Živi organizam

Podatak da na web-sadržaj otpada samo četvrtina ukupnog internetskog prometa i da se ta brojka i dalje smanjuje uznemirio je svijet. Jedni su počeli preispitivati svoje odluke o ulaganju u internetske stranice, drugi su se uplašili gubitka net-neutralnosti, no analitičari staju na loptu. Sve je to, kažu, posljedica brzih tehnoloških ciklusa.

Eksperimentalni arhitekti iz danskog studija Davida Garcije doskočili su sve češćem problemu gubitka sadržaja kao posljedice gašenja internetskih stranica, i to najavom osnivanja arhiva umrlih web-stranica u špilji Munižabi na Velebitu. Stotine web-stranica gasi se svakog dana konstantno brišući tragove kulture – objasnila je grupa entuzijasta motiv razvoja koncepta. Kronološki posložene na dno jedne od najvećih hrvatskih špilja, ‘pokojne’ web-stranice bile bi otisnute na tanke polikarbonske ploče veličine lista papira da bi se mogle projicirati na zidove. Projekt predviđa i mogućnost fotokopiranja pojedinih stranica u slučaju da ih posjetitelj poželi ponijeti sa sobom, odnosno njihovo prikazivanje na velikom ekranu za veće skupine posjetitelja. Smještaj na jedinstvenoj lokaciji jamčio bi stranicama životni vijek od više stotina godina, što bi bilo alternativno rješenje za tvrdi disk, koji traje mnogo kraće.

Američki časopis Wired na svojoj je rujanskoj naslovnici vrlo pompozno objavio svijetu da je web mrtav. I to s velikom sigurnošću, što potvrđuje točka iza naslova članka. Zanimljivo, ne treba zanemariti to što je većina čitatelja naslov najprije ugle- dala na Wiredovoj web-stranici, koja je i dalje prilično dobro funkcionirala i činila se svakakvom, ali mrtvom, bogme, ne.

Zaključak o kraju weba temelji se na podatku da se web (sadržaj kojim se svakodnevno ‘surfa’ s pomoću pretraživača, odnosno browsera, u HTML obliku isporučen preko HTTP-a) smanjuje u relativnom omjeru s ostalim sadržajem na internetu. Danas na web-sadržaj otpada četvrtina ukupnog internetskog prometa. Ta se brojka smanjuje nauštrb ‘peer-to-peer’ prijenosa podataka, VoIP-a, Facebooka, Netflixova ‘streaminga’ filmova, iTunesa i na tisuće drugih aplikacija koje se upotrebljavaju za izravan pristup funkciji ili sadržaju, a koje su se umnožile kao gljive poslije kiše s usponom pametnih telefona i bežičnoga širokopojasnog interneta.

Pretraživač i e-pošta više nisu toliko dominantni u uporabi. Pojavom ‘standalone’ aplikacija za određenu namjenu taj se omjer sve više mijenja. Korisnici se okreću prema zatvorenim ekosustavima i sve se više koriste internetom s pomoću specifičnih aplikacija na svojim računalima i mobilnim telefonima. Web možemo promatrati kao živi organizam koji se mijenja, prilagođava i evoluira i jedan je od važnih sastojaka cijelog sustava – smatra Luka Sučić, urednik web-portala Mackorsnik.

U praksi to znači da sve više ljudi nema potrebu pretraživati web jer sa svijetom komunicira tako da upali svoju aplikaciju za Facebook ili Twitter na pametnom telefonu i novosti pregledava s pomoću npr. Liderove aplikacije iPhone. Ti korisnici informaciju i uslugu žele odmah, ne žele gubiti vrijeme na web, i za svoj su komoditet spremni platiti. Jedini je problem za njih i kompanije koje su im premium uslugu spremne naplatiti što se koncept interneta temelji na tome da svatko na nj može plasirati što želi i može a da se pritom dostupnost nijednog sadržaja ne diskriminira (riječ je o načelu net-neutralnosti). Dokidanjem net-neutralnosti omogućuje se stvaranje tzv. dvotračnog interneta u kojem bi osnovna web-razina interneta nastavila gubiti u utrci s aplikacijama.

Početkom ljeta Google je zakucao temu o net-neutralnosti i, posljedično, dokidanju weba objavivši s američkim telekomunikacijskim divom Verizonom prijedlog koji umjesto da brani jednaku dostupnost interneta i jednako tretiranje online sadržaja, za što se Google do sada zalagao (dok mu je to odgovaralo), daje veću moć velikim telekom-kompanijama. Kritičari su jednoglasno ustali na noge rekavši kako Google tako sudjeluje u dokidanju interneta kakav poznajemo i volimo te stvaranju kontroliranoga, bežičnog interneta s privilegiranim sadržajem, pri čemu diskriminirani slobodni sadržaj ostaje na drugoj strani. Telekomni bi mogli naplaćivati cijenu premium pristupa, a oni koji si to ne bi mogli priuštiti zaglavili bi s onime što je ostalo.

