D O Š L O D O B A maturijalizma

1. diplomirao brodogradnju; počinje karijeru u Ina-Inženjeringu

2. prelazi u Ingrin Sektor energetike

3. Ingrin predstavnik u Libiji, poslije na čelu Ingra-Mara

4. osniva svoje tvrtke Naving pa Adria-Mar Brodogradnju

Tora i direktora gradnje TE Plomin 2, sve dok se radovi zbog, kao što kaže, ekonomskih razloga nisu obustavili. Zatim je postao pomoćnik direktora Sektora energetike u Ingrin, a 1992. otišao je po specijalnom zadatku u Tripoli, u Libiju, gdje je kao Ingrin predstavnik radio na kontroli štete i po- kušaju smirivanja nastalog spora tadašnjega jugoslavenskoga građevinskog konzorcija s libijskim investitorom. Bio je to odlazak na planiranih godinu dana koji se produljio na četiri godine i po- kazat će se presudnim za daljnju Šarićevu poslovnu orijentaciju. Zanat je u Libiji ispekao u najtežem razdoblju, dok je zemlja bila pod sankcijama, no zato je, kažu njegovi suradnici, koji ga opisuju kao staloženu i sustavnu osobu, vrlo dobro upoznat s načinom poslovanja u arapskim zemljama. Šarićevi brodograditeljski afiniteti rezultirali su dragocjenim poslovnim poznanstvima u libijskoj ratnoj mornarici koja su se i nakon raspada Jugoslavije pozitivno nastavila na prijašnje jugoslavensko-libijsko poslovno prijateljstvo. Nakon Ša- rićeva povratka u Zagreb 1996. na toj je osnovi po-

čela Ingrina suradnja s Libijom u brodogradnji, i to remontom Gadafijeve jahte ‘Al-Farah’. Nakon toga još je nekoliko libijskih vojnih plovila došlo na remont, pa je za taj sektor osnovano poduzeće Ingra-Mar sa Šarićem na čelu Uprave. S obzirom na negativne konotacije međunarodnog embarga nametnutog Libiji Ingra nije imala daljnje interese u tom odnosu pa je 2004. Šarić preuzeo te poslove putem Adria-Mar Brodogradnje. Osnivač Adria- Mara Šarićevo je poduzeće Naving koje danas posjeduje 60 posto Adria-Mara, a ostatak, tvrdi Šarić, drži on sam, i tako negira da 40 posto vlasništva drže nepoznati strani partneri.

Ulaganje u ribnjake Prvi posao s Libijom bila je gradnja patrolnih brodova za obalnu stražu. Brodove su proizvodili kao podstanari. Usporedno s time Adria-Mar kupio je 2009. veliki zapušteni kompleks ribnjaka u Draganiću u koji je putem tvrtke kćeri Ribnjaci Kupa na čelu sa Šarićevim sinom Mislavom Šarićem uloženo desetak milijuna kuna u obnovu uzgoja ribe s planom njezina konfekciranja i prerade i dobivena je lovna koncesija radi razvoja lovog turizma. Iako svjestan da ne ispunjava sve zahtjeve iz natječaja, Šarić državu pokušava uvjeriti u važnost očuvanja djelatnosti gradnje i remonta brodova specijalne namjene, posebno ratnih brodova, u čemu Adria-Mar ima znanja i iskustva. Ponudio je kupnju Brodogradilišta Kraljevica – Incotrade, tvrtke u vlasništvu Brodogradilišta Kraljevica, predloživši da se potkoncesija koju BK-I već ima proširi na dio brodogradilišta, da kupi veliki i mali dok s opremom, preuzme dio radnika i investira u tehnološku obnovu. Problem je u tome što su uvjeti međunarodnog natječaja kao i Europska komisija nemilosrdni, pa ‘igra’ samo ispunjenje postavljenih uvjeta. Sudeći prema dosadašnjim Šarićevim izjavama o apsurdnosti pojedinih uvjeta kao što je najmanje 40-postotno sudjelovanje u troškovima restrukturi-

ranja, teško da će sada promijeniti mišljenje. To bi značilo da je negdje uistinu pronašao izgubljeno blago.