Poplava cehovskih komora radi viših cijena i izbjegavanja konkurencije

Među dvadesetak cehovskih komora čak je desetak novoosnovanih, potpuno nepotrebnih. Osnivanje novih komora znači netržišno zatvaranje pristupa nizu profesija. Komore bi trebale određivati samo najvišu dopuštenu cijenu, a najnižu bi trebalo prepustiti djelovanju tržišta.

Nepotrebne komore U posljednjih pet godina, međutim, u Hrvatskoj je prava poplava novoosnovanih cehovskih komora. Uspjelo nam je među ukupno 20-ak pobjojiti više od 10-ak novoosnovanih zapravo potpuno nepotrebnih cehovskih komora (nema na jednome mjestu srednjih službenih podataka o tome). Ono zbog čega su nepotrebne nove cehovske komore osnovane moglo se kao i dosad normalno ostvarivati u cehovskim udrugama.

Nepotrebnost novoosnovanih cehovskih komora uočljiva je već površnim uvidom u njihov popis. Primjerice, ako već nije bila dovoljna tradicionalna Udruga inženjera, nego se inzistiralo i na uspoređnom osnivanju komore, zašto su umjesto da djeluju kao komorske sekcije osnivane komore za svako inženjersko zanimanje posebno (inženjera građevinarstva, strojarstva, geodezije, elektrotehnike, arhitekata itd.)?

Ili, uz postojeću Komoru zdravstvenih radnika na brzinu se osnivaju komore posebno medicinskih sestara, a posebno sestara primalja, zatim komore medicinskih biokemičara, fizioterapeuta itd. Priča o poplavi novoosnovanih cehovskih komora podsjeća na dosjetku o opsjednutoj srednjovjekovnoj tvrđavi: oni koji je opsjedaju rado bi unutra, a oni iznutra rado bi van. Sve više obrtnika, primjerice, od kojih odnedavno poreznici silom utjeruju obveznu komorsku članarinu premda je riječ o neporeznom prihodu, razmišlja o istupanju iz svoje komore. Više ih je tisuća zbog toga odjavilo obrt i osnovalo d.o.o. Ali uzalud, nakon osnutka d.o.o.-a ‘prebježi’ moraju plaćati također zakonski obveznu članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori umjesto Obrtničkoj.

U isto vrijeme medicinske sestre, primalje i biokemičari osnivaju svoje komore s obveznim članstvom, utvrđenim tarifama i ostalim netržišnim ograničenjima. Jesu li medicinske sestre, primalje i biokemičari prije osnutka svojih posebnih cehovskih komora bili ‘samozvanci’? Polemike zbog osnutka Komore medicinskih biokemičara postavile su i pitanje o tome odakle poplava komora za pojedine profesije, primjerice Komora revizora ili uporni (zasad bezuspješni) pokušaji osnutka komore ovlaštenih računovača.

Protiv ljudskih prava Osnivanjem cehovskih komora krše se, u pravilu, ljudska prava. Primjerice, propisivanjem obveznog članstva pravo na slobodu udruživanja, pravo slobodnog pristupa zanimanju (tko nije u komori, ne smije raditi) kao i potrošačka prava netržišnim određivanjem cijena ili tarifa. Unatoč tim kršenjima za pojedina je zanimanja s važnim javnim funkcijama poželjno imati komoru radi stručnog nadzora i očuvanja digniteta profesije (ljekarnici, liječnici, stomatolozi, odvjetnici i sl.).

To, međutim, ne podrazumijeva nerazborita ograničenja tržišne utakmice. Žele li se poštovati pravila slobodne tržišne utakmice, onda komora radi zaštite potrošača mora određivati samo najvišu dopuštenu cijenu, a ne najnižu, jer sve od maks-

Page 2

malno dopuštene naniže stvar je konkurencije. A je li riječ o unapređenju struke ili samo o obliku osiguranja monopolskog položaja određenoj skupini osoba istog zanimanja, vidi se u svakoj komori prema stvarnoj razini stručnog nadzora i dopuštenoj konkurenciji (prema odvjetničkom kodeksu, primjerice, odvjetnicima je zabranjeno međusobno konkurirati). Budući da praksa ide svojim putem, zabranu konkurencije nitko ne poštuje i odvjetnici si u praksi itekako konkuriraju.

