IZVOZ Kulturno je dobro slika koja vrijedi više od 1,165.292 kune!?

Kulturno je dobro slika koja vrijedi više od 1,165.292 kune!? Umjetnička slika ili skulptura može se izvesti samo privremeno, primjerice radi izložbe, i uz odgovarajuću dozvolu. Dokazivanje da djelo nije umjetničko i da nema vrijednost kulturnog dobra dugotrajno je i složen postupak, katkad bez odgovora.

Edna je poznati Splićanin koji već godinama živi i radi u inozemstvu nakon smrti i drugog roditelja došao na ideju da u svoju kuću u kojoj u inozemstvu živi odnese vrijedne slike koje je naslijedio i koje u praznom obiteljskom stanu u Splitu više nije imao tko čuvati. Obratio se, postupajući ‘lege artis’, nadležnom tijelu i zatražio dozvolu za izvoz uz jamstvo da će se sva ta umjetnička djela uredno čuvati uz primjereno osiguranje i punu spremnost da ih u svako doba bez naplate ustupi za potrebe izložaba u organizaciji našeg veleposlanstva. Dobio je nječan birokratski odgovor i nakon toga zamolio da, kad mu se već ne dopušta izvoz, bar pomogne u osiguranju tih slika koje mora čuvati ‘na daljinu’. Na taj drugi dopis nije ni dobio odgovor. Nakon toga dvojio je što učiniti: postupiti prema primljenu rješenju ili maksimalno zaštititi te slike i izvesti ih bez potrebnih isprava. Ne znamo što je učinio. Je li se on, ili netko drugi tko se nađe u sličnoj situaciji, mogao bolje postaviti?

Dakle, dva su propisa važna u tim slučajevima: jedan je, i to osnovni, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a drugi je Pravilnik o uvjetima za davanje odobrenja radi izvoza i iznošenja kulturnih dobara iz Hrvatske s Dodacima kao njegovim sastavnim dijelom. Praktično, nešto što je kulturno dobro ne smije se trajno izvesti iz Hrvatske. Ako je riječ o privremenom izvozu, za njega se mora dobiti odgovarajuća dozvola. Problem je u tome što gotovo sve može biti kulturno dobro, zato da bi se moglo mirno izvesti, treba dobiti potvrdu nadležnog tijela uprave (a to je konzervatorski odjel Ministarstva kulture na čijem se području kulturno dobro nalazi) da nešto nije kulturno dobro. Ta se potvrda dobiva razmjerno složenim i sporim postupkom koji, osim u očitim slučajevima da nešto jest ili nije kulturno dobro, u pravilu znači i procjenjivanje vrijednosti. Ako je riječ o skupini predmeta kao što je npr. arhivska građa, vrijednost nije važna jer je zabranjen izvoz neovisno o vrijednosti, odnosno kulturno je dobro sva arhivska građa, ali kad je riječ o slikama (pa nema izvoza osim mogućeg privremenog, primjerice za izložbu), takvo je dobro slika vrednija od 1,165.292 kn.

Pravi je problem što pri prelasku državne granice često neće biti jednostavno uvjeriti carinika da nešto nije kulturno dobro. Ako pak carinik dvoji, za putnika to znači prijeteću katastrofu u kojoj je propuštanje leta najmanji problem. Želi li, naprotiv, netko biti potpuno siguran i zato pokrene postupak utvrđivanja da nešto nije kulturno dobro, ući će u postupak koji (osim kad je riječ o potpuno jasnim stvarima kao što je npr. slika uličnog slikara) zahtijeva vrijeme, koje stranka najčešće nema. Ulazak u rizik u bilo kojem graničnom slučaju prijeti velikom novčanom kaznom prema zakonu, ali uz dodatni rizik i oduzimanjem predmeta carinskog prekršaja prema Carinskom zakonu (ali i npr. automobilu u kojemu se kulturno dobro nezakonito prenosi), pa i kaznenom odgovornošću. Dodatni je problem što je teret dokazivanja na stranci koja smatra da nešto nije kulturno dobro, a ne na cariniku. Općeniti je savjet zbog svega toga najveći oprez, odnosno savjet da se u potencijalni problem ulazi samo ako nema posebnog razloga za žurbu i ako se svoju tvrdnju može potkrijepiti odgovarajućim dokumentima s dokaznom snagom, npr. računom iz galerije, dokazom o uplati na žiromačin, vještačenjem sudskog vještaka i sličnim, ali uvijek uz vrlo jasnu i nedvojbenu identifikaciju (već su zabilježeni slučajevi u kojima se isprave koje su inače bile potpuno ispravne nisu odnosile na predmet izvoza).

Kulturna su dobra pokretna i nepokretna stvari od umjetničke, povijesne, paleontološke, arheološke, antropološke i znanstvene važnosti. Kulturna dobra, kao i sva dobra pod preventivnom zaštitom, ne mogu se iznositi u inozemstvo. Iznimno, kulturno dobro može se privremeno iznijeti u inozemstvo radi izlaganja, ekspozicije, obavljanja radova na zaštitu i očuvanju kulturnog dobra ili zbog drugih opravdanih razloga uz odobrenje nadležnog tijela. Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja iznosi ili izvozi kulturno dobro iz zemlje bez odobrenja ili suprotno odobrenju nadležnog tijela. Za isti prekršaj, počinio li ga pravna osoba, odgovorna osoba kaznit će se i novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 kn.