Huova karijera uglavnom nema spomena vrijednih kontroverzija iako valja primijetiti da je popularnost u partiji izgradio očito na iskazivanju tvrdolinijaškog pristupa tijekom studentskih prosvjeda i pobune u Tibetu. Nova vanjskopolitička uloga Kine požurena krizom možda ga je malo i iznenadila, ali prema posljednjim događajima čini se kako mu nije trebalo dugo da se snađe tako da je u posljednje vrijeme čak i uspio postati minibrend. Daleko, istini za volju, od Deng a ili Zemina, no ipak sve prepoznatljivije lice u svijetu koje se sve više izravno veže uz novi imidž zemlje koju predstavlja.
Page 4
tara kineske provincije i izaslanika u Tibetu do prvog mjesta u državi. Hu je skroman, radišan i strpljiv – inkarnacija tradicionalnih kineskih vrijednosti. To ne znači i da je naivan ili plašljiv. S vremenom je polako maknuo političke protivnike i progurao ljude od povjerenja, sve pod, ovo je zanimljivo, plaštom borbe protiv korupcije, ali je nizom socijalnih programa smanjio i razlike u društvu jačajući tako svoj ugled među prosječnim Kinezima. Kada bi ga se trebalo opisati u političkim okvirima, Hu ne bi bio ni liberal ni konzervativac, on je pravi pragmatičar, čovjek koji s minimumom petljanja želi održati sustav bez uvođenja većih promjena, no ujedno ga ojačati potrebnim manjim preinakama.
Očevi grijesi Hu Jintao rođen je u gradu Jiangyanu u provinciji Jiangsu 1942. Obitelj s donjeg kraja buržoazije prehranjivala se malom trgovinom čaja, a Hua je odgojila teta nakon smrti majke u njegovoj sedmoj godini. Bistri momak upisao je hidroelektriku na prestižnom kineskom sveučilištu Qinghuan u Pekingu gdje je, kaže legenda, posjećivao plesnjake i volio pjevanje presječeno s pokojom partijom stolnog tenisa. Tijekom tih divljih studentskih godina upoznao je i svoju ženu Liu Yongqing s kojom ima sina i kćer, danas na školovanju u SAD-u, a svoju drugu ljubav s Komunističkom partijom ozakonjuje 1964., baš kad je počinjala zloglasna Kulturna revolucija. Njegova službena biografija ne navodi precizno kakvu je ulogu tek unovačen komunist imao u ‘pročišćavanju’ društva. Dok se junior probija kroz redove podivljale partije, ista njegova oca 1968. optužuje za ‘kapitalističke grijeh’, muči javno i baca u zatvor od kojeg se nikad nije oporavio. Hu je poslije njegove preuranjene smrti, u 50. godini života, pokušao ‘očistiti’ obiteljsko ime, no do danas se ne zna je li u tome uspio, odnosno je li iskupio obitelj od grijeha svog oca. U Peking se vraća 1981. kao polaznik partijske škole u kojoj se zbližava s kćeri Deng Xiaopinga, velikog reformatora, što nevjerojatno koincidira s njegovim rapidnim usponom u partiji. Postaje guverner provincije Guizhoua, gdje se ubrzo ističe svojim pažljivim rješavanjem problema studentskih prosvjeda, a tri godine poslije 1988. imenovan je izaslanikom u Tibetu. I tu će se Hu istaknuti čišćenjem tibetanskih disidenata i oduševiti Peking, što mu donosi ulazak u sedmeročlani komitet politbiroa, godinu poslije i službeno prijestolonasljudništvo.
