David Vavra: Slabljene kune nije izlaz za Hrvatsku, nego rano uvođenje eura

Zemlje srednje i jugoistočne Europe nisu više najbrže rastuće ekonomije. Mehanizmi rasta neće se znatno promijeniti. I dalje će uglavnom biti temeljeni na akumulaciji kapitala i neoklasičnim modelima rasta. No u budućnosti postoji mogućnost da će kapital biti manje mobilan zbog novog vala regulacije. To znači da će biti teže financirati domaće investicije za račun inozemne štednje. To je dobra vijest za one koje zabrinjava deficit platne bilance, no za potrošače i vlade nije, jer će potreba za financiranjem ulaganja zahtijevati reduciranje potrošnje. Ključno je pitanje jesu li trenutačne niske stope rasta privremene ili trajne. Privremeni pad ostavlja prostor za labilniju monetarnu politiku koja ne pogađa održivost javnih financija. No, kontinuirano smanjenje uz blagu monetarnu politiku donosi visoku inflaciju i totalnu promjenu okruženja za javne financije.

U Hrvatskoj je jedan od problema upravo nedostatak komunikacije između monetarne i fiskalne vlasti. U mnogim je zemljama komunikacija između tih dviju institucija puna kritika koje se uglavnom plasiraju putem medija. Uloga centralnih banaka i ministarstava financija trebala bi biti da političke ciljeve stave u realne okvire. Ako se umjesto toga zapetljaju u prepucavanju putem medija, teško je postići makroekonomsku razboritost među različitim političkim zahtjevima. HNB i guverner visoko su respektirani i s pravom uživaju velik kredibilitet i neovisnost.

Neke su zemlje poput Poljske, Mađarske i Češke odabrale izlaz iz krize slabljenjem nacionalnih valuta. Opći je zaključak da su zemlje srednje i istočne Europe s fluktuirajućim tečajem prošle bolje nego zemlje s fiksnom tečajnom politikom. No nije im pomogla deprecijacija valute, nego činjenica da je tečajna politika mogla odgovoriti na krizu, pri čemu je monetarna politika osiguravala stabilnost cijena. Najveći pad zabilježen je u zemljama s fiksnim tečajevima izvan eurozone. Te zemlje nisu mogle profitirati od zaštitnog efekta eurozone i istodobno upotrebljavati stabilizacijske kanale monetarne politike. Deprecijacija bi u najboljem slučaju mogla riješiti pitanje privremene neravnoteže, ali pitanje je uz koju cijenu? Efikasna primjena tečajne politike zahtijeva fluktuirajući tečaj koji i dalje osigurava nisku inflaciju, no za to je nužno vrijeme. Politika stabilnog tečaja u Hrvatskoj je uspjela osigurati stabilnost cijena. Monetarna politika nije odgovorna za dugoročan rast. Rano uvođenje eura jedina je alternativa kojoj Hrvatska treba težiti.