U Hrvatskoj se u prvih devet mjeseci prodalo nešto više od milijun litara energetskih napitaka, što je 3,4 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Međutim, cijene su spuštene – vrijednosno se promet smanjio 1,7 posto.
Posljednjih godina trend konzumiranja energetskih napitaka u znatnom je porastu, a iako je globalna kriza nešto usporila rast tržišta, ta tržišna niša i dalje ima velik potencijal širenja. Iako su se već sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća na razvijenim zapadnim tržištima počeli pojavljivati napitci koji nadoknađuju izgubljenu tekućinu i elektrolite, za globalnu upućenost i prihvaćenost pića koje sadrže energetski bogate tvari (posebice kofein, taurin, glukuronolakton) zaslužan je austrijski poslovni čovjek Dietrich Mateschitz koji se 80-ih godina putujući Azijom upoznao s potencijalima njihovih energetskih pića i s dvojicom tajlandskih partnera stvorio Red Bull. Od tada do danas to je najprodavaniji svjetski energetski napitak. Nakon Red Bulla (premda neki drže da je američki Gatorade prvi takav napitak za masovno tržište) tržište se neprestano širi i proizvodima i ostalih proizvođača. Naime, u svijetu se danas prodaje oko 150 raznih energetskih napitaka, no zanimljivo je da svi oni (pojedinačno) još nisu uspjeli potkresati krila Red Bullu.
U Hrvatskoj je stanje još jednostavnije: samo Burn se može smatrati Red Bullovom konkurencijom. Prema rezultatima agencije Nielsen mjerenjem kanala maloprodaje u Hrvatskoj se prodalo nešto više od milijun litara u vrijednosti od 46 milijuna kuna, što je 3,4 posto više u prvih devet mjeseci 2010., u odnosu na lani, ali i 1,7 posto manje vrijednosno. I prema Nielsenu Red Bull vodi, slijedi Coca-Colin Burn, potom trgovačke robne marke, zatim Sinalco koji proizvodi Pivovara Osijek. Još prije dvije godine bilo je pokušaja osvajanja tržišta s brendovima Batteryjem ili Mad Batom, ali oni su očigledno posustali tijekom utrke.
Snaga Red Bull Adrije, tvrtke koja je na hrvatskom tržištu prva ponudila energetski napitak, i to brend internacionalne snage, vidljiva je u prodavaonicama, na kioscima, u ugostiteljskim objektima, pa i u činjenici da je prosječnom Hrvatu pri spomenu riječi energetski napitak prva asocijacija upravo taj brend. Treba li onda čuditi da već godinama drže vodeći tržišni dio kolača? Istina, i Red Bull je platio pad kupovne moći pa je, prema podacima Poslovne Hrvatske, lanjska godina bila 23,8 posto slabija od godine prije nje.
U javnosti vlada velika zabuna kad je riječ o energetskim i sportskim napitcima, a čini se da je bliskost pojmovi kompanijama nekoć išla u prilog, dok danas nastoje istaknuti razlike. Činjenica je, naime, da te razlike većina u pravilu ne razumije.
Kategorija energetskog pića definira se kao gazirani sportski i energetski napitak koji može imati izotonična, hipertonična ili hipotonična svojstva, a svrha mu je podizanje razine energije organizma. Sportska su pića pak napitci s namjenom da s već spomenutim svojstvima osvježe tijelo nakon većih fizičkih napora, dakle za sportaše. Ona su donekle kompatibilna s energetskim pićima, jer obje kategorije služe osvježenju tijela. Kako su jedna drugoj slična, odnosno sličnija nego druga bezalkoholna pića, a i veličinom (vrijednosno) su blizu jedna drugoj, tako ih često na polici možete naći jedne uz druge – komentira Ivan Junaković, account menadžer agencije AC Nielsen i dodaje da iako to jesu različite kategorije, ne samo prema ‘tehničkoj’ definiciji nego i imidžu. Jer dok energetska pića u ugostiteljstvu nose obilježje dobrog prosvoda, sportska su pića ograničena na maloprodaju i sportske klubove. Dakle, iako na polici jedna pokraj drugih, više je to zbog nužde nego stoga što bi se mogli svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, ta zabuna dovodi i do toga da zapravo nema temeljitog istraživanja svake od tih dviju niša.