Home / Biznis i politika / Na partijskoj liniji

Na partijskoj liniji

Huova karijera uglavnom nema spomena vrijednih kontroverzija iako valja primijetiti da je popularnost u partiji izgradio očito na iskazivanju tvrdolinijaškog pristupa tijekom studentskih prosvjeda i pobune u Tibetu. Nova vanjskopolitička uloga Kine požurena krizom možda ga je malo i iznenadila, ali prema posljednjim događajima čini se kako mu nije trebalo dugo da se snađe tako da je u posljednje vrijeme čak i uspio postati minibrend. Daleko, istini za volju, od Denga ili Zemina, no ipak sve prepoznatljivije lice u svijetu koje se sve više izravno veže uz novi imidž zemlje koju predstavlja.

Page 3

tara kineske provincije i izaslanika u Tibetu do prvog mjesta u državi. Hu je skroman, radišan i strpljiv – inkarnacija tradicionalnih kineskih vrijednosti.

To ne znači i da je naivan ili plašljiv. S vremenom je polako maknuo političke protivnike i progurao ljude od povjerenja, sve pod, ovo je zanimljivo, plaštom borbe protiv korupcije, ali je nizom socijalnih programa smanjio i razlike u društvu jačajući tako svoj ugled među prosječnim Kinezima. Kada bi ga se trebalo opisati u političkim okvirima, Hu ne bi bio ni liberal ni konzervativac, on je pravi pragmatičar, čovjek koji s minimumom petljanja želi održati sustav bez uvođenja većih promjena, no ujedno ga ojačati potrebnim manjim preinakama.

Očevi grijesi

Hu Jintao rođen je u gradu Jiangyanu u provinciji Jiangsu 1942. Obitelj s donjeg kraja buržoazije prehranjivala se malom trgovinom čaja, a Hua je odgojila teta nakon smrti majke u njegovoj sedmoj godini. Bistri momak upisao je hidroelektriku na prestižnom kineskom sveučilištu Qinghuan u Pekingu gdje je, kaže legenda, posjećivao plesnjake i volio pjevanje presječeno s pokojom partijom stolnog tenisa. Tijekom tih divljih studentskih godina upoznao je i svoju ženu Liu Yongqing s kojom ima sina i kćer, danas na školovanju u SAD-u, a svoju drugu ljubav s Komunističkom partijom ozakonjuje 1964., baš kad je počinjala zloglasna Kulturna revolucija. Njegova službena biografija ne navodi precizno kakvu je ulogu tek unovačen komunist imao u ‘pročišćavanju’ društva.

Dok se junior probija kroz redove podivljale partije, ista njegova oca 1968. optužuje za ‘kapitalističke grijhe’, muči javno i baca u zatvor od kojeg se nikad nije oporavio. Hu je poslije njegove preuranjene smrti, u 50. godini života, pokušao ‘očistiti’ obiteljsko ime, no do danas se ne zna je li u tome uspio, odnosno je li iskupio obitelj od grijeha svog oca. U Peking se vraća 1981. kao polaznik partijske škole u kojoj se zbližava s kćeri Deng Xiaopinga, velikog reformatora, što nevjerojatno koincidira s njegovim rapidnim usponom u partiji. Postaje guverner provincije Guizhoua, gdje se ubrzo ističe svojim pažljivim rješavanjem problema studentskih prosvjeda, a tri godine poslije 1988. imenovan je izaslanikom u Tibetu. I tu će se Hu istaknuti čišćenjem tibetanskih disidenata i oduševiti Peking, što mu donosi ulazak u sedmeročlani komitet politbiroa, godinu poslije i službeno prijestolonasljudništvo.

Kina osvaja svijet

Unatoč načelno administrativnoj i samozatajnoj ulozi Hu je predsjedao velikim širenjem kineskog utjecaja na druge kontinente poput Afrike i Južne Amerike, ali i ekonomskim skokom kakav zemlja nije prije doživjela. Djelomice rezultat dugotrajnih reformi iz vremena njegovih prethodnika, djelomice njegove nježne ruke, djelomice neočekivanoj otapanja na Zapadu, Kina je postala zemlja čije je preuzimanje prvog mjesta na svijetu za mnoge postalo pitanje vremena. Zemlja jednostavno usisava svjetske resurse za izgradnju (46 posto sve potražnje za ugljenom, uz slične udjele u cinku i aluminiju, potrošila je dvostruko više nafte od EU, Amerike i Japana zajedno), proizvodi gotovo sve što se proizvodi može i počinje polako upotrebljavati svoj potrošački potencijal. U Kini je prošle godine prodano više auta nego u Americi, a ove će Kinezi kupiti više mobiltele nego cijeli svijet zajedno. U proteklih 30 godina zemlja je u prosjeku rasla nevjerojatnih deset posto dok je stopa siromaštva od 1981. pala s 53 posto na 2,5 posto 2009. godinu.

Hu Jintao bio je evolucijski skok kakav je Kini trebao za konačan rastanak s revolucionarnim godinama i potpunu normalizaciju. Pomalo suh i nezanimljiv sadašnji je predsjednik nakon velikih reformi prethodnika u ekonomskom smislu Kini osigurao prijelaz s agresivno koncipiranog društva u društvo okrenuto suptilnijim metodama, kako unutra tako i prema van. Kina ne upotrebljava silu i otvoren pritisak, no svejedno vrlo vješto osvaja sve više prostora diljem svijeta, najviše uporabom ekonomije i novca kao oružja, čime polako ali sigurno izmiče tepih ispod nogu stare garde svjetskih vladara.

