Botoks u Hrvatskoj

Hrvatska ne zaradi nijedan posto na godinu od 80-ak milijardi dolara koje se okreću u medicinskom i lječilišnom turizmu. Zarađuje mnogo manje nego zemlje koje su nekonkurentnije u tom sektoru.

Od 80-ak milijardi dolara koliko se u svijetu na godinu okreće u medicinskom turizmu, Hrvatska ne zaradi nijedan posto iako je povijest hrvatske turističke industrije začeta u 19. stoljeću baš na medicinskom turizmu. Tu impozantnu zaradu od medicinskog turizma dijele Tajland, Filipini, Malezija, Indija, Meksiko… Od hrvatskih susjeda jedino se Mađarska posljednjih godina uspjela brendirati kao medicinsko-turistički poželjna premda nema ni more ni klimu kakva je u Hrvatskoj. No ima nešto drugo, niske cijene medicinskih usluga kao što ima i Hrvatska, ali očito je Mađarska mnogo bolje promovirala tu svoju jedinu prednost u odnosu na ostala mnogo jača turistička odredišta.

Hrvatska se posljednjih 20-ak godina vraća medicinskom turizmu; talasoterapiji na obali i u toplicama na kontinentalnom dijelu. Osim uobičajenih medicinskih programa rehabilitacijskog tipa medicinskim turistima nude se preventivni i wellness programi, stomatološke usluge te estetska kirurgija. U hrvatskim medicinsko-turističkim ustanovama je oko šest tisuća kreveta, od kojih je samo trećina namijenjena osiguranicima HZZO-a.

Iako se o važnosti razvoja medicinskog turizma u Hrvatskoj posljednjih godina učestalo govori, zasad je prvi i jedini centar za zdravstveni turizam Thalassotherapija u Opatiji, osnovana davne 1957. godine kao lječilište. Zahvaljujući inovacijama u rehabilitaciji srčanih bolesnika Thalassotherapija je unatrag nekoliko godina postala vodeći medicinski centar ne samo u hrvatskim okvirima nego u ovom dijelu Europe. Svoju je ponudu taj centar medicinskog turizma zaokružio Thalasso Wellnessom, programom trenutačno veoma traženim u svijetu.

Tako u Opatiju posljednjih godina na liječenje u velikom broju dolaze Austrijanci, Nijemci i Talijani kao što su to činili potkraj 19. i početkom 20. stoljeća kad je to mjesto 1889. Austro-Ugarska proglasila lječilištem, novim europskim medicinskim središtem namijenjenim kraljevskim dinastijama. Dogodilo se to zahvaljujući ustrajnosti Austrijanaca; balneologa Juliusa Glaxa, koji je proučavao iscjeliteljski utjecaj mora i sunca, i glasovitog kirurga Theodora Billrotha te Leopolda Schroettera von Kristellija, osnivača bečke laringologije. Budući da su Glaxo i Billroth i umrli u Opatiji, vjerojatno su dulje vrijeme i živjeli na Kvarneru. To potvrđuju i njihovi potpisi u ‘zlatnoj’ knjizi opatijskih gostiju među kojima su bili kraljevi, kraljice, prinčevi i princeze te nižerangirani plemići i plemkinje onoga doba.

Od 50-ih godina prošloga stoljeća u Thalassotherapiji liječe se i pučani, što znači da im medicinske usluge i boravak plaća zdravstveno osiguranje. No kapitalizam je Opatiji, a i Thalassotherapiji, dao novo lice, samo što se umjesto pripadnika kraljevskih obitelji u tome medicinskom centru liječiti mogu svi oni koji to mogu platiti. I ne samo liječiti, moguće je ondje i smršavjeti, tu uslugu vrlo često koriste bogati Rusi, a cijena dvotjednog tretmana ne stoji ni tisuću eura. Talijani prednost daju izgledu pa duh i tijelo harmoniziraju u wellnessu, a Skandinavci liječe reumu pod kvarnerskim suncem.

No nije Opatija bila ni ostala jedino medicinsko-turističko odredište na Jadranu iako je u Kristalnom dvorani njezina najstarijeg hotela Kvarner bila prva ‘thalassotherapija’; kupke morskom vodom. Vrlo brzo pridružili su joj se Crikvenica, koja i sad ima Thalassotherapiju, ali i Lovran i Veli Lošinj. Lječilišni turizam na Hvaru još je stariji od opatijskog, njegov razvoj započeo je 1868. godine osnivanjem Higijeničkog društva, koje je bilo prvo europsko turističko udruženje. Iako turizam potkraj 19. stoljeća ni izbliza nije imao važnu gospodarsku ulogu kakvu ima danas, sanatoriji u Opatiji i okolnim mjestima radili su tijekom cijele godine i bili puni gostiju.

Prema procjenama Treatment Abroada, jedne od najvećih europskih agencija za medicinski turizam, hrvatski medicinski turizam ima veliki potencijal, ali treba i velike investicije, potporu ministarstava zdravstva i turizma te promociju na svjetskoj razini. Na tu temu održana je prošle godine prva konferencija u Vodicama. Doc. dr. sc. Miljenko Bura, zagrebački estetski kirurg i predsjednik Medicinske grupe d.o.o., tada je najavio gradnju prvoga medicinskog-turističkog centra u Vodicama vrijednog 30 milijuna eura.

