Home / Financije / Ulaganjima ću povezati Vojvodinu i Slavoniju, Kopaonik i Jadran

Ulaganjima ću povezati Vojvodinu i Slavoniju, Kopaonik i Jadran

Ulaganjima ću povezati Vojvodinu i Slavoniju, Kopaonik i Jadran

Miodrag Kostić jedan je od deset najmoćnijih srpskih tajkuna čije se bogatstvo procjenjuje na 300-tinjak milijuna eura. Poznat je kao kralj šećera, no njegova se MK grupa u 35 tvrtki u Srbiji i sedam u Ukrajini bavi širokim spektrom djelatnosti: od poljoprivrede, nekretnina do metala i industrije. Poljoprivredni biznis MK grupe vrijedio je prije izlaska na ‘roadshow’ 2008. od 1,2 do 1,6 milijardi eura. Kostić je i vlasnik najveće brokerske kuće u Srbiji, a u turizam je ušao prije dvije godine kupnjom kompleksa na Kopaoniku za 23 milijuna eura s austrijskim Falkensteinom. Često puni stranice žutih medija u Srbiji zbog džetseterskog načina života, a poznat je i kao vlasnik najskuplje jahte na Jadranu vrijedne 28 milijuna eura.

  • Najavili ste da ćete u roku od godine dana realizirati dvije akvizicije u Hrvatskoj, u turizmu i poljoprivredi. Kruže priče da su među hotelima za koje ste zainteresirani splitski Le Méridien Lav, resort u Novom Vindolskom…\n\n- Poznajem odlično hrvatsku obalu i mislim da je ona nepresušan izvor investiranja u dućih deset do dvadeset godina. Hrvatsko primorje svjetski je biser, a potencijal nije iskorišten ni deset posto. Nakon ulaska Hrvatske u EU investicije će eksplozirati budući da političari imali sluha za ono što investitori traže. Koliko znam, u Hrvatskoj se sada prođe desetak ozbiljnih objekata, od Kupara do Opatije, no u ovom trenutku prerano je licitirati ime nima hotela. Zasad mogu reći da MK grupa nije zainteresirana za male projekte. Sigurno ne bismo ulagali u one koji su ispod kapaciteta našega turističkog kompleksa na Kopaoniku koji ima 600-tinjak soba i apartmana. Naša je vizija razvoja sner gija zimskog i ljetnog turizma, i to tako da jedan menadžment pokriva 12-mjesečnu sezonu.\n\n- Što vas zanima u poljoprivredi u Hrvatskoj, je li riječ o primarnoj proizvodnji ili preradi? Hoćete li ulagati sami ili s domaćim partnerom?\n\n- U primarnoj proizvodnji ne zanimaju nas projekti s manje od tri do pet tisuća hektara oranica. U industrijskom smislu zanima nas sve što je po vezano sa sirovinskom bazom Vojvodine i Hrvatske jer nas prije ili poslije očekuje potpuno carinsko ujedinjenje. Slavonija i Vojvodina imaju više nego izdašnu sirovinsku bazu, ali nemaju dovoljno razvijenu proizvodnju finalnih proizvoda, što će sigurno biti zanimljivo u sljedećih deset godina. U ovom trenutku pregovaramo s nekim hrvatskim poduzetnicima, a neke projekte i sami procjenjujemo.\n\n- Koliko planirate uložiti u Hrvatsku?\n\n- U Ukrajinu smo investirali 50 milijuna dolara. Od toga veći dio bio naš kapital, a od EBRD-a smo uzeli 10 milijuna kredita. To je red veličine i za Hrvatsku, gdje planiramo uložiti najmanje od 20 do 30 milijuna dolara vlastitog kapitala.\n\n- U potencijalnim akvizicijama spominjete privatizaciju. Je li došlo vrijeme da netko iz Srbije sudjeluje u privatizaciji u Hrvatskoj? Političari su osjetljivi na percepciju javnosti…\n\n- Uvjeti su sazreli i nema problema za ulagачe iz Srbije, posebno s Hrvatskom u EU. Ja bolje razumijem hrvatsko okružje, mentalitet i običaje nego investitor iz Norveške ili Švedske. Kad bismo uzmali u obzir percepciju javnosti u Srbiji i Hrvatskoj, ja danas vjerojatno ne bih sjedio u Zagrebu.\n\n- Portfelj biznisa MK grupe vrlo je šarolik, kakva vam je vizija daljnje razvoja?\n\n- Širenje u mnogo biznisa normalno je u tranzicij skim zemljama, ali sad se profiliramo. To je optimalna vertikalna integracija u agrobiznisu koja se temelji na vlasništvu i dugoročnom zakupu zemljišta. Prema vlasništvu nad zemljištem od 12,5 tisuća hektara jedni smo od najvećih u regiji. Cilj nam je što veća finalizacija poljoprivrednih proizvoda, a razmišljamo i o proizvodnji etanola. Primarna proizvodnja i šećerane s 450 milijuna eura prihoda najveći su nam dio ukupnog poslovanja. Diverzifikacija u turizam više je odlaganje profiti u dugoročne projekte nego ulaganje radi dobiti. Općenito, u bilo kojoj industriji sve što nosi oznaku ‘zeleno’ bit će apsolutan trend. Osim energije vjetra i sunca u agraru je posebno zanimljiva biomasa kao nepresušan izvor energije u budućnosti. Poljoprivreda je danas, kad je riječ o profitu, više proizvodnja energije nego hrane.\n\n- Kakav je potencijal proizvodnje hrane u ovoj regiji?\n\nU industrijskom smislu MK grupu zanima sve povezano s prehrambenom sirovinskom bazom Vojvodine i Hrvatske jer prije ili poslije očekuje nas potpuno carinsko ujedinjenje…”

