RY ELLISON Vlasnik Oraclea i prije Božića dobio dar od 1,3 milijarde dolara

Nakon četiri godine parničenja porota na sudu u američkom Oaklandu odlučila je da najveći svjetski proizvođač poslovnog softvera, njemački SAP mora Oracleu platiti 1,3 milijarde dolara odštete zbog kršenja autorskih prava. Iako manja od traženih 1,7 milijardi, svota će nedvojbeno dobro protresti SAP. Već su se pojavile i spekulacije o prodaji kompanije zbog takva razvoja događaja, ali to je vjerojatno pretjerivanje.

Oracle, druga najjača softverska kompanija na svijetu u području poslovnog softvera, poznata ne samo po raširenosti svojih proizvoda nego i po svom vlasniku Larryju Ellisonu, jezičavom bonvivanu i plejboju, dobila je rani božićni dar potkraj studenoga. Riječ je, naime, o najtežoj presudi u povijesti za kršenje autorskih prava, kao i o ‘najmasnijoj’ odšteti 2010. u SAD-u. Zna li se s kojom lakoćom američke kućnice i vodoinstalateri dodjeljuju milijarde, bilijune i trilijune dolara, jasno je u koliko je žestokoj konkurenciji pobijedila milijardica i tristo milijuna. Povrh toga SAP je već prije pristao isplatiti Oracleu 120 milijuna dolara za sudske troškove. Ellison je zaista imao na čemu biti zahvalan ovog Dana zahvalnosti. Krimen su stotine tisuća protuzakonitih ‘skidanja’ i izrada nekoliko tisuća kopija Oracleova softvera da bi se izbjeglo plaćanje naknade za uporabu, ali i ukrali klijenti.

Bloomberg procjenjuje da je dodijeljeni iznos jednak kompletnom SAP-ovu prihodu predviđenom za četvrti kvartal, minus neki troškovi, no imajući na umu prihode ove godine prevladava uvjerenje da će SAP moći isplatiti iznos bez raspada sustava. Nijemci, čini se, ne namjeravaju samo položiti oružje, pogotovo kad je tolika svota u pitanju, zato su odmah najavili nastavak borbe. ‘To će, nažalost, biti dug proces, no nadamo se da će se stvar moći razriješiti pri-

Kladno, bez višegodišnjeg parničenja, rekao je glasnogovornik Bill Wohl očito sugeriravši da kompanija namjerava maksimalno rastegnuti isplatu dosuđena novca, za što je dosad namijenila 160 milijuna dolara. Štetu je napravila SAP-ova tvrtka kći TomorrowNow, tvrdi Oracle u tužbi, namjeravajući ponuditi tehničku potporu klijentima kompanija koje je kupio Oracle kako bi ih namamili da kupuju SAP-ove proizvode i tako ih lišili konkurenta dodatnog prihoda za razvoj proizvoda. SAP-ova krivnja nije u pitanju jer je TomorrowNow imao program za automatiziranje ‘skidanja’ softvera s Oracle-ovih stranica koji je u jednom trenutku srušio Oracleove sustave, a osim toga kompanija je priznala krivnju. Nadalje, navodi tužba, SAP je za to vrlo dobro znao kad je 2005. odlučio kupiti TomorrowNow, i zbog toga je tu kompaniju držao kao odvojen pravni entitet. Raspon odštetnog iznosa o kojem je razmišljala porota bio je od 519 milijuna dolara do čak tri milijarde. Na kraju dodijeljene 1,3 milijarde, kao što je poslije objasnio jedan porotnik, prema njihovu je mišljenju realan odraz štete nanesene Oracleu nelegalnom upotrebom njegova softvera. Taj iznos nije stoga izračunan kao izgubljeni potencijalni profit, nego kao tržišna vrijednost neplaćenih dozvola. Ta SAP-ova samoposluga, izvedena preko podružnice, trajala je čak tri godine tijekom kojih su ukradene tisuće kopija Oracleova softvera i onda ponovno prodane, ili to, što je najbolje, upravo Oracleovim klijentima.

