BIZNIS

Dva desetljeća rada Šime Krasić kao glavne državne revizorice obilježena su dosad najvećim financijskim prijevarama u državnim financijama. Slično je i s djelovanjem u druga komercijalne revizije – nakon njihova osnutka dogodile su se dotad nezabilježene malverzacije u hrvatskom gospodarstvu. Neučinkovitost i državne i komercijalne revizije, međutim, nije zaustavila ili barem usporila bujanje revizora, osobito internih revizora u državnim financijama i tvrtkama u državnom vlasništvu. Usporedno je osnovana i ukinuta pa ponovno osnovana i Financijska policija. No i ta institucija nije bila, a nije ni danas, djelotvorna u pravodobnom otkrivanju i sprečavanju financijskih prijevara.

U kojem će se smjeru razvijati državna revizija u Hrvatskoj bilo je (pametnima) jasno odmah kad je 1994. napokon počeo raditi Državni ured za reviziju pod upravom Šime Krasić. Razdoblje osnutka i konstituiranja Državnog ureda za reviziju obilježila je iznimno dobra suradnja Šime Krasić i Vlade čije je financijsko poslovanje trebala nadzirati. Već se iz te suradnje moglo zaključiti koliko će biti djelotvorni Državni ured za reviziju u suzbijanju financijskih prijevara u državnim financijama.

Suradnja Šime Krasić bila je plodonosna osobito s premijerom Nikicom Valentićem koji je omogućio useljenje Državnog ureda za reviziju u zgradu u najužem središtu Zagreba, na početku Tkalčićeva ulice (nakon sudski izigranih prava prijašnjih vlasnika zgrade na povrat u nacionalizaciji oduzete imovine).

O radu Šime Krasić možda od svega najviše govori podatak da je cjelokupan radni staž stekla u državnoj upravi. Na web-stranici Državnog ureda za reviziju još se može pročitati: ‘Šima Krasić, po zanimanju diplomirani ekonomist, priznati je financijski stručnjak s dugogodišnjim radnim iskustvom u tijelima državne i lokalne uprave, gdje je obavljala niz odgovornih funkcija na poslovima planiranja i ostvarivanja javnih prihoda te izvršavanju proračuna i financiranju javnih potreba.’

Osnutak dviju druga komercijalnih revizora (na temelju kojih je osnovana današnja Revizorska komora) bio je pravi cirkus. U svibnju 1993. Ministarstvo financija izdalo je otprilike 1.600 privremenih certifikata ovlaštenih (komercijalnih) revizora. Ti su privremeni certifikati vrijedili samo dvije godine jer od 1. srpnja 1995. svi su revizori morali polagati revizorski ispit.

I, naravno, prema prvim revizorskim izvještajima neupućeni bi pomisli da je hrvatsko gospodarstvo među najuspješnijima u svijetu. Od privremenih ovlaštenih revizora mogao se u to vrijeme naručiti izvještaj za nekoliko stotina njemačkih maraka, s ocjenom poslovanja prema želji naručitelja revizije. U Hrvatskoj u to vrijeme revizije nisu naručivali vlasnici kapitala radi kontrole uprava tvrtki kojima su povjerili svoj kapital, nego poslovodstva radi ocjene svojeg rada.

Ali nakon što se primaknuo rok za polaganje revizorskih ispita, u Gradskoj kavani u Zagrebu okupilo se 30-ak nezadovoljnih posjedovatelja privremenih certifikata i Ministarstvu financija postavilo zahtjev da bez polaganja ispita izda trajne certifikate ovlaštenog revizora svim posjedovateljima privremenog s 20 godina radnog iskustva. Ministarstvo financija odbilo je tako postavljen zahtjev.

Nezadovoljni odbijanjem Ministarstva financija, sudionici skupa u Gradskoj kavani osnivaju u veljači 1995. Udrugu hrvatskih revizora ‘Benedikt Kotruljević’, paralelnu već osnovanoj Hrvatskoj udruzi revizora. Ništa od toga nije zaustavilo polaganje prvih revizorskih ispita na Ekonomskom fakultetu od 19. do 21. lipnja 1995.

Ali, na sveopće iznenađenje, Mijo Jukić, zamjenik tadašnjeg ministra financija Bože Prke, potpisuje odobrenje za polaganje paralelnih revizorskih ispita i Udruzi ‘Benedikt Kotruljević’. I tobožnje revizorske ispite Udruga ‘Benedikt Kotruljević’ organizira u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu, u ugostiteljskim objektima Brodvin u Slavonskom Brod i još nekim gostionicama.

Brojni državni revizori predvođeni Jozom Serdarušićem, pomoćnikom Šime Krasić, poželjeli su osim ispita za državnog revizora položiti ispit za komercijalnog revizora. Ispite su radije polagali u Kutlinim ugostiteljskim objektima nego na Ekonomskom fakultetu. Tražili smo na uvid papire na osnovi kojih je Ministarstvo financija odobrilo polaganje ispita za komercijalne revizore Udruzi ‘Benedikt Kotruljević’, ali Jasmina Keser, tadašnja pomoćnica ministra financija, odgovorila nam je da je taj ‘spis vjerojatno pogrešno odložen nekamo u gomilu arhiviranih spisa u podrumu zgrade Ministarstva financija i sad ga nitko ne može naći’.