Page 2

  • Količina hrane koja se može proizvesti s postojećih površina, ne uzimajući u obzir GMO, dvaput je veća nego danas, ali ako to radite na razini produktivnosti Agrokora, MK grupe ili Žita. U Agrokoru je prinosa kukuruza 10 tona po hektaru, kod nas 11,3 tona, a u Ukrajini je ove godine zbog klimatskih poremećaja i suše bio samo 3,5 tone. Proizvodimo 67 tona šećerne repe po hektaru, u Rusiji je to 27, u Ukrajini 32 tone. To dovoljno govori o mogućnostima daljnje rasta, i to bez GMO-a.

  • Što će biti s cijenama hrane u budućnosti?

  • Trend visokih cijena hrane sigurno će se zadržati, ali ne zadugo. Investicije koje će se u sljedeće tri godine preseliti iz nekretninskog i informacijskog sektora u sektor hrane i sirovina prouzročit će pad cijena. Kad se poveća ponuda, nećete moći prodavati po cijenama po kojima bi vama odgovaralo, nego po kojima prodaje konkurencija.

  • Na koja ćete se tržišta dalje širiti? Kakva su vam iskustva u Ukrajini?

  • Sljedeći je kontinent Afrika. Ondje gdje je Rusija bila prije 15 do 20 godina, kad su počele prve investicije, danas je Sudan. Hrvatska i Srbija nemaju zajedno tri milijuna hektara zemlje, a Sudan ima 140, od čega se obrađuje samo jedan posto. Već smo bili ondje i vidimo mogućnosti, ali kriza je sve usporila jer se teže dolazi do novca. Uzak na ukrajinsko tržište bio je lagan, ali opstanak je vrlo težak. Kad smo došli, moglo se bez problema dobiti stotine tisuća hektara zemlje, cijene su bile vrlo niske, a ugovori dugoročni. Onda se dogodio bum potražnje i pokazala se sva neuređenost političkog sustava. Korupcija je velika na svim razinama, a administrativne su zapreke goleme.

  • Nije li to tvrtkama s ovih područja prednost?

  • Točno, američke i kanadske kompanije koje sam zatekao ondje ubrzo su pobjegle. Njima je taj mentalni sklop neshvatljiv, a nama je to okružje mnogo prirodnije, samo se vratimo nekoliko godina unatrag. Prednosti je pak mnogo više jer je Ukrajina tržište od 54 milijuna stanovnika.

  • Spekuliralo se da s Agrokorom kupujete industriju mesa Carnex u Vojvodini.

