteljskih hotela Šime Klarić smatra kako je upravo to bilo najvažnije za zadržavanje gostiju, ali i privlačenje novih, i naposljetku uspješnu sezonu.

U sljedećoj godini važno je da se nastavi rad na smanjenju parafiskalnih nameta, što je zadaća kako države tako i lokalnih samouprava. Osim toga važno je da se riješe problemi koji muče sve poduzetnike, pa tako i male hotelijere, a to je ponajprije pitanje likvidnosti.

• Očekujemo lagani rast potrošnje po gostu, kao i rast broja dolazaka sljedeće sezone, a posebno nas veseli oporavak naših glavnih emitivnih tržišta kao što je Njemačka – kaže Šime Klarić, predsjednik Udruge malih i obiteljskih hotela.

Na tržište se plasiraju namjenski uzgojena drvca, jer zabluda je da divljom sjećom šuma, barem u većim razmjerima, uopće možete doći do jednokomjerno formiranog drvca. Veći je problem to što se kod nas uvozi roba niske kvalitete, dakle jeftinije i nekvalitetne vrste, koje u nabavi dođu od osam do 15 eura, jer za drvca kakva se prodaju u Europi, čije se cijene kreću od 60 do 100 eura, naši kupci nemaju novca.

Tužna je činjenica da je stanje na tom tržištu pravi odraz stanja u državi, dakle neorganizirano je i bez strategije. Hrvatska bi mogla izvoziti barem dvaput više nego što godišnje uveze, a posebice kad bi se fokusirala na kvalitetne vrste jela – kaže Žgela dodajući da Hrvatske šume već cijelo desetljeće razvijaju program utegnjenih drvaca, te da treba uzeti u obzir kako niska cijena uločenih borova poziva na oprez.

Naime, njegovu cijeni čini sam supstrat, dakle klijanac stoji 15 kuna, presađivanja u raznim fazama rasta do 12 kuna, a tu su još tegla, ljudski rad, čuvanje i briga do prodaje, potom teža manipulacija i distribucija do prodajnog mjesta. Na slični su problem upozorili i drugi sugovornici, posebice oni koji muku muče s vrtlarskim uzgojem uločenih drvaca i svjesni su razine troškova.

No, treba naglasiti da i mnogi naši mali proizvođači uzgajaju nekvalitetnije vrste smreka i jela. Ipak, najviše cjenovno povoljnijih i bez obzira je li riječ o rezanim ili utegnjenim borovima, u Hrvatsku stižu iz uvoza i distribuiraju se u velikim trgovackim centrima poput Baumaxa ili Bauhausa. Domaci proizvođači izbjegavaju usporedbu s trgovackim centrima uz napomenu da se kvaliteta uvoznih drvaca nikako ne može mjeriti s njihovima.

Lani je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, uvezena 141 tisuća drvaca u vrijednosti od 970 tisuća eura, a godinu prije 84 tisuće u vrijednosti od 826 tisuća eura. Osim toga dio se prodaje direktno u rasadnicima, vrtnim centrima te na uličnim prodajnim mjestima.

Među najvećim domaćim distributerima ističu se MBM, Abies, Hortina i Ponik-promet. Abies d.o.o., tvrtka specijalizirana za šumarstvo i vezane djelatnosti, u posljednje je četiri godine uspjela podignuti rasadnik za uzgoj šumskoga sadnog materijala i repromaterijala za uzgoj božićnih drvaca, a od sljedeće godine uvodi certifikat GlobalGAP jer zaokruživanjem proizvodnje namjerava već sljedeće godine krenuti u osvajanje EU tržišta.

U 2009. godini tvrtka je imala 800 tisuća kuna prihoda, a ove očekuje milijun. Direktor Zoran Posarić kaže: – Imamo znanja i know-how austrijskih i španjolskih partnera, a trenutačno na proizvodnim plohamima imamo 150.000 komada drvaca. Definitivno je jasno da potražnja na zapadnim tržištima nije pala, ali je pala proizvodnja, pa tu svakako vidim svoju šansu.

Naime, za razliku od Hrvatske koja još ima mnogo hektara neobrađene zemlje, posebice na područjima koja ionako nisu za uzgoj klasičnih poljoprivrednih kultura, cijena zemlje za uzgoj drvaca u EU vrlo je visoka.

Mladen Baković, direktor tvrtke MBM koja se već 20 godina bavi svim vrstama prodaje i uzgoja hortikulturnih proizvoda i ima sedam vrtnih centara diljem zemlje, kaže da ni pet posto prihoda ne ostvaruje na borovima, iako ima dio svoje proizvodnje, a dio uvozi.

• Nema sumnje u velik izvozni potencijal tog tržišta, jer je, primjerice, kvalitetno drvo vrste Abies nordman koje danas, vrtlarski uzgojeno i ulončeno, stoji barem 60 do 70 eura, još prije pet godina na EU tržištu stajalo tripot manje. To govori o tome da ga na tržištu nema dovoljno.

Ipak, danas se kod nas uzgaja pretežno Picea abies ili Picea puges, koje ne zadovoljavaju kriterije tržišta Europe, pa s te strane nismo konkurentni. Ne treba to ni čuditi jer država u bilo koji oblik hortikulture 20 godina nije uložila ni sredstva, ni poticaja, ni vrijeme za razvoj neke strategije.

A osim toga na tako rascjepkanim malim uzgajalištima vlada i mnogo neznanja – pomalo gorko objašnjava Baković, dodajući da je prije nekoliko godina namjeravao pokrenuti proizvodnju upravo Abies nordman, no uvučen u birokratski vrtlog shvatio je kako nema šanse da u zakup ili u vlasništvo dobije dovoljno kvalitetne zemlje za uzgoj 100.000 sadnica.

Hortina se bavi projektiranjem krajobraznog uređenja, održavanjem, orezivanjem stabala te uzgojem i prodajom božićnih drvaca te kombinira prodaju božićnih drvaca iz vlastite proizvodnje i iz uvoza u omjeru 80 posto proizvodnje i 20 posto uvoza. Uzgojem i prodajom borova tvrtka ostvaruje tri do pet posto prihoda.

• Držimo visoko mjesto na ljestvici kad je riječ o kvaliteti i stoga su nam konkurenti domaći proizvođači. Trgovačke centre ne smatramo konkurencijom jer kvaliteta njihove robe nije ni približna našoj. Dio našeg asortimenta prodajemo ostalim vrtnim centrima u Hrvatskoj, a dio prodajemo sami u krugu svoga vrtnog centra u Sopetu ili na predviđenim prodajnim mjestima u Zagrebu – kaže Ivana Đuka, direktorica Hortine.

Zaključimo, iako je naizgled riječ o maloj tržišnoj niši s relativno niskim prihodima, svi naši sugovornici tvrde da je to dobar posao s velikim potencijalom, no uza strategijsku pomoć države kako bi barem netko mogao živjeti primarno od uzgoja božićnih drvaca, jer ulaganja u posao nisu mala, povrat nije brz i čeka se od četiri do sedam godina uz, naravno, mnogo rada.