Poznat je primjer i Komore komercijalnih revizora koja je lobiranjem postigla da tvrtke budu zakonski obvezne ugovarati reviziju (iako je nejasno zašto država propisuje privatnim poduzetnicima kako će provoditi nadzor svojeg kapitala) i ubrzo zatim propisala tobože najniže tarife. Zakon o obveznoj reviziji trebalo bi što prije ukinuti, dopustiti tržištu da formira tarife i prepuštiti poduzetničkoj slobodi odluku treba li revizija ili ne. Upravo tijekom zakonski obvezne revizije ima najviše financijskih prekršaja i ostaloga gospodarskog kriminala.

Odvjetničke licencije Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nema ovlasti spriječiti nikoga da određuje tobože minimalnu cijenu, a zapravo utvrđuje fiksnu, ali o tome daje svoje mišljenje. I ovih dana osnovana Komora medicinskih biokemičara utvrdila je tobože minimalnu (zapravo fiksnu) cijenu suprotno pravilima slobodne tržišne utakmice. I zbog toga slijedi negativno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Dobar primjer onemogućavanja pristupa poslu jest odnos između odvjetnika i korporativnih pravnika. Za zastupanje tvrtke u sudskim postupcima odvjetnici imaju pravo na priznati trošak sudskog postupka, a njihovi kolege korporativni pravnici (s također položenim pravosudnim ispitima) nemaju to pravo.

Pravna stečevina EU Korporativni pravnici već nekoliko godina nastoje osnovati svoju komoru paralelnu s Odvjetničkom, ali odvjetnički lobi to zasad uspješno onemogućuje. Umjesto osnivanja još jedne u poplavi cehovskih komora racionalno bi bilo mijenjati Zakon o parničnom postupku tako da korporativni pravnici imaju pravo na obračun sudskih troškova kao odvjetnici. Međutim, nedavno je i pučki pravobranitelj pokrenuo postupak zbog kršenja slobode pristupa odvjetničkom poslu preskupe diskriminacijskom licencijom za ‘neodvjetnike’ (deseterostruko višom cijenom nego za odvjetnike i suce).

EU prepušta nacionalnim zakonodavstvima da određuju koje će cehovske komore biti dopuštene u pojedinim zemljama. Inzistira jedino na tome da se ne krše pravila slobodne tržišne utakmice i sloboda udruživanja (izbjegava propisivanje obveznog članstva). A upravo se to kod nas radi sve intenzivnije, vjerojatno s ambicijom da nakon primanja Hrvatske u članstvo EU sve bude svršen čin.

To znači da se cehovske komore mogu osnivati i bez kršenja ljudskih, potrošačkih i tržišnih pravila. Istodobno nije moguće nakon osnivanja cehovske komore potpuno izbjegti određenu razinu zatvaranja pristupa tom zanimanju. U razvijenim zemljama zbog toga nastoji takvo zatvaranje svesti na najmanju mjeru. Nasuprot tomu u Hrvatskoj je praksa upravo obrnuta, osnivanjem cehovskih komora nastoji se što više ograničiti konkurenciju i pravo na slobodu udruživanja.

Pitanje je je li ograničenje u nekom zanimanju neprimjereno i potrebno ili se ono nameće samo zato da bi se pristup obavljanju tog posla ograničio i smanjila konkurenciju. Osnovni je kriterij za koje zanimanje treba komora, a za koje ne, utvrđivanje postoji li javni ili samo privatni interes u bavljenju tim zanimanjem. Treba li osnovati posebnu komoru ovlaštenih računovođa da bi privatni poduzetnici umjesto slobodnog izbora svojih računovođa morali uzimati računovođe koje je certificirala država? Očito ne. Međutim, trebaju li nam osposobljeni i neovisni financijski inspektori i forenzičari? Naravno da trebaju. Samo, to bi morali biti neovisni stručnjaci, neovisni o državi kao i o onima čije poslovanje moraju nadzirati.