UGOVOR O RADU\n\nMinuta kašnjenja u predaji prijave poslodavca može stajati kazne do 100.000 kn\n\nZbog neisplate plaća, neplaćanja poreza i doprinosa velika se poduzeća, posebno državna, u pravilu neće naći na udaru suda. Međutim, malom je trgovcu zbog jednodnevog kašnjenja u predaji prijave ugovora o radu ‘odrezana’ kazna u visini njegove ukupne dobiti\n\npiše prof. dr. sc. HRVOJE KAČER\[email protected]\n\nU državi u kojoj je javna tajna da se velik dio plaća isplaćuje na ruke, u kojoj neki smiju PDV i druga da vanja ne plaćati mjesecima i godinama (pri čemu nije beznačajno tko je predsjednik nadzornog odbora i predsjednik uprave), u kojoj se za vožnju automobilom brzinom od 250 kilometara na sat maksimalno kažnjava iznosom od otprilike sedam tisuća kuna (što je vrijednost jednog kotača na takvu automobilu, a npr. u Švicarskoj kazna je tolika da i bogati moraju uzeti kredit da bi je platili) neki drugi moraju biti upravo savršeni platiše koji do lipe i u minutu podmiruju svoje obveze samo da bi mogli opstati. Budući da nitko nije savršen, to znači da netko zbog istog ili blagog propusta završi u stečaju, a drugoga se blago zamoli da plati svoj dug.\n\nStradaju mali poduzetnici Naravno, nije sporno da zaposlenik mora biti plaćen za svoj rad, da mora dobiti ugovor o radu, da se doprinosi i porezi moraju uplatiti… Međutim, bit je tome da se poslodavca potiče na zakonito postupanje, da se ne želi njegovo potpuno uništenje te, naravno, da za sve vrijede ista pravila. U nedavnom je slučaju mali poslodavac koji zapošljava troje ljudi i jedva preživljava u konkurenciji trgovacačkih lanaca zaposlio novu radnicu koja je radila i uredno dobila zarađenu plaću. Međutim, ugovor o radu navodno joj nije bio uručen isti dan kad je počela raditi (negdje sljedeći).\n\nZa taj je prekršaj Državni inspektorat podnio optužni prijedlog i u prekršajnom postupku sud je, maksimalno ublaživši kaznu, pravnu osobu kaznio iznosom do 20.350 kuna, a odgovornu osobu (direktora i vlasnika) s 2.350 kn. Da se novčana kazna nije ublažila (sud je olakšom okolnosti smatrao dosadašnje nekažnjavanje, a otegnotih nije bilo), za poslodavca bi bila od 61.000 do 100.000 kn, a za direktora od 7.000 do 10.000 kn.\n\nKad se u obzir uzme današnji gospodarski trenutak i to kako mali poduzetnici, uključujući male trgovce, žive te što im je očekivana dobit, stvari su jasne. Ako vlasnik društva mora za takav banalni prekršaj, iako je radnica uredno plaćena, uza sve ublažavanje platiti godišnju dobit, zašto bi uopće radio, zašto bi platio tu kaznu i zašto sve ne bi prepustio stečaju? Istodobno isti zakon poslodavca obvezuje da, ako radniku ne isplati plaću do kraja mjeseca u kojem je dospjela (mjesec nakon onog u kojem je plaća zarađena), mora uručiti obračun plaće i tako neće napraviti prekršaj.\n\nNelogični zakonodavac Drugi zakoni, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o mirovinskom osiguranju, obvezuju poslodavca da u roku od 15 dana prijavi ugovor o radu mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, što znači da zakon prihvaća da radnik tih 15 dana nema ugovor iako se i u ta dva tjedna npr. može razboljeti. Sve te odredbe donio je isti zakonodavac, a čine se (jer očito nisu usklađene) kao da su s dva planeta. To je neprihvatljivo i mora se mijenjati – što prije, to bolje. Međutim, treba naglasiti još nešto: u ovom slučaju nije odgovornost na sudu koji je ublažavanjem napravio najviše što je mogao. Odgovornost je na zakonodavcu, ali i na Inspektoratu, koji nema sudskog ograničenja, smije (i mora) djelovati bez ikakve prijave procijeni li da nije učinjen velik prekršaj zbog prekoračenja roka od jednog dana te mora postići jednakost svih pred zakonom. Unatoč očitoj odgovornosti Inspektorata koji je, barem se za većinu stječe takav dojam, prilično selektivan u odabiru onih koje će kontrolirati (slično kao s poreznicima), treba nešto reći i u njegovu korist.\n\nNaime, inspektor koji dobije prijavu (najčešće je to anonimna prijava ili prijava bivšeg zaposlenika) mora biti zaštićen ne podnese li optužni prijedlog iako je npr. poslodavac zakasnio dati radniku ugovor o radu (karikirano, mogao je zakasnit samo minutu, ali ipak je zakasnio). U prilog zakonodavcu, nažalost, ne može se reći ništa.\n\n—\n\nSAVJET POSLODAVCIMA\n\nZbog banalne pogreške moguć i stečaj\n\nSavjet svim poduzetnicima jest da budu veoma oprezni kako se ne bi našli u situaciji da zbog banalnosti dobiju kaznu zbog koje im se ne isplati raditi. Nažalost, to je lako savjetovati, ali teško postići, jer u našem bi se slučaju kazna dobila i da je poslodavac sve učinio kad je trebao, ali je na ugovor stavio pogrešan nadnevak.\n\n—\n\nLider // 19. studenoga 2010.”