Mjera je zapravo dobra i u skladu s idejom interneta kao slobodne neutralne mreže jer bi spriječila pružatelje usluga u davanju prioriteta određenom sadržaju. U tom se smislu tim prijedlogom neutralnost interneta nije ugrozila, nego zaštitila. Međutim, postavlja se pitanje skrivenih namjera jer u mjeru nisu uključene bežične mreže, a prijedlog omogućava i kreiranje zasebnih brzih mreža, logičkih ili fizičkih, za pružanje određenog sadržaja. To bi moglo usmjeriti investicije prema stvaranju paralelnih dediciranih mreža i ostaviti ‘slobodni’ internet u pozadini jer su Google i Verizon ipak kompanije koje se u poslovanju vode profitom – poručuju stručnjaci iz Metronet telekoma.

Prijedlog dvaju divova veoma utječe na debatu o regulaciji online prostora koja se ovih dana vodi u Americi. Federal Communications Commission (FCC) najavio je odluku o net-neutralnosti potkraj prosinca. O odluci ovisi kako će se internet nastaviti razvijati: slobodno, pri čemu će svi igrači biti jednaki na istom igralištu, ili dvotračno – jedan internet jednima, drugi internet drugima.

Međutim, nije sve crno-bijelo. Prije negoli brojni čitatelji ustanu u obranu net-neutralnosti, vrijedi naglasiti da i suprotna strana ima razumne argumente. Npr. informatičar David Farbes upozorava da slijepo držanje načela net-neutralnosti usporava razvoj novih inovativnih mreža. Ministar kulture, komunikacija i kreativnih industrija Velike Britanije Ed Vaizey zauzeo je gotovo isto stajalište nedavno izjavivši da bi veliki proizvođači sadržaja poput BBC-ja ili Googlea morali platiti ISP kompanijama (internet service provider) za povlašteni tretman.

Izumitelj World Wide Weba, sir Tim Berners-Lee nije zadovoljan smjerom u kojem se razvija ‘njegovo dijete’. Smatra da načelo net-neutralnosti mora vrijediti i za fiksni i mobilni širokopojasni internet. U skladu s njegovim zalaganjem za demokratičnost u pristupu uopće mu se ne sviđa što kao poslodica uspona zatvorenih internet-platformi (poput Facebooka, Twittera, LinkedIn i sličnih) pada relevantnost ostatka weba. Velike društvene mreže, kao što je objavio u časopisu Scientific American, prikupljaju podatke samostalno i ne dijele ih s drugim stranicama.

Društvena mreža postaje središnja platforma, zatvoreni silos sadržaja nad kojim ni sami korisnici nemaju kontrolu. Što se više takva arhitektura bude širila, to će se web više fragmentirati i to će manje moći uživati u jedinstvenom univerzalnom informacijskom prostoru – upozorava Berners-Lee i uspoređuje činjenicu da korisnici mogu pristupati iTunes linkovima samo uporabom Appleova programa sa zatvorenom internetskom samoposlugom koja nije povezana s otvorenim tržištem. Zato je evolucija tog prostora vezana samo uz ono što vlasnik, u ovom slučaju Apple, osmisli i financira. Znači li i to da će evolucija web-sadržaja općenito zagraviti ili se bar znatno usporiti? Mnogi u svojim argumentacijama preskaču podatak da usprkos padu relativnog udjela sadržaja na internetu on ukupno i dalje raste.

Webu neće doći kraj jer klasično pretraživanje i dalje raste. Točno je da možda pada u postotku u odnosu na druge protokole, ali generalno je u porastu. Istina je da raste promet u segmentu videa, raznih aplikacija, servisa Youtube, ali ne vidimo način na koji bi klasični web mogao nepovratno nestati – kaže Donald Mudrinić, voditelj Vipnetova Segmenta rezidencijalnih korisnika. Da se ne može govoriti o kraju weba, nego prije o transformaciji načina na koji pristupamo internetu, kaže konzultant i stručnjak za telekomunikacije Sven Marušić iz Infocumulusa. Nema nikakvih razloga za paniku jer se samo mijenja način na koji pristupamo internetskim sadržajima, ali nipošto sama struktura interneta. Ipak, postoji strah da će uporaba zatvorenih aplikacija, odnosno sustava poput Apple storea, Androida itd. prilikom pristupa internetu polako omogućiti monopol nekih kompanija. S druge strane u vrijeme otvorenog interneta Microsoft imao 95 posto tržišta pretraživača i Google 90 posto tržišta pretraživanja pa nitko nije dizao preveliku paniku. Tehnološki se ciklusi skraćuju i samo izazivaju vidljivije promjene u načinu na koji se koristimo starim dobrim internetom.