Izvanseonska popunjenost hotelskih kapaciteta i jest cilj i prednost medicinskog turizma kad je riječ o Istri, Kvarneru i Dalmaciji. Razvojem te grane turizma sezone bi trajala cijelu godinu, a zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge medicinskog turizma ima duž hrvatske obale i otoka.

Poznato je lječilište za alergičare i one koji pate od bolesti dišnog sustava u Velom Lošinju, u Makarskoj usluge medicinskim turistima pruža Biokvka, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju i hotel, gdje suvremenim tretmanima liječe reumatoidne i respiratorne bolesti, te pružaju postoperativnu rehabilitaciju. Slična je i bolnica Kalos u Veloj Luci na Korčuli gdje u terapiji upotrebljavaju i ljekovito blato.

Osim spomenutih ustanova u kojima radi vrlo kvalitetan medicinski kadar i koje su dobro opremljene, duž jadranske obale postoje ordinacije za estetsku kirurgiju i stomatologiju koje pružaju usluge strancima. Većina ih dobro posluje samo u turističkoj sezoni, izuzev Termi Selce, medicinske ustanove koju vodi liječnica Vlasta Brozičević, a u kojoj se rehabilitiraju najpoznatiji hrvatski sportaši među kojima su Janica i Ivica Kostelić, ali i neki svjetski.

Strance posebno zanimaju usluge hrvatskih stomatologa jer su tri puta jeftinije nego, primjerice, u Velikoj Britaniji, a odnos je cijena takav i kad je riječ o estetskim operacijama i ostalim medicinskim uslugama. Estetski kirurzi u hrvatskim turističkim odredištima imaju sve više posla, a više od polovine njihovih pacijenata strankinje su koje korigiraju grudi i lice. Umjesto da plate takvu operaciju u nekoj zapadnoeuropskoj državi i do deset tisuća eura, u Hrvatskoj ih stoji nešto više od četiri, a usput se odmore. Među pacijentima hrvatskih liječnika ima i slavnih osoba, kod opatijskog kirurga Zorana Žgaljardića glumac Armand Asante botoksom je glačao bore, a taj tretman u Hrvatskoj stoji do četiri tisuće kuna i sedam puta je jeftiniji nego u inozemstvu.

Osim na moru Hrvatska ima što ponuditi na kontinentu, pogotovo u Zagrebu gdje bi se dobrom promo-cijom moglo dovesti mnogo stranaca na medicinske tretmane po njima više nego prihvatljivim cijenama. Prije nekoliko godina Amerikanka hrvatskog podrijetla bila je na ginekološkoj operaciji u Zagrebu jer je kompletna medicinska usluga, zajedno s putnim troškovima i smještajem, bila nekoliko puta jeftinija nego u New Yorku. No to nije usamljen slučaj, sve više stranaca traži usluge hrvatskih liječnika, pogotovo otkako se mijenja slika Hrvatske u svijetu koja se promidžbom na sve moguće načine želi osloboditi stereotipa balkanske zemlje.

Kontinentalna Hrvatska obiluje i brojnim toplicama koje su dugo bile samo lječilišta, a sad, zahvaljujući novim sadržajima, postaju središta medicinskog turizma. Zasad u tome prednjače Daruvarske toplice čija je ljekovitost poznata još iz antičkog doba. Legenda kaže da je rimski car Hadrijan liječio u Daruvaru rane zadobivene u bitkama, a osim njega ondje su bili i još neki poznati vojni zapovjednici iz davne prošlosti. Uz klasične medicinske sadržaje u Daruvarskim toplicama imaju sportsku dijagnostiku i rehabilitaciju te wellness. Osim u tim toplicama wellness centri postoje i u Termama Tuhelj i Jezerčici te Toplicama Sveti Martin.

No medicinske usluge mogu se dobiti i u odavno poznatim Stubičkim Toplicama gdje je ljekovita moć termalne vode otkrivena u 13. stoljeću, a lječilište je sagrađeno tek 1811. godine. Učinjeno je to po zamisli i na račun Maksimilijana Vrhovca, zagrebačkog biskupa, prvi bažen nazvan je Maksimilijanova kupelj, a drugi Dijanine kupelji… Svake od hrvatskih toplica: Krapinske, Varaždinske, Bizovačke, Istarske, kao i one u Topuskom, Naftalan u Ivanić Gradu i Lipik, imaju svoju povijesnu priču. Hoće li te toplice u budućnosti konkurirati europskim (ustanove medicinskog turizma na hrvatskoj obali u mnogo boljoj su poziciji), tek ćemo vidjeti. Sve ovisi o kreativnosti i financijskom ulaganju onih koji povijest i tradiciju tih toplica, ali i ostalih odredišta medicinskog turizma u Hrvatskoj, trebaju prezentirati strancima kao nezaobilazno medicinsko-turističko odredište.