-
Promjene nakon kompjutorizacije očite su, no možete li reći koje je još promjene izazvala u društvu, a običan ih svijet ne vidi ili ne osjeća? – Automatizacija i robotizacija proizvodnih procesa smanjuje potrebu za brojem radnika neposredno angažiranih u proizvodnji, ali istodobno povećava se broj onih koji moraju razvijati, uvoditi, posluživati i održavati sve te automatizirane i informatizirane sustave te telekomunikacijske mreže koje nam omo-
-
Koje opasnosti od informatizacije prijete društvu ili pojedinca i hoćemo li se od nekih uopće moći zaštititi? – Pohranjivanje golemog fonda podataka na računalne uređaje do kojih se može doći telekomunikacijskom mrežom pruža velike mogućnosti zloupotrebe. Pokazalo se da sposobniji hakeri mogu razbiti i najsofisticirane sustave zaštite. I to danas rade ne samo mladi dokoni ljudi željni dokazivanja nego i kibernetičari koji tako kradu novac, podatke ili zlorabe i neke organizacije, pa i države. Potpuna sigurnost umreženih sustava nije moguća, ali uz odgovarajuće mjere zaštite rizik od zloporabe može se prilično smanjiti. Ono što je Orwel predviđao polako se ostvaruje, jer se danas o svakom od nas može mnogo toga doznati i kontrolirati to.
-
Koliko je moguće da u budućnosti sadašnji centri koji nadziru informacije budu još moćniji? Govorimo li u tom smislu o nekoliko godina ili nekoliko desetljeća? – Danas nema svjesnosti i stvarne volje da se ograniči moć onih koji posjeduju i kontroliraju informacije, a nedostaju i mehanizmi koji bi ih u tome mogli ograničiti ili spriječiti. Isto tako, ni pojedinci ni organizacije nisu spremni odreći se prednosti koje im donosi današnja razina tehnološkog razvitka, bez obzira na to što tako omogućuju gomilanje informacija u centrima koji ih kontroliraju. Tko će se odreći mobitela da bi onemogućio njegovo lociranje ili skidanje SMS poruka? Koja će se radna organizacija odreći elektroničke pošte ili internetskog naručivanja i prodaje? Zato se situacija neće promijeniti i iz dana u dan takvi će centri jačati.
-
Koliko je informatizacija važna u kontekstu BI-ja? – Pouzdanost odluke povećava se proporcionalno s fondom podataka na temelju kojih se odluka donosi. Ako se npr. želi ustanoviti ima li smisla i dalje proizvoditi proizvod i na koje ga tržište plasirati te prema kojim uvjetima, odluka će biti mnogo pouzdanija ako su informatizirani procesi distribucije i naplate, ako imate podatke o tome koliko se ljudi na internetu raspitivalo o tom proizvodu te ako te podatke znate povezati i interpretirati. Upravo tomu služe alati BI-ja.
-
Općenito je BI kao proces analiziranja cjelokupnog okruženja veoma važan u nastupu tvrtke. Možete li na temelju radnog iskustva u MOO-u reći koliko je važan BI? – U mnogim se poslovima u pripremi Olimpijskih igara neke ključne odluke moraju donijeti mnogo prije njihova početka, npr. koliki kapacitet mora imati glavni novinarski ili glavni TV centar Igara, koliko će trebati telefonskih i ADSL linija, koliko će autobusa trebati da bi se novinari prevezli do borilišta, koji se minimalan broj sjedala na tribinama mora za njih rezervirati na pojedinim borilištima itd. Mnoge od tih stvari ovise o tome čiji će se sportaši ili timovi kvalificirati za nastup na Igrama, odnosno iz kojih zemalja. Nije svejedno hoće li se za košarkaški turnir kvalificirati timovi iz zemalja koje šalju mnogo iz-
-
Poslovna zgrada bez cigarete može, ali stambena ne. – Strastveni ste pušač. Zamislimo da vam netko ponudi izvrstan ugovor za kompjuto- rizaciju zgrade koja će detektirati tko u njoj puši. Biste li prihvatili posao? – Ako bi bila riječ o poslovnoj zgradi, posao bih vjerojatno prihvatio, no sigurno ne bih želio raditi u njoj. No ako bi bila riječ o stambenom objektu, sigurno ga ne bih prihvatio jer barem u svojoj kući čovjek može raditi što želi, pa i pušiti, ako to ne smeta kojem ukućaninu.