  • Odličnu surađujemo s Agrokorom, Žitom Osijek i Virom. Kad je riječ o akviziciji Carnexa, neću reći da to nije moguće, ali u ovom trenutku još je rano govoriti o tome.

  • Page 3

    Miodrag Kostić, vlasnik MK grupe

    • Što planirate u proizvodnji šećera i ima li planova o regionalnom udruživanju šećerana?

    • Uvjerljivo smo najveći proizvođač šećera u Srbiji s tržišnim udjelom od 57 posto. Od četiri šećerane jednu smo zatvorili da bismo povećali ukupnu konkurentnost i sad imamo najefikasniju proizvodnju šećera u Europi, a s obitelji Zadro najveći smo neovisni proizvođači šećera u Europi. Prije pet godina rekao sam da će u Srbiji opstati tri, najviše četiri šećerane od nekadašnjih 15, a u Hrvatskoj najviše dvije. Uvjerem sam da će se to dogoditi najkasnije za dvije godine. Udruživanje hrvatskih i srpskih šećerana bilo bi idealno.

    • Jeste li razgovarali o tome?

    • Često razgovaramo, ali da bi se to dogodilo, moraju se ostvariti mnoge pretpostavke. Drago mi je što je hrvatski ministar poljoprivrede rekao da zemlje u regiji moraju uvozne zaštite na šećer i repu svesti na nulu. To je prvi preduvjet da bismo mogli razgovarati o sinergiji i udruživanju. Naša proizvodnja šećera sada je nešto manja od 300 tisuća tona, a Viro proizvodi otprilike 170 tisuća tona. I ujedinjeni bismo bili mnogo manji od europskih konkurenata koji su na oko dva milijuna tona.

    • Prodajete li više na domaćem tržištu ili u izvozu? Prije nekoliko godina optuživali su vas za uvoz jeftinog šećera i njegov izvoz u EU po znatno višim cijenama, zbog čega je Srbija na neko vrijeme izgubila preferencijalni status. – Dugoročna je orijentacije MK grupe izvoz. U ukupnom prihodu ove godine izvoz nam čini 65 posto, a prošle je godine bio 40 posto. Poljoprivredne proizvode i šećer izvozimo na sva tržišta uključujući EU, gdje Srbija za šećer ima kvotu od 180 tisuća tona. Sudski proces zbog takozvane šećerne afere okončan je 2007. donošenjem presude kojom je optužba pravomoćno odbijena.

    • Kako je recesija utjecala na rezultate MK grupe? Kolika vam je zaduženost?

    • Ukupni prihod Grupe, s Ukrajinom, ove godine biti veći od 600 milijuna eura uz EBITDA od 80 milijuna eura. Unatoč recesiji bilježimo rast jer smo stjecajem okolnosti, pripremajući se za IPO 2008., krizu prepoznali prije drugih i odmah počeli drastično rezati troškove. Zahvaljujući tomu danas, kad je mnogima voda do grla, mi pružavamo u što ćemo investirati. Malo smo zaduženi, obrtna nam je imovina u ovom trenutku oko 250 milijuna eura, a ukupan dug 170 milijuna eura.

    • Jesu li srpske tvrtke manje aktivne u Hrvatskoj samo zbog negativne percepcije ili i zbog manje konkurentnosti?

    • Srpsko tržište manje je osjetljivo na hrvatske ulagače nego obrnuto, što je razumljivo. Srpsko je tržište i mnogo veće i sirovinski bogatije, pa je logično da se više investira jer su veće mogućnosti.

    • Koji su sektori osim poljoprivrede atraktivni za ulaganja u Srbiji?

    • Najbolji povrat ima sve što je vezano uz agrar, a to je sve više-manje u Vojvodini. Osim u agraru prostora za ulaganja ima u metalskoj i elektroindustriji.

    • Tri šećerane platili ste tri eura. Očekujete li i da će se i ostale neprivatizirane tvrtke moći kupiti toliko jeftino?

    • Kupili smo za jedan euro, ali nitko ne spominje da smo preuzeli i 40 milijuna eura dugova, 85 milijuna eura investirali i osigurali još 80 milijuna eura obrtnog kapitala. Dakle, govorimo o 200 milijuna eura, a od svih šećerana u Srbiji preživjele su samo one kupljene za jedan euro.