KOZMO

Odluka o poštovanju etičkih normi ponašanja ostaje na odluci pojedinca. No temeljni zakoni komuniciranja trebali bi biti dostojanstvo osobe ispred obmanjivanja javnosti, promoviranje istine umjesto laganja javnosti i poštovanje moralnih načela ispred financijskih dobara, savjetuje komunikologinja mr. sc. Meri Maretić.

Također dodaje da se ne govori o nejasnim i nekorektnim natječajima – javnim ili pozivnim, o namještanju poslova. Ne govori se ni o čudnim zahtjevima klijenata koji misle da im agencije ili konzultanti mogu odraditi ‘prljave poslove’ ili da mogu nekorektnim, neetičnim i nelegalnim sredstvima zastupati njihove interese. To uvijek ovisi o odnosu klijenta i konzultanta ili agencije, a primjerice Hauska & Partner surađuje s izvršnim klijentima koji dobro poznaju pravila struke i imaju razumna očekivanja.

  • Ne govori se, ali bilo bi dobro da se i o tome progovori, da postoje klijenti koji ne plaćaju agencije, nego nakon šest mjeseci ili godinu neplaćenih poslova jednostavno uzmu drugu agenciju i s njom nastave raditi na isti način. Vrijeme je da počnemo govoriti otvoreno. Mislim da je tržište sazrelo za to – poručuje Daria Mateljak Bartulin.

Što je javno komuniciranje i koja se pravila nikako ne smiju kršiti, objašnjava splitska znanstvenica mr. sc. Meri Maretić, autorica nedavno objavljene knjige ‘Politiciari, mediji, građani’, u kojoj je obradila odnose s javnošću Splitsko-dalmatinske županije, ali i opće stanje PR-a. Komunikologinja Maretić početkom 90-ih godina prošlog stoljeća bila je jedna od prvih voditeljica službe za odnose s javnošću u Hrvatskoj, među inicijatorima je osnivanja Hrvatske udruge odnosa s javnošću u čijem je Upravnom odboru i predavačica je na nekoliko hrvatskih veleučilišta.

  • Koncept etičkog temelja odnosa s javnošću u organizaciji podrazumijeva moralnu svijest, moralnu prosudbu i etičko ponašanje. Prva označava prepoznavanje etičke dvojbe, druga odlučivanje o ispravnosti postupaka, a treća bi trebala rezultirati pokretanjem aktivnosti radi poduzimanja koraka za moralno i društveno prihvaćeno rješavanje problema – naglašava mr. sc. Maretić.

Prava pitanja o etičkom postupanju postavljaju se kada u životnim situacijama dođe do toga da pojedinac mora sâm odrediti pravila i snaći se u takozvanoj ‘situcij-skoi etiči’. Tada se, ističe, traže odgovori na to što smo dužni napraviti, koja etička pravila i norme postaviti u odnosu na sebe samoga, na poslodavca, društvo u kojem živimo i radimo te prema profesiji kojom se bavimo. Kako donijeti odluku i postupiti ispravno, ovisi o nizu elemenata, ali i o moralnoj snazi pojedinca. Postoje, otkriva, situacije kada treba birati između odanosti poslodavcu ili istine. U tim trenucima (ne)stvarnost pojedinca može biti presudna jer je jedan od preduvjeta za ispravno postupanje upravo obavljanje posla u skladu s najvišim profesionalnim standardima.

  • Praktičari odnosa s javnošću trebali bi, uz obrazovanje i pripadajuće stručne treninge, poštovati i etička pravila svojih strukovnih udruženja te se pridržavati postojećih kodeksa ponašanja. Uza stečeno znanje i iskustvo posebna važnost pripada odgovornom poslovanju koje na vrijeme prepoznaje moguće sukobe interesa – nadalje objašnjava mr. sc. Maretić koja smatra da je u današnje vrijeme, opterećeno globalizacijskim medijskim trendovima, potrebno posebnu pozornost posvetiti profesionalnim komunikatorima sposobnim donositi etičke odluke i primjenjivati ih u praksi te ih kao takve isticati za primjer u poslovnom okruženju.

  • Za ugled u javnosti, koji se temelji na poštovanju etičkih normi, ključno je steći povjerenje ali i poslodavca koji svoju reputaciju želi sačuvati. Svakoj organizaciji, bez obzira na to kojom se djelatnošću bavi, iznimno je važno da je u javnosti predstavlja profesionalna i ‘etična’ osoba. Brojni poslodavci za taj posao angažiraju agencije, većinom se oslanjajući na postojanje uzajamnog povjerenja i ideju koja promovira etičko ponašanje u javnosti. Važno je odrediti stavove i pronaći ravnopravu između želja poslodavca i društvene svijesti, voditi računa o tome da su svi postupci prije ili poslije podložni sudu javnosti, ali i o tome da postoji velika razlika između lažnog mijenjanja imidža i stvarnog mijenjanja poslovne prakse – naglašava mr. sc. Maretić tvrdeći da ako umjesto promjene poslovanja dođe samo do poboljšanja slike u javnosti, gube se najsnažnija etička načela.