Page 4

npr. Nijemaca, pa za njih treba organizirati ekskurzije i druge vrste zabave. Rado će potrošiti, ali vole da sve bude njima po volji. Opis je to Rusa koji je dala Ruski

inja Katarina Todorcev Hlača, urednica Ljetopisa, rus

skog časopisa u Hrvatskoj.

  • Važno da u hotelu imam komfor i dobru uslugu. To

znači da soba mora biti udobna i funkcionalna, kupa

onica dovoljno velika, instalacije ispravne i namještaj

nov. Vrlo je važno da je za doručak švedski stol, a ne

dva-tri jela na izbor – iznosi svoje iskustvo i dodaje

kako su Rusi uglavnom nekonvencionalni poslodavci.

Slobodoumni su i slobodniji u postupcima, nastavlj,

kreativni te i drugima daju prostora za vlastito mišlje

nje:

  • Rus je uglavnom spreman naslušati svog zaposlenika

i do određene mjere dati slobodne ruke, ali tako

der je karakteristično da konačnu odluku poslodavac

donese sâm i sâm snosi posljedice tog čina.

Podjela stanovništva

Kad je pak riječ o kupnji nekretnina, za koje je sve više

raste interes, Todorcev Hlača kaže da je rusko stanov

ništvo poput hrvatskoga – podijeljeno na vrlo bogate

i one koji imaju dovoljno za život. Bogati ljudi, govo

ri, sigurno neće kupiti apartman u stambenoj zgradi,

nego će kupiti zemljište i sagraditi kuću po svojoj želji.

Međutim, ima ljudi koji bi kupili i stan, ali zapreka je

što u tom slučaju moraju otvoriti tvrtku, imati osobu

koja će to sve voditi, sređivati papire i slično.

  • To je vrlo zamorno i mnoge zaustavlja. Mnogo bi više

kandidata bilo kad bi mogli kupiti stan kao fizičke oso

be – smatra Todorcev Hlača, koja je stigla u Hrvatsku na

nagovor bivšeg supruga. Njezina priča zapravo počinje

davne 1989., kad je iskoračivši iz zgrade Glavnog kolod

vora ugledala Zrinjevac i zaljubila se u Zagreb. Zgrada

s kupolom u kojoj je nalazi Gradsko knjižnica privukla

joj je pogled i nehotice je glasno rekla ono što joj je u

tom trenutku palo na pamet: ‘Želim tu raditi.’ Naravno,

govori, tada je to izazvalo zajednički smiješak jer se činilo

potpuno sušidim: nije još ni živjela u Zagrebu, a već je

bila u mjesto zaposlenja. Bilo je smiješno ili ne, danas

živi u Zagrebu i već 15 godina radi u toj zgradi. Za

grebačka Gradsko knjižnica, naime, surađuje s moskov

skom Knjižnicom N. A. Nekrasova u sklopu dogovora o

kulturnoj suradnji pa Todorcev Hlača izravno sudjeluje

u organizaciji projekata vezanima uz sestrinsku knjiž

nicu u Rusiji. Prije tri godine uspjela je spojiti i svoje

tri velike ljubavi: novinarstvo, Hrvatsku te ljubav prema

svojoj kulturi i jeziku. Pokrenula je glasilo ruske nacio

nalne manjine u Hrvatskoj koje, među ostalim, pokuša

va pridonijeti upoznavanju kultura dvaju naroda i ruše

nju predrasuda koje tu i tamo isplivaju na površinu.

Na ruski način

Budući da stalno ima prilike govoriti ruski, kaže da se

u tom smislu nikad nije osjećala zapostavljeno, ali če

sto požalili što ne može pogledati predstavu moskov

skog kazališta. No imala je sreću jer je s kćerima surađiva

la s ruskim redateljima koji su u Hrvatskoj postavljali

predstave u ZeKaeMu, Gavelli i Varaždinskom HNK,

tako da je mogla zaviriti iza kulisa ruske kazališne

umjetnosti.

  • Mogu ja otići iz Rusije, ali Rusija iz mene nikada

parafrazirala je poznatu uzrečicu Todorcev Hlača, koja

barem jedanput na godinu odlazi u posjet domovini.

Najdraži suvenir koji je ponijela sa sobom jest samo

var, odnosno njegova suvremena verzija koja se grie

na električnu energiju. Zimi se voli zagrnuti i debelim

ruskim šalom koji je dobila od baka, a kad izlazi, kat

kad stavi na ramena ili na glavu tanak vuneni rubac

izrađen u poznatome Pavlovoj Posadu. Čak se i njezin

drugii suprug, ovaj put Hrvat, zarazio Rusijom.

  • Naučio je i kavijar jesti na ruski način, žicom iz velike

posude – šali se Ruskinja koja za svoju obitelj i prijatelje če

sto priprema jela kao što su boršč, teftelji, golubci ili šči, a

ruske delicije ne zaobilazi ni na Danu ruske kuhinje ili slič

nim događanjima koja su odnedavno postala tradicijom

udruga ruske kulture koje djeluju u cijeloj Hrvatskoj.

Često u ruskoj trgovini u Zagrebu kupuje kisele rajiće,

posebne začine, krastavce prema ruskom receptu te rus

sko bombone za svoje prijatelje, a od hrvatskih pak pro

izvoda najviše voli paški sir, istarski pršut, plavac. Kao i

neki od njezinih sunarodnjaka upotrebljava mnogo Po

dravkih proizvoda poput vegeete. Da vole fine proizvo

de i usluge, vole. Da imaju istačen ukus, imaju. Da su

zahtjevni, jesu, i ne ustručavaju se to priznati. Dolaze u

zemlju od koje očekuju vrhunsku uslugu za koju im nije

problem ni duboko posegnuti u džep, zato su njihova

očekivanja razumna. Zar je nerazumno očekivati kvali

tetan ručak, srčanost ili pravi crni čaj? ★