JOŠKO MIKULIĆ Gromobran za Viaduktove poslove

Joško Mikulić nije u najbolje vrijeme preuzeo Viaduktovo kornilo. Do-duše, 2007. još se sve u građevinskom raju u Hrvatskoj činilo relativno dobrim. Poslova u cestogradnji na domaćem terenu još je bilo toliko da su veliki građevinari poput Viadukta mogli dobro živjeti na račun državne, točnije HAC-ove, blagajne. No već se tada znalo da će dugomu medenom mjesecu doći kraj i da će preživjeti samo oni koji se na vrijeme probiju na strana tržišta.

Viadukt je godinama bio orijentiran isključivo na domaće tržište gdje je uspješno živio u simbiozi s drugim građevinarima dijeleći poslove na gradnji cesta, zbog čega se Mikulić u početku morao suočiti s mnogo težim zadatkom – pronalaženjem izvoznih poslova. Za tvrtku bez iskustva i referencija na stranim tržištima koja je uz to naviknula na visoke cijene koje je postizala u Hrvatskoj nimalo lak zadatak. Za Mikulića je pak olakotna okolnost to što on, iako formalno predsjednik Uprave, ne nosi sav taj teret na svojim leđima. U najmanju ga ruku dijeli drugom dvojicom članova Uprave Ivanom Berketom i Damrom Kezeleom, koji su u Upravi Viadukta mnogo dulje od njega i jedni su od većih dioničara u prilično netransparentnoj vlasničkoj strukturi u kojoj je najveći dioničar Unipor grupa, u stečaju od 1998. U Viaduktu su, naime, nakon odlaska Dure Dekanovića, koji je na čelu tvrtke bio od 1996. do 2007., željeli mlađeg direktora, pa je prilikom dobio tada 43-godišnji Joško Mikulić. Do ulaska u Upravu sedam je godina u Nadzornom odboru bio predstavnik radnika i direktor Viaduktove tvornice za proizvodnju konstrukcijskih elemenata u Pojatnom, pa je to bio jedan od razloga za imenovanje na čelo Uprave. No ključne odluke i najveće poslove u Viaduktu još donose Berket i Kezele.

Isto tako zasluge za nove izvozne poslove kojima se Viadukt pokušava izvući iz vrlo loše financijske situacije ne pripisuju se samo Mikuliću kao prvom čovjeku kompanije. Najnoviji i najveći takav posao, ugovor između Viadukta, OAO Corporation Ural Industriala – Ural Polara i ruske banke RosDorBank o gradnji prometne i energetske infrastrukture u ruskoj oblasti Jamalo-Nenets u sljedećih deset godina ukupno vrijedan više od 14 milijardi eura, potpisao je Ivan Berket.

Mikulić je najčešće potpisnik objašnjenja Uprave u financijskim izvješćima ili tvrtkin predstavnik u sklanjanju posla kao što je bio ugovor o gradnji nove dionice autoceste na dijelu Koridora Vc kroz BiH. Viadukt je u prvih devet mjeseci zabilježio gubitak od 47,3 milijuna kuna, u isto je vrijeme lani imao dobit od 31,7 milijuna kuna, a prihodi su pali za 52 posto – na 448 milijuna kuna. Na negativan rezultat poslovanja znatno je utjecao pad investicijskog ulaganja i usporavanje realizacije ugovorenih poslova objašnjenje je Uprave.

Zbog situacije u Hrvatskoj i pogoršane likvidnosti tvrtka pokušava pronaći bilo kakve poslove u inozemstvu.

Joško Mikulić rodbinski je povezan s Milivojem Mikulićem, bivšim članom Uprave HAC-a, poslije pomoćnikom Božidara Kalmete i državnim tajnikom u njegovu i Ministarstvu regionalnog razvoja. Brat Milivoja Mikulića jest Ferdinand Mikulić, svušasnik i prokurist Dinarika (sada na rubu stečaja), koji je streljivito rastao kao podizvođač građevinskih radova u cestogradnji, baš kao i Skladgradnja braće Žužul koja su bila u mlosti bivšeg premijera Sanadera. Zajedničko im je mjesto podrijetla, Proložac pokraj Imotskog, i najčešće preplaćeni – poslovi s državom.

Mikulić uime Viadukta nastupa prema van. No to ne uključuje medije, od kojih poput većine građevinara bježi kao vrag od tamjana iako je riječ o tvrtki čije su dionice izlistane na burzi. Isto tako kao formalni šef tvrtke pojavljuje se u raznim aferama u kojima je Viadukt jedan od aktera. Tako se našao u središtu afere kao izvođač radova na brzoj cesti Gaženica – Zadar 2 zbog napuštanja cijene gradnje. Hanfa je istraživala pod kojim je okolnostima Viadukt pokušao preuzeti kontrolu nad zagrebačkom Vodoprivredom, čime bi došao u posjed golemih količina šljunka za građevinske radove. Sporni Audi A6 kojim se koristio Zdravko Livaković, državni tajnik u Kalmetinu ministarstvu i predsjednik NO-a HAC-a, bio je Viaduktov dar Upravi HAC-a. Viadukt je bio i glavni izvođač radova na čvoru Vučevica na Autocesti Zagreb-Split kojim je osiguran pristup Dugobabama, rodom selu Ive Sanadera, a posao je prepustio, kao i na Tunelu Mala Kapela, famoznoj Skladgradnji u vlasništvu braće Žužul. Na posljednjim parlamentarnim izborima Viadukt je bio jedan od najvećih donatora HDZ-a s 250 tisuća kuna, a HNS-u je dao 50 tisuća.

Viadukt je u cestogradnji po potrebi bio u savezu s gotovo svim tvrtkama koje su sudjelovale u tim radovima iako je u najčvršćem partnerstvu bio s Konstruktorom i Hidroelektrom. Na glasu je kao čovjek koji posao može napraviti brzo i kvalitetno, a, kao što bi rekli poznavatelji prilika, ni Viadukt ni njegov šef u priči o dijeljenju poslova u cestogradnji nisu ni čistiji ni prljaviji od ostalih. Bili su samo na pravome mjestu u pravo vrijeme.