  • Svi koji posluju u skladu s etičkim načelima u komuniciranju oslanjaju se ponajprije na objavljivanje istinitih podataka. Različiti spinovi, često spominjani kao dio negativnih kampanja, narušavaju ugled ljudi koji se profesionalno bave komunikacijskim poslovima, kao i struke u cjelini. Zbog toga se postavlja pitanje kako bi trebalo postupiti u slučaju prepoznavanja ‘nemoralne ponude’ poslovanja? Kroz razvoj komuniciranja ponavljaju se različiti prijedlozi koji imaju zajedničku poruku u skladu s etičkim kodeksom struke: prvo je odbijanje klijenta za kojeg vjerujete da neće poslovati u skladu s etičkim normama, drugo odbijanje poslodavca čiji je interes u konfliktu s interesom drugog klijenta, neizlaze u javnost s lažnim poslovnim podacima kao i odbijanje usluga klijentima sumnjive poslovne reputacije – naglašava mr. sc. Maretić upozoravajući da se zloporaba komuniciranja, odnosa s javnošću i PR-a u cjelini često karakterizira kao manipuliranje informacijama.

  • Kozmova se politika otvaranja novih prodavaonica barem zasad ne oslanja isključivo na njihovu profitabilnost. Prije svega se traže lokacije u dijelovima velikih gradova u kojima još nema drogerija, ali i u manjim gradovima te na otocima.

    • Troškovno nam je opterećenje manje važno od zadovoljstva kupaca. Kada dođemo na neku lokaciju, ne gledamo prije svega troškove, već se borimo za tu lokaciju – kaže Entoni Sošić. Prema njegovim riječima, razlike u trošku po zaposlenome u pojedinoj prodavaonici na godišnjoj razini nisu znatne, bez obzira na lokaciju.

    Vlasničkim odvajanjem od Konzuma Kozmo nije izgubio neke znatne prednosti koje je imao dok je djelovao pod njegovim okriljem, a istodobno je dobio neke nove. Od novih prednosti Entoni Sošić ističe mnogo veću samostalnost u poslovanju nego što ju je Kozmo imao kao Konzumov sektor. Novi vlasnici od njega očekuju stabilno poslovanje, rast i dobit, a na Upravi je odluka kako će to postići. Dogovor je da se vlasnicima jednom na godinu prezentiraju planovi, a kvartalno i polugodišnje da im se podastra rezultati. Jednako kao što u domenu poslovne tajne spadaju podaci o prihodima, tako se to odnosi i na podatke o zaradi. Jedino što Sošić ne taji jest podatak da će Kozmo i ovu godinu, kao i sve prethodne, završiti u plusu.

    Možda najvažnije što je Kozmo u naslijeđe dobio od Konzuma su odnosi s dobavljačima. Kao što kaže Sošić, Kozmo je zadržao iste dobavljače koje je imao i prije, s tom razlikom što sada s njima posluje izravno. No, pritom su nabavne cijene za Kozmo ostale iste kakve su bile kad su o njima pregovarale goleme stručne službe Konzuma, iza kojih stoji daleko najveća pregovaračka snaga u odnosu na dobavljače u zemlji. Drugim riječima – izrazito povoljne.

    Ne mnogo manje važna je i zajednička kartica lojalnosti koju Kozmo nastavlja dijeliti s Konzumom i kroz odnedavno uvedenu MultiPlus Card. Kartica lojalnosti važan je instrument za planiranje asortimana.

    Sve su to dobre osnove na temelju kojih Kozmo može kovati planove kako s vremenom dostići i prestići lidersku poziciju dm-a na drogerijskom tržištu u Hrvatskoj.

    • Naravno da želimo biti lider. Uvijek ću stremiti tome da dostignemo i prestignemo najvećeg konkurenta – kaže Entoni Sošić.

    Od sinergijskih učinaka koje je imao dok je bio u sklopu Konzuma, Kozmo je osamostaljivanjem i promjenom vlasnika vjerojatno najviše izgubio na području razvoja vlastitih robnih marki. A upravo su privatne robne marke ono po čemu je pozicija dm-a za Kozmo trenutačno nedostizna. Za razliku od dm-a, koji je vlastitim markama proizvoda pokrio gotovo cijeli asortiman, Kozmo u to tek treba urediti. Zasad Kozmo u svojoj ponudi ima nešto Konzumovih marki, no to je daleko od onoga što bi ga učinilo konkurentnijim.

    Snažniji angažman u razvoju vlastitih robnih marki Sošić najavljuje za iduću godinu. Cilj je vrlo ambiciozan, ali stoga i teže ostvariv: – Namjeravamo ići u razvoj privatnih marki na bazi inputa od naših potrošača. Želimo u taj projekt uključiti niz malih manufaktura i obiteljskih obrta, angažirati sve moguće resurse i sredstva – govori Sošić.