Odluka o poštovanju etičkih normi ponašanja ostaje na odluci pojedinca. No temeljni zakoni komuniciranja trebali bi biti dostojanstvo osobe ispred obmanjivanja javnosti, promoviranje istine umjesto laganja javnosti i poštovanje moralnih načela ispred financijskih dobara, savjetuje komunikologinja mr. sc. Meri Maretić.
Također dodaje da se ne govori o nejasnim i nekorektnim natječajima – javnim ili pozivnim, o namještanju poslova. Ne govori se ni o čudnim zahtjevima klijenata koji misle da im agencije ili konzultanti mogu odraditi ‘prljave poslove’ ili da mogu nekorektnim, neetičnim i nelegalnim sredstvima zastupati njihove interese. To uvijek ovisi o odnosu klijenta i konzultanta ili agencije, a primjerice Hauska & Partner surađuje s izvršnim klijentima koji dobro poznaju pravila struke i imaju razumna očekivanja.
- Ne govori se, ali bilo bi dobro da se i o tome progovori, da postoje klijenti koji ne plaćaju agencije, nego nakon šest mjeseci ili godinu neplaćenih poslova jednostavno uzmu drugu agenciju i s njom nastave raditi na isti način. Vrijeme je da počnemo govoriti otvoreno. Mislim da je tržište sazrelo za to – poručuje Daria Mateljak Bartulin.
Što je javno komuniciranje i koja se pravila nikako ne smiju kršiti, objašnjava splitska znanstvenica mr. sc. Meri Maretić, autorica nedavno objavljene knjige ‘Politiciari, mediji, građani’, u kojoj je obradila odnose s javnošću Splitsko-dalmatinske županije, ali i opće stanje PR-a. Komunikologinja Maretić početkom 90-ih godina prošlog stoljeća bila je jedna od prvih voditeljica službe za odnose s javnošću u Hrvatskoj, među inicijatorima je osnivanja Hrvatske udruge odnosa s javnošću u čijem je Upravnom odboru i predavačica je na nekoliko hrvatskih veleučilišta.
- Koncept etičkog temelja odnosa s javnošću u organizaciji podrazumijeva moralnu svijest, moralnu prosudbu i etičko ponašanje. Prva označava prepoznavanje etičke dvojbe, druga odlučivanje o ispravnosti postupaka, a treća bi trebala rezultirati pokretanjem aktivnosti radi poduzimanja koraka za moralno i društveno prihvaćeno rješavanje problema – naglašava mr. sc. Maretić.
Prava pitanja o etičkom postupanju postavljaju se kada u životnim situacijama dođe do toga da pojedinac mora sâm odrediti pravila i snaći se u takozvanoj ‘situcij-skoi etiči’. Tada se, ističe, traže odgovori na to što smo dužni napraviti, koja etička pravila i norme postaviti u odnosu na sebe samoga, na poslodavca, društvo u kojem živimo i radimo te prema profesiji kojom se bavimo. Kako donijeti odluku i postupiti ispravno, ovisi o nizu elemenata, ali i o moralnoj snazi pojedinca. Postoje, otkriva, situacije kada treba birati između odanosti poslodavcu ili istine. U tim trenucima (ne)stvarnost pojedinca može biti presudna jer je jedan od preduvjeta za ispravno postupanje upravo obavljanje posla u skladu s najvišim profesionalnim standardima.
-
Praktičari odnosa s javnošću trebali bi, uz obrazovanje i pripadajuće stručne treninge, poštovati i etička pravila svojih strukovnih udruženja te se pridržavati postojećih kodeksa ponašanja. Uza stečeno znanje i iskustvo posebna važnost pripada odgovornom poslovanju koje na vrijeme prepoznaje moguće sukobe interesa – nadalje objašnjava mr. sc. Maretić koja smatra da je u današnje vrijeme, opterećeno globalizacijskim medijskim trendovima, potrebno posebnu pozornost posvetiti profesionalnim komunikatorima sposobnim donositi etičke odluke i primjenjivati ih u praksi te ih kao takve isticati za primjer u poslovnom okruženju.
-
Za ugled u javnosti, koji se temelji na poštovanju etičkih normi, ključno je steći povjerenje ali i poslodavca koji svoju reputaciju želi sačuvati. Svakoj organizaciji, bez obzira na to kojom se djelatnošću bavi, iznimno je važno da je u javnosti predstavlja profesionalna i ‘etična’ osoba. Brojni poslodavci za taj posao angažiraju agencije, većinom se oslanjajući na postojanje uzajamnog povjerenja i ideju koja promovira etičko ponašanje u javnosti. Važno je odrediti stavove i pronaći ravnopravu između želja poslodavca i društvene svijesti, voditi računa o tome da su svi postupci prije ili poslije podložni sudu javnosti, ali i o tome da postoji velika razlika između lažnog mijenjanja imidža i stvarnog mijenjanja poslovne prakse – naglašava mr. sc. Maretić tvrdeći da ako umjesto promjene poslovanja dođe samo do poboljšanja slike u javnosti, gube se najsnažnija etička načela.