Još je nekoliko zanimljivosti vezanih uz taj čudni sado-mazohistički odnos između prvog i drugog na području poslovnih softverskih rješenja. Ulje na vatrnu Ellisonova bijesa vjerojatno je dolilo nedavno imenovanje tadašnjeg SAP-ova šefa Léa Apothekera na čelnu poziciju drugog rivala, nekoć poslovnog partnera Hewlett-Packarda, i to nakon što je s tog mjesta Mark Hurd, Ellisonov prijatelj, morao odstupiti zbog ljubavnih indiskrecija. Osim toga, počinitelj toga gnusnog zločina TomorrowNow još je 2008. ukinut, a SAP je krivnju priznao davno prije presude. Problem je, dakako, bio iznos odštete. SAP je prema svojoj računici bio dužan 40 milijuna dolara, pa mu se, razumljivo, Oracleovih traženih 1,7 milijardi činilo itakako pretjeranim.

Taj je izračun temeljio na izgubljenom profitu, odnosno podatku da je softver preprodavalo samo 86 klijenata od kojih je samo manji dio zbog toga prešao u SAP. Nije stvar samo u novcu, kažu analitičari. S jedne će se strane SAP morati svojim truditi da vrati ugled i zadrži klijente, a s druge će strane Oracle u svakom sljedećem poslu moći igrati na kartu morala i djelovati poput sveca. Stvar ima marketinški potencijal, drugim riječima, pa mnogi zato nisu sigurni da će SAP zaista htjeti prolongirati pravnu bitku. Kriv je, to je i priznao, pa bi daljnje razvlačenje slučaja samo podsjećalo na tu krivnju. Kao da to nije dovoljno, kompanija bi se mogla naći i pod povećalom FBI-ja, nakon čega bi postao i kazneno odgovoran, što je još lošija varijanta. Detalji o toj istrazi još nisu poznati.

Oracle, prema nekim nagađanjima, nema na umu samo povrat izgubljenog novca nego i nešto širu agendu, što je razlog toliko žestokoj bici u kojoj nije štedio vremena i novca. Tvrtka želi suzbiti ili poplašiti ‘nezavisne’ manje tvrtke koje za osjetno nižu cijenu održavaju velike sustave utemeljene na Oracleovoj ili, kad je o tome riječ, SAP-ovoj softverskoj tehnologiji. U prilog toj tezi ide Oracleova tužba protiv druge, slične kompanije Rimini Street, kao i podatak da više od 70 posto ukupnog prihoda dolazi iz održavanja i tehničke potpore, ne iz prodaje softvera.

Ellisonova mržnja prema Apothekeru samo se pojačala kad je dotični iznenada izbačen iz SAP-a zbog lošeg vođenja kompanije, e da bi u kratkom roku zasjeo u fotelu šefa drugog konkurenta HP-a koji je do tada, vrlo uspješno, vodio njegov ‘kompa’ s tenisa Hurd. Ne začuđuje stoga što je u konačnim fazama suđenja Ellison žarko želio da se Apotheker pojavljuje kao svjedok i prizna da je znao što tvrtka kći radi u Americi. Dapače, Ellison je tvrdio da je sve to bio od početka njegov razrađeni plan krate proizvoda i klijenata.

Apotheker ipak je to izbjegao odbivši prihvatiti poziv na suđenje, u čemu su mu pomogli i novi poslodavci koji su pak odbili primiti poziv u njegovo ime. Oracleov šef dobit će tako novčani dar, ali ne i osobnu satisfakciju razapinjanja neprijatelja svog prijatelja.

Žučljivi je Larry u kolovozu ove godine u e-poruci New York Timesu napisao da je HP-ov odbor napravio najveću pogrešku otkako su ‘idioti iz Applea davnih godina otpustili Stevea Jobsa’. Braća Hurda, razapetog zbog lažiranja nekih isplata, Ellison je dodao da odluka nije u najboljem interesu HP-ovih zaposlenika, dioničara, klijenata i partnera te da je Odbor napuhao priču usprkos rezultatima interne istrage koja je navode o seksualnom zlostavljanju Jodie Fisher, glumice u mekim pornićima među ostalim, našla neistinitima. No istraga je utvrdila Hurdovo falsificiranje troškova u svrhu prikrivanja afere, tako da se čini kako je Ellisonom više vladao emotivni odnos prema prijatelju nego razumno promišljanje.

Njegovu napadu na HP-ov odbor ne ide na ruku ni to što su se Fisher i Hurd u međuvremenu ‘dogovorili’ o njezinim optužbama za nepoznatu svotu, kao i to da su oboje zanijekali održavanje seksualnih odnosa, na što su se mnogi zapitali za što je to zapravo Hurd plaćao Fisher i kakav je bio njihov odnos. Teško je zaista opravdati ostanak na čelnoj poziciji ugledne svjetske kompanije čovjeka koji lažira troškove. Pogotovo ako je taj čovjek izvan svake sumnje vrlo dobro plaćen i stvarno ne bi trebao ‘drpati’ kompanijsku lovu za osobne avanture. Zato se za Ellisona može ustvrditi da je odan prijatelj. Osim toga prije ove godine predsjednik Oraclea Charles Phillips priznao je osmogodišnju izvanbračnu aferu i ostao živ. U međuvremenu, doduše, dao je ostavku i ispraznio mjesto za odbačenog Hurda, pa se može zaključiti da Ellison, osim što je dosljedan, ima razumijevanja za ljubavne ispade iako to na kraju nije bio razlog Hurdova otpuštanja nego njegovo ‘muljanje’ s lovom. Kao i toliki drugi, prije svega Bill Gates, Ellison je na vrijeme odustao od studiranja i posvetio se građenju svog bogatstva, ukupno procijenjenog na otprilike 27 milijardi dolara, prema Forbesu.

Njegova osebujnost može se potkrijepiti nizom primjera, od toga da obećaje proizvode s obilježjima kojih nema pa onda traži od svojih zaposlenika da ih izmisle do toga da zaposli potpuno nekvalificirane ljude koji onda moraju čitati knjige s uputama. Pasionirani jedriličar, partijaner, plejboj, sportski fanatik, ljubitelj brzih automobila, marketinški genij, bezobzirni biznismen, avangardni misilac… samo su neki od opisa često vezanih uz Oracleova vlasnika. Tomu se može dodati i ‘filantrop’ s obzirom na to da je obećao 95 posto bogatstva darovati u dobrotvorne svrhe. Najpoznatiji je, prije svega, po svojoj verbalnoj nezauzdanosti. Rivala SAP nazvao je ‘sap’ (eng. budala, naivac), uz ime Billa Gatesa, koji mu je kao i njegova kompanija Microsoft često u mislima, i to ne na dobar način, redovito voli dodati titulu ‘osuđeni monopolist’. Oca nikad nije upoznao, a majku je prvi put vidio tek kada mu je bilo 48 godina jer je rastao u kući svoje tete i njezina supruga, ruskog Židova s Krime koji je ime Ellison odabrao kao izraz poštovanja prema svom dolasku u Ameriku (Ellis Island prvo je što se vidi u dolasku u njujorsku luku). Odatle i njegov citat, pomalo pretjeran jer mu život nije bio toliko nenaklonjen, da je imao sve potrebne nedostatke za uspjeh. Prije osnivanja svoje tvrtke radio je tijekom 70-ih u samo jednoj – Amapexu – gdje je jedan od njegovih projekata bila baza podataka za CIA-u nazvana Oracle. Ono što će nakon dvije promjene imena poslije postati Oracle osnovao je 1977. Ove je godine, prema procjenama, kompanija zaradila 27 milijardi dolara, od čega je šest milijardi neto dobiti, i zapošljava više od sto tisuća ljudi. Dovoljno da čovjek bude bezobrazan.