Potpuna sigurnost umreženih sustava nije moguća, ali rizik se može smanjiti
Imate li saznanja u čemu naše tvrtke griješe u informatizaciji? – Premalo je stručnjaka koji znaju primijeniti informatiku u pojedinim djelatnostima i trebamo shvatiti da je važnije poznavanje procesa koji se informatizira od poznavanja informatičkih alata za njihovo rješavanje. Najveći su problemi naše informatizacije u kompjutorskoj nepismenosti voditeljskog kadra i mistifikaciji informatike, čemu veoma pridonose i sami informatičari. Čest je problem inzistiranje na sveobuhvatnim ‘integriranim’ rješenjima cijelog poslovanja koje se u praksi gotovo ne može postići u razumnim rokovima. Umjesto da se informatizira područje po području, naravno, vodeći računa o tome da će se jednog dana ta područja morati povezati, pokušava se odjednom previše toga promijeniti. A kad nema brzih vidljivih rezultata makar i na manjim područjima primjene, izostaje potpora, nužna da se posao privede kraju.
Godine 1991. ponudili ste projekt informatizacije Hrvatske da bi se uredila administracija i uspostavio efikasniji porezni sustav, ali odbili su vas. – Imali smo krasnu priliku da upravu i administraciju tek stvorene države postavimo na zdrave temelje. Izdavali su se novi dokumenti za cijelu populaciju, zato sam predložio da se prilikom izdavanja novih osobnih dokumenata, prodaje društvenih stanova, promjene registarskih tablica za vozila itd. formiraju jedinstvene i centralizirane baze podataka o građanima, nekretninama, vrednijim pokretninama te poslovnim subjektima. Predloženo je bilo da se osobni dokumenti izdaju u formi pametnih kartica koje bi ujedinjavale osobnu, vozačku i zdravstvenu iskaznicu itd. Kao jednu od prvih primjena tako stvorenih središnjih evidencija predlagao sam uvođenje poreznog sustava građana koji bi se temeljio na stalnoj usporedbi promjena imovinskog stanja pojedinaca s prijavljenim primanjima na koje je plaćen porez. U oporezivanju poslovnih subjekata predlagao sam uz ostalo prelazak s poreza na promet na PDV, koji je uveden tek potrajao 90-ih. Tek se danas očekuje da će se uvođenjem OIB-a omogućiti bar djelomična primjena pravednijeg poreznog sustava za pojedince u kojem neće biti moguće da pojedinac nema gotovo nikakvih registriranih prihoda na koji je plaćen porez, a da istodobno ima vrijedne nekretnine ili skupa vozila i jahte. Tko zna koji su uzroci bili da se ne krene tim putem, možda sumnjičavost prema novim tehnologijama i kompjutorska nepismenost ili je pak odgovorne preplašio iznos potreban za realizaciju projekta, pri čemu nisu uvidjeli da je i veći iznos potrošen na tradicionalna rješenja istih problema. Možda su neki u tom projektu prepoznali i ograničenja koja donose čiste evidencije.
Koliko bi taj projekt tada stajao i nakon koliko bi se vremena isplatio? – Cijena tog projekta činila se vrlo visokom, stotinu i više milijuna američkih dolara u roku od nekoliko godina. Ali isti ili još veći iznos potrošen je već tada na parcialna rješenja stvaranja novih evidencija i dokumenata koje su do dana današnjeg ostale nepovezane i ‘nečiste’. No da je tada taj projekt prihvaćen, državna bi administracija bila mnogo manja i mnogo učinkovitija, a građani bi mnoge poslove s upravom mnogo lakše obavljali. Korist bi imali i mnogi drugi sustavi, od zdravstvenog i mirovinskog osiguranja do komunalnih djelatnosti. Istina, novac dodatno prikupljen efikasnijim i pravednijim poreznim sustavom bio bi, općenito gledano, samo drukčije raspoređen – umjesto u džepovima pojedinaca završio bi u državnoj